"Otkad te nema, puno toga dogodilo se u mojem životu, ali sve bih mijenjala bez sekunde razmišljanja da popijem samo jednu ‘odraslu’ kavu s tobom."
 Foto: iStock
Neke ljubavi traju vječno...

Pismo prvom muškarcu kojeg sam voljela

16. veljača 2017.
Davno je otišao, no ona ga još uvijek nije zaboravila... Ovog Valentinova napisala mu je dirljive riječi.

Ovaj tjedan sav je nekako "okupan" ljubavlju. Srdašca u izlozima trgovina, reklame na televiziji, glazba na omiljenoj radio stanici... svi nas podsjećaju da je Valentinovo, praznik ljubavi. Grozim se površnosti, pa tako i ideje da postoji točno određeni dan u godini kada treba darom pokazati osobi koju voliš i koliko je voliš. Ja nisam tako odgojena. Vjerujem kako bismo onima koje volimo ljubav trebali darivati svaki dan. I to ne način kako nam nameću - bombonjerama, ružama, nakitom ili parfemima, već djelima...

A ono najljepše kojemu sam posljednjih godina mogla i sama svjedočiti je valentinovsko pismo mlade žene koja je sa samo deset godina ostala bez svoje velike ljubavi, a koju ni danas nije preboljela... Ljubavi zbog koje je ovog Valentinova imala potrebu napisati ove dirljive retke...

"Dragi Z.

Pišem ti ovo pismo iako znam da ga nećeš pročitati. Ponekad s tobom vodim razgovore u svojoj glavi. Ponekad te trebam, a to je najbliže tebi što mogu biti.

Prošla su desetljeća od našeg zadnjeg razgovora. Dan kada si otišao još uvijek je najgori dan mog života. Dio tog dana je u magli, a neki detalji su i previše jasni.

Bilo je to Valentinovo, 93’. Sjedila sam u sobi na katu i gledala TV. U prizemlju se začuo telefon, a onda i vrisak koji ledi kosti. U djeliću sekunde, moj um raskolio se na dva dijela - jedan dio fokusirao se na televizor, ignorirajući korake na stepenicama koji su postajali sve glasniji. Drugi dio počeo je obrađivati ono što se upravo dogodilo. Taj dio znao je da tebe više nema.

Ostalo još samo nekoliko trenutaka u kojima se mogu pretvarati da je ovo dan kao i svaki drugi. A onda je mama ušla u sobu, širom otvorenih ruku krenula prema meni da me zagrli i rekla: ‘Tata nam je umro’. Nestalo je prostora za pretvaranje.

Krenulo je pregovaranje...

Ovo, naravno, ne može biti istina. Ako dovoljno jako želim, sigurno mogu vratiti vrijeme. U pitanju je samo neukusna šala. Svijet u kojem nema tebe ne može postojati, to je sigurno nemoguće. Svakog trena ću se probuditi... I, kako je moguće da tebe više nema, a ja još uvijek dišem?

Govorili su mi da si sada na nekom boljem mjestu i da više ne patiš. Imala sam deset godina, ali vidjela sam tvoju patnju. Više od godine dana ležao si u bolnici potpuno nepokretan, ali svjestan svega. Točno 487 dana buljio si u jednu točku na stropu. Imao si rane od ležanja do kostiju. Izgubio si četrdeset kilograma. Na dnevnoj bazi si se gušio. Iz tebe je virio nemali broj igala i cjevčica. Svima je bilo jasno da su tvoje šanse male, osim meni. Za mene ta opcija nije postojala. Nije me bilo briga koliko moraš patiti, samo da se vratiš kući. Superheroji prežive sve, a za mene si ti bio upravo to. Superheroj bez mane.

Ti si me naučio

Naučio si me promijeniti gumu i koristiti bušilicu i voziti bicikl. Svojim si mi rukama napravio ljuljačku i radni stol i krevet i šator. Kad god bi ti netko došao na vrata i tražio bilo kakvu pomoć, uvijek si svakom pomogao. Nisi mi dao da dramim, da nalazim izgovore, da budem sebična. Nikad me nisi tretirao kao djevojčicu, samo kao malog čovjeka. Nisam odrasla dovoljno da bih ti vidjela u tebi bilo što osim savršenstva.

Kažu da cure završe s muškarcima koji ih podsjećaju na njihove očeve. Činilo se kao glupost dok nisam upoznala njega.

On je baš kao ti. Ne zanimaju ga etikete, titule, skupe igračke. Ne zanima ga kako stvari izgledaju, već kakve jesu. Nikad nikome ne odbija pomoći. Nema toga što ne zna izgraditi vlastitim rukama. Važnije mu je da mirno spava nego da bude ‘netko’. Kad počnem dramiti, spusti me na zemlju. Samo pred njim mogu se raspasti na tisuće komadića, a kad se ponovno sastavim još uvijek je tu. Jedini vidi moja najgora stanja, lice koje me sram pokazati bilo kome drugome. Ponekad zamišljam svijet u kojem ti još uvijek postojiš i vas dvojica sjedite uz pivo, vodite muške razgovore. Znam da bi ti se svidio, a i ti njemu.

Sve bih mijenjala

Otkad te nema, puno toga dogodilo se u mojem životu, ali sve bih mijenjala bez sekunde razmišljanja da popijem samo jednu ‘odraslu’ kavu s tobom. Da upoznam pravog tebe. Da te pitam jesam li barem blizu kćeri na kakvu bi bio ponosan. Znam da bih tada vidjela da nisi superheroj bez mane, ali sigurna sam da bi ostao najbolji tata kojeg cura može imati.

Nekim čudom, ja još uvijek dišem. Ima dana kad mi se čak čini da sam sretna.

Ali, još uvijek fališ. Uvijek ćeš.

J."

Sretno vam Valentinovo...

Teme
Linker
17. siječanj 2023 13:26