FOTOGRAFIJE: ND3000 GETTY IMAGES/ISTOCKPHOTO
Tamara Franjić
Tamara Franjić
riječ stručnjaka

Povratak na posao: Koliko smo se promijenili i hoće li nam odgovarati radni uvjeti iz kakvih smo otišli prije gotovo godinu i pol

31. kolovoz 2021.
U ovakvoj situaciji, koja je pogodila cijeli svijet, još nikada nismo bili i nemamo ranijih iskustava. S jedne strane, nadamo se jenjavanju pandemije i normalizaciji života, s druge, strahujemo od izloženosti bolesti, ali i od ponovnog susretanja s ljudima. Tjeskoba će mnogima otežati novi početak na radnom mjestu

Mnogi to nisu očekivali, no globalni prelazak na rad od kuće izazvan pandemijom koronavirusa tekao je lakše nego što je itko mogao pretpostaviti. Ali, zato bi povratak mogao biti težak. Ako epidemiološka situacija dopusti, na jesen bi najveća većina zaposlenih trebala opet raditi na svojim radnim mjestima, a s tim u vezi otvaraju se brojna pitanja: koliko smo se promijenili i hoće li nam odgovarati radni uvjeti iz kakvih smo otišli prije gotovo godinu i pol; hoće li se forsirati povratak na staro ili će se uzeti u obzir promjene, ne samo u poslu nego i one u našoj glavi; hoćemo li kao ranije bez razmišljanja dijeliti tipkovnicu ili grickalice iz jedne zdjelice ili ćemo iz opreza izbjegavati svaki takav kontakt?

U ožujku prošle godine dobar broj onih koji su upućeni na rad od kuće s lakoćom se prilagodio novim uvjetima, jer su se osjećali sigurnijima i bolje su gospodarili vremenom, dok je drugima prilagodba išla puno teže budući da im se činilo kako više nema nikakve granice između privatnog i poslovnog dijela života, a trpio je i društveni aspekt radnog odnosa. S vremenom, kako smo svi zajedno nastojali ići ukorak s oscilacijama pandemije, odlukama vlasti i protuepidemijskim mjerama, postalo je jasno da su naši domovi zapravo jedino mjesto na kojem se možemo osjećati sigurno. I zato ne čude tjeskoba i zabrinutost koje obuzimaju mnoge zaposlenike kako im se približava datum povratka na radno mjesto: iako cijeli svijet opravdano strepi od divljanja delta soja koronavirusa, istodobno se priprema i za "povratak u normalu".


Vapaji za slobodom i snažan strah

S iskustvom ljudi koji gotovo 18 mjeseci žive u posebnim uvjetima, u kojima je najvažnije postalo izbjeći inficiranje virusom SARS-CoV-2, okruženje na radnom mjestu definitivno nam više ne izgleda sigurno kao ranije, a ono što je prije bilo potpuno normalno, uobičajeno i svakidašnje - poput zajedničkog telefona, dugotrajnog sastančenja ili gužve u dizalima - danas je odbojno i povezano sa zdravstvenim opasnostima. Jer, nisu se promijenile samo okolnosti, promijenili smo se i mi.

- Jako smo se promijenili unatrag godinu, godinu i pol. S jedne strane, imamo sve te vapaje za slobodom, jer ljudi misle da su zakinuti u pravima, s druge strane, kod većine i dalje postoji strah od korone, i to prilično snažan strah. Takvoj podijeljenosti dodatno pogoduju kontradiktorne informacije kakve stalno primamo - kaže psihologinja Patricija Batinović iz makarskog Savjetovališta "Lanterna" koje pruža psihološku podršku, stručnu pomoć i informacije koje mogu pomoći u suočavanju s problemima svakodnevnog života.

- Zbog svega toga ljudi su u proteklom periodu tražili psihološku pomoć više nego inače, dolazili su nam i po preporuci, i mi u Dalmaciji, gdje kod ljudi u dobrom dijelu još postoji određena blokada prema psihološkoj i psihoterapijskoj pomoći, osjećamo da je porastao njihov broj. To je tako, kada ne vide izlaz, ljudi će potražiti pomoć.


Težak novi početak

Psihologinja misli da će se od jeseni ipak morati nešto prelomiti i promijeniti, jer u protivnom neće izdržati ni gospodarstvo ni ljudi:

- Inzistirat će se na povratku, u mjeri u kojoj će to biti moguće, no osobno mislim da će ljudi češće odlaziti na bolovanja - ne zbog korone nego zbog psihičkih tegoba, jer će onima koji su u proteklom razdoblju razvili anksioznost doista biti teško podnijeti takvu promjenu. Viđamo to kod djece koja su anksiozna zbog stresa koji im iz ovog ili onog razloga stvara škola - svaki povratak u školu, pa i onaj nakon praznika, potiče anksioznost i svaki takav ponovni početak ta djeca vrlo teško prebrode. Smatram da će sada tako biti i s mnogim odraslima.


Postupna prilagodba

Kad se vratimo na posao, vjerojatno nećemo odmah dijeliti olovke, telefonske slušalice i slično, ali s vremenom će se ponašanje vratiti u stanje kakvo nam je ranije bilo normalno, jer ljudi su socijalna bića, željna dodira, druženja, zagrljaja. Samo treba svima dati dovoljno vremena i dopustiti da prilagodba bude postupna, jer nismo svi isti, ne može se očekivati da će se od danas do sutra prebrisati sve što smo proživjeli tijekom pandemije i svi osjećaji koji su zbog toga nastali, poručuje P. Batinović. Ni pojedinac ne treba pred sebe stavljati prevelike zahtjeve, u smislu da se prisiljava učiniti nešto za što osjeća da mu je previše, samo zato što je prije pandemije to činio.


Dogovor kuću gradi

- Dobro se u poduzeću i među kolegama dogovoriti o pravilima ponašanja: postaviti granice, poštovati privatni prostor, suzdržavati se od rukovanja, zagrljaja i drugih oblika bliskog kontakta. Kako vrijeme bude prolazilo, tako će i potreba za takvim mjerama slabjeti. No, s druge strane, takvi zahtjevi nekih zaposlenika mogu stvoriti konflikt s drugima - ovi drugi se mogu uvrijediti jer netko misli da bi se od njih mogao zaraziti, a osobito to može smetati onima koji i dalje misle da sve ovo što nam se događa nije stvarnost. Da, još ima ljudi koji vjerojatno neće prihvatiti da je pandemija bolesti covid-19 realnost sve dok se bolest ne dogodi njima ili nekom njihovom, a možda ni tada. No, i to je u redu, jer svatko ima pravo živjeti na svoj način, ali samo dok time ne ugrožava druge - naglasila je psihologinja.

Najpametnije što se može učiniti je razgovarati i dogovoriti se. I poslodavac bi trebao jasno postaviti sigurnosna pravila i pokazati razumijevanje, kako prema anksioznim osobama tako i prema osobama s kroničnim bolestima i kompromitiranim imunitetom, čija je situacija sigurno najteža i najsloženija.

- To se može postići prilagođavanjem radnih zadataka, radom od kuće i slično. Koliko mi je poznato, u poduzećima su se takva pitanja uglavnom rješavala te se i dalje rješavaju dogovorima - kaže psihologinja.


Cijepljeni su opušteniji

Cijepljenje donekle smiruje ljude, kaže Patricija Batinović, psihologinja iz Savjetovališta "Lanterna" u Makarskoj. U razgovoru s ljudima primjećuje da su oni koji su cijepljeni, premda nisu lišeni briga zbog koronavirusa, ipak smireniji, opušteniji, cjepivo im daje neki osjećaj sigurnosti.

- Ljudi su još u određenom otporu prema cijepljenju, pogotovo je to u našoj zemlji izraženo u dalmatinskim županijama, ali svijest se pomalo mijenja. Polako se sve više prihvaćaju razlozi za cijepljenje, pa ako ni zbog čega drugoga, onda zbog vlastitih interesa - bavljenja turizmom, putovanja itd.


Ne ustručavajte se potražiti pomoć

Moguće je da će se neke osobe, i uz mjere opreza, osjećati ekstremno tjeskobno ili nesposobne obavljati svoje radne zadatke i to ne treba čuditi. No, nitko ne bi trebao svoje unutrašnje borbe rješavati sam.

- Osobama koje će se psihički loše osjećati, bez obzira na tjelesno zdravstveno stanje, poručujem da se ne ustručavaju potražiti stručnu psihološku pomoć. Ne znači to odmah terapiju, nekada je dovoljan i razgovor da nam pruži novu perspektivu i pomogne nam da sagledamo situaciju i sa strane do koje sami možda ne bismo mogli doći - poziva psihologinja Batinović. Svima je jasno, pa i onima kojima je u prvo vrijeme rad od kuće odgovarao, da se sve to sada previše oduljilo i da kontakti online ne mogu zamijeniti kontakte s kolegama uživo. Opet, povratak na radna mjesta potpuno je nova situacija, u takvoj situaciji još nismo bili, a najveći je problem što mnogi i dalje nisu svjesni protiv čega se borimo, pa opasnost na određenoj razini djeluje i nerealno.


Izlazak iz čahura

Strepnja zbog povratka ne čudi s obzirom na to koliko smo puno vremena proveli u svojim čahurama, zaštićeni od opasnosti. Američka psihologinja Susan Albers iz Klinike Cleveland kaže da tjeskobnost zbog povratka ima dva uzroka. - Prvi se tiče sigurnosti. Mnogi su ljudi ozbiljno zabrinuti zbog realne mogućnosti da će, kada napuste sigurnost doma, negdje pokupiti virus ili ga pak proširiti na druge. Drugi se odnosi na društvenu interakciju. Tijekom proteklih više od godinu dana bili smo u većoj ili manjoj mjeri društveno distancirani te nam je oslabjela sposobnost komuniciranja s ljudima uživo, ne znamo više kako gledati sugovornike u oči i kako čavrljati, nešto što je prije bila svakodnevica - kaže dr. Albers. Dodaje da zabrinutost može biti dobra u nekim situacijama, ali kada je prekomjerna, može paralizirati:

- Malo zebnje je zapravo u redu, pomaže u motivaciji, potiče nas na djelovanje. Primjerice, lagana zabrinutost prije ispita potaknut će vas na učenje. No, prevelika količina tjeskobe zatvorit će vas - i u prenesenom značenju, kao osobu, i u doslovnom, u kuću, zbog čega ćete se naći izolirani, u tolikoj mjeri da katkad nećete moći funkcionirati.


Iz polustraha u osjećaj mira

Ono što ljude najviše brine u vezi s covidom-19 upravo je njegova globalnost. Pandemijska bolest nije ograničeni problem, primjerice kao rat ili prirodna katastrofa, ona je prisutna jednako u cijelom svijetu i još nitko nije pronašao rješenje za nju.

- Strah se uvukao u ljude i ne možemo ga se riješiti, jer sve je neizvjesno, nitko zapravo ne može predvidjeti kako će se situacija razvijati. Svi su mislili da će sve to trajati kraće, a virus nas svaki put iznova nadmudri - kaže psihologinja Batinović i predlaže jedino moguće rješenje za pojedinca.

- Ono što možemo učiniti za osobni mir u ovakvoj globalnoj krizi jest pokušati izvući pozitivu iz malih stvari koje nam predstavljaju zadovoljstvo. Čak i ako smo proveli osam sati na radnom mjestu u polustrahu da ćemo se zaraziti, odnosno upravo zbog toga, trebamo naći nešto čime ćemo se zabaviti i što nas čini sretnima, tako da u svom domu, kad se vratimo s posla, možemo biti radosni i mirni. To je jedino što nam može pomoći.


Što ako ne vjerujete sigurnosnim mjerama

Osobu kojoj je stalo do vlastite sigurnosti i sigurnosti drugih može zabrinjavati i uznemiravati okupljanje kolega u grupe, nenošenje zaštitnih maski, širenje teorija zavjere među kolegama, osjećaj da poslodavac nije dovoljno predan sigurnosti zaposlenika i ostalo što narušava sigurnosne protokole tijekom pandemije. U takvom slučaju izrazite svoju zabrinutost, kažu psiholozi.

- Navedite svoja očekivanja i zatražite da poslodavac jasno objavi svoju sigurnosnu politiku. Nemojte se svađati, ali jasno dajte do znanja da vam je sigurnost na radnom mjestu vrlo važna. Zbog toga se ne trebate nikome ispričavati - kaže psihologinja Susan Albers. Ne nailazite li na potpuno razumijevanje, nemojte se osjećati bespomoćno, nego uzmite svoju sigurnost u svoje ruke: nosite masku te koristite dezinfekcijsko sredstvo za ruke i površine kako biste se zaštitili. Kolegama jasno recite da i dalje držite fizičku distancu.

- U redu je čuvati svoj osobni prostor i zadržati udaljenost, a važno je uvježbati i što ćete i kako reći ako vidite da bi ga netko mogao narušiti. Ljudi možda i ne zamjećuju da su vam došli previše blizu, tada im recite: 'I dalje držim distancu' i odstupite jedan korak. Distancu možete naglasiti i rasporedom predmeta i fizičkim stavom - savjetuje dr. Albers.


Ne raduju se povratku

Često se ističe kako su ljudi željni pretpandemijskog životnog stila, no to se možda ne odnosi na sve segmente života. Prema istraživanju globalne konzultantske tvrtke Korn Ferry koje je obuhvatilo više od tisuću zaposlenih osoba, na pitanje što ih najviše veseli pri povratku u ured njih 20 posto odgovorilo je - "ništa". Istodobno, polovica ispitanika rekla je da se boji povratka zbog zdravstvenih pitanja. Samo je oko 30 posto ispitanih reklo da vjeruje kako će se vratiti u urede kada to bude moguće. Mnoge ispitanike zabrinjava i put na posao i s posla, ali čak je njih 75 posto bilo uvjereno da će njihov poslodavac stvoriti sigurne uvjete za rad. Još je kompleksnije pitanje motivacije. I mnoge ranije ankete pokazivale su da je samo oko jedne trećine zaposlenika stvarno angažirano na poslu, a u ovom je istraživanju čak 64 posto ispitanika izjavilo da su produktivniji kod kuće nego na radnom mjestu. Ovakav oprez i zabrinutost zaposlenika podsjećaju poslodavce da bilo kakav povratak u "normalu" prije svladavanja pandemije može biti nerealan, pa i kontraproduktivan, rekao je Dennis Baltzley, jedan od čelnika Korn Ferryja. Stručnjaci misle da bi poslodavci trebali preispitati organizaciju posla, jer prelazak na rad na daljinu pokazao je da golem broj zaposlenika ne treba biti vezan uz radno mjesto.


I ovo pomaže

● Za lakši povratak na radna mjesta psiholozi predlažu zamišljanje različitih scenarija. Takve slike pomažu ljudima da se lakše nose sa situacijama koje im stvaraju tjeskobu te ih čine emocionalno spremnijima za ono što će uslijediti.

● Predlažu i obilazak radnog mjesta prije službenog povratka.

- Nemojte odmah skočiti u vodu, prvo umočite prst. Znači, otiđite u ured koji dan ranije, pogledajte uokolo, sjednite u svoj stolac. Sjetite se da se puno toga promijenilo unazad godinu i pol pa nemojte očekivati da ćete se osjećati jednako kao tada - kaže američka psihologinja Susan Albers.

● Kad ste već tamo, malo uredite prostor. Ako je ured toliko dugo prazan, možda treba malo osvježenja. Iako su službe čišćenja u međuvremenu vjerojatno radile svoj posao, barem djelomično, ponesite sredstvo za čišćenje i prebrišite radne površine. Stavite novu fotografiju ili sitnicu kako bi vam radni prostor bio ugodniji i djelovao intimnije, što je dobro za vaše mentalno zdravlje. Dobar izbor je biljka - istraživanja pokazuju da biljke pomažu sniziti razinu stresa u uredu te povećavaju produktivnost za petnaest posto.

● Pobrinite se da dobro izgledate na dan povratka, jer zbog toga ćete se i osjećati dobro, kaže dr. Albers: "Pravi odabir odjeće, može to, ovisno o radnom mjestu, biti i radna odjeća, pomoći će vam da se osjećate ugodnije i da se lakše vratite u svoju profesionalnu ulogu".

● Psiholozi podsjećaju na važnost uspostavljanja zdravih obrazaca spavanja koji su kod mnogih tijekom pandemije (bili) narušeni. Mnogi su ostajali budni do kasnih sati i budili se neposredno prije obavljanja radnih zadataka. Povratak rutini i buđenju u točno određeno vrijeme može biti šokantan, stoga bi trebalo na tome poraditi na vrijeme, prije povratka na radno mjesto. Optimalnim se smatra spavati sedam do devet sati na noć, a dovoljno sna štiti nas i od emocionalnog i od tjelesnog stresa.

Teme
Linker
14. listopad 2021 07:00