Trebamo uživati u svakom trenutku koji nam je dan, jer vrijeme je dragocjeno, a svojim načinom života trebamo biti uzor drugima i nikome ne činiti ništa nažao. To je životna filozofija 30-godišnje Emanuele Poturice, sada Velikogoričanke, rođene u Čazmi koju opisuje kao "predivan grad okružen šumama i livadama". Emanuela je završila Ekonomski fakultet u Rijeci, a trenutno je na prekvalifikaciji za veterinarskog tehničara. Velika strast su joj životinje i voljela bi se baviti proučavanjem njihova ponašanja u prirodnom okruženju kako bismo bolje razumjeli ta predivna bića s kojima dijelimo planet. Ona je i zaljubljenica u fotografiju i putovanja i velika joj je želja proputovati svijet, upoznati druge kulture te podizati svijest o važnosti očuvanja životinjskih i biljnih vrsta, bioraznolikosti i održivom postupanju prema prirodi. Radi u udruzi Prijatelji životinja i jedna je, kaže, od rijetkih koji mogu reći da rade ono što vole i čiji je posao usmjeren na stvaranje bolje budućnosti za ljude, životinje i okoliš. U skladu sa životnim stavovima, Emanuela je već pet godina veganka, dakle, osim mesa, ne jede ni mlijeko i mliječne proizvode, jaja, med, ne koristi bilo kakve predmete niti odjeću od životinjskih materijala. Kako je prešla prvo na vegetarijanstvo, a potom i na veganstvo?
Sada živim bez grižnje savjesti
- Oduvijek mi je kuća bila puna životinja. Odrastala sam uz pse, mace, koke, patke, guske, pure, kuniće, hrčke, zamorce, papagaje... Nisam ponosna na to što sam neke od njih držala u kavezu, iako su više vremena provodile hopšući i leteći po mojoj sobi nego što su bile u kavezima, no svejedno ne opravdavam takav način držanja životinja. Budem li imala djecu, objasnit ću im da je životinjama mjesto u prirodi, a ne u malim rešetkastim kutijama kako bi nama bilo zabavno. Iako jako volim životinje, do svoje 18. godine sam ih jela, posjećivala zoološke vrtove i cirkuse, nosila vunu, koristila proizvode koji se testiraju na životinjama i na druge načine ih iskorištavala ne povezujući da to ne ide jedno s drugim. Odrasla sam uz kolinje, čupanje perja kokošima i smatrala to tradicijom i nečim što se mora odraditi kako ne bismo bili gladni, jednostavno ne znajući ni za što drugo, iako sam duboko u sebi osjećala da to nije u redu. Pretražujući internet, naišla sam na stranicu Prijatelja životinja, a prvi njihov video koji sam pogledala prikazivao je kako se kunićima dere krzno dok poluživi naopačke vise na kukama u nekoj tvornici krzna. Krv koja se slijevala niz tijelo tog kunića i kapala mu niz trepavice dok je još bio svjestan, ali potpuno bespomoćan i u neopisivoj boli, prizor je koji mi se zauvijek urezao u pamćenje. Tada kao da mi se dogodio neki klik u glavi, osjećala sam jaku bol i nisam mogla prestati plakati. No, taj bolni trenutak ujedno je bio onaj koji mi je otvorio oči i srce i rekla sam sama sebi: "Od danas više ne jedem meso!" Bilo mi je jako žao što toga nisam bila svjesna i ranije i što sam i sama sudjelovala u sličnim aktivnostima. Zanimajući se sve više za to kako mogu pomoći životinjama, s vremenom sam otkrila veganstvo, i to opet zahvaljujući edukativnim tekstovima Prijatelja životinja. Tako sam nakon nekoliko godina vegetarijanstva postala veganka i aktivistica za prava životinja. Sada živim bez grižnje savjesti jer svi moji izbori idu u korist životinja, a time i okoliša, drugih ljudi i mene same. Žao mi je samo što nisam prije saznala sve što danas znam i postala veganka puno ranije, a to je ono što će vam reći gotovo svi vegani. Voljela bih da svi ljudi otvorena uma prigrle veganstvo kao odličan način na koji mogu unaprijediti svoj život i živjeti ga kvalitetnije i ispunjenije - tumači svoj životni odabir Emanuela.
Lazanje bile i ostale najdraže
Prije vegetarijanstva jela je, kaže, gotovo sve. Najdraže jelo bile su joj lazanje, a i sada su, ali u veganskoj varijanti. Ranije nije previše razmišljala o tome koliko je koja namirnica zdrava, a veganstvo joj je otvorilo potpuno nov način viđenja svijeta.
- Nikad nisam bila osobito spretna u kuhinji niti sam voljela satima kuhati, no uz vegansku prehranu počela sam više eksperimentirati s namirnicama i začinima i uvidjela kako zapravo uživam u pripremi raznih jela koja su svaki put drukčija, a opet izrazito ukusna i puno zdravija. Ponekad me ljudi pitaju: "Zar nemaš želju pojesti malo mesa?" Jednostavno nemam, jer u tom komadu mesa vidim životinju koja je donedavno veselo trčala po livadi, imala obitelj i neopisivu želju za životom, baš kao i svatko od nas. To su najbolji uvjeti u kojima je mogla živjeti. U industrijskom uzgoju nije ni približno tako. Većina životinja nikada ne vidi svjetlo dana, ne udahne svjež zrak, ne osjeti travu pod nogama. Usmrte ih mnogo prije isteka normalnog životnog vijeka. Na sreću, nikad nije bilo lakše postati vegan nego danas, a tržište je puno biljnih zamjena za sve životinjske proizvode. Najvažnije je znati da za vegansku prehranu nisu nužni gotovi kupovni proizvodi - sve možemo napraviti sami u vlastitoj kuhinji kombinirajući razno voće, povrće, sjemenke, žitarice i orašaste plodove - poručuje Emanuela.
Vitalnija i energičnija
S veganstvom joj se nije promijenila samo prehrana, nego i ukupan pogled na svijet. Sada ima više suosjećanja i prema životinjama i prema ljudima. Uključila se u razne akcije za prava životinja, pomagala u utočištima i azilima za životinje, a na kraju se i zaposlila u Prijateljima životinja. Zdravlje joj se poboljšalo. Kaže da joj se ubrzao metabolizam, da je izgubila nekoliko kilograma bez odricanja uživanja u hrani, gotovo potpuno su joj nestali menstrualni bolovi, koža joj je čišća, nema više težine u želucu nakon obroka, energičnija je i vitalnija. Više se brine za okoliš jer je shvatila da svaki naš izbor utječe na svijet oko nas. Pojačala je i sportske aktivnosti, što ima veze s povećanom brigom o zdravlju koja joj se probudila uz veganstvo. Svima preporučuje da barem pokušaju s veganstvom, da za početak, primjerice, postupno izbace meso s jelovnika, pa da vide kamo će ih to odvesti. Veganski jelovnik koji zadovoljava sve potrebe organizma Emanueli nije bilo osobito teško složiti, s vremenom, kaže, postane rutina raznovrsnom biljnom prehranom svakodnevno unositi sve potrebne nutrijente. Važno je jesti što raznolikije biljne namirnice i pripremati ih na što zdraviji način.
- Često se pogrešno misli da vegani ne unose dovoljno bjelančevina, no namirnice kao što su proizvodi od soje, mahunarke, orašasti plodovi poput badema i kikirikija, bogati su proteinima. Jedini dodatak prehrani koji uzimam je vitamin B12, a i mnogi gotovi veganski proizvodi obogaćeni su njime. Krvna slika kao veganke neusporedivo mi je bolja nego kada sam bila vegetarijanka ili kada sam jela meso. Trudim se jesti raznovrsne i cjelovite namirnice. Ne uskraćujem si ni manje zdravu hranu, poput veganskih slatkiša ili brze hrane, no to nije prečesto. Važno je jesti što raznolikije biljne namirnice; nutricionisti potvrđuju da je uravnotežena veganska prehrana najzdraviji način života - navodi Emanuela.
Slaba točka: veganski sladoled
Za sebe kaže da je gurman i da voli jesti gotovo sve biljne namirnice. Najdraže jelo su joj lazanje koje priprema sa sojinim ljuspicama, sojinim vrhnjem i veganskom mozzarellom. Voli rižoto s povrćem i gljivama, zapečeno povrće u pećnici, složence i variva od povrća. Obožava seitan koji odlično zamjenjuje meso. Voli i marinirane sojine medaljone koje najčešće peče u tavi na malo ulja ili na roštilju. Puno jede sirovog voća i povrća koje kombinira u salatama za doručak ili uz glavni obrok. Sojino vrhnje koristi u pripremi glavnih jela jer voli njegovu teksturu i punoću kojom obogati jelo. Najdraže biljno mlijeko joj je rižino zbog slatkoće, tako da i ne mora dodatno sladiti kavu ili kakao. Posebno voli veganske ćevape, burgere i druge zamjene za meso, ali i sireve, namaze, majonezu, hummus. Slaba točka su joj veganski sladoledi, a ponekad i sama napravi sladoled od smrznutih banana, borovnica, tamne čokolade i drugih sastojaka. Jedan od dražih proizvoda joj je Stellina kobasica koja svojom teksturom, mirisom i okusom podsjeća na slavonsku, a svakom njenom kupnjom 1 kuna donira se Prijateljima životinja za projekte.
Ne mora biti skupo
Svima koji razmišljaju o prelasku na veganstvo Emanuela preporučuje da za početak pokušaju s veganskim zamjenama za proizvode životinjskog porijekla koji okusom i teksturom ne zaostaju za njima, a mnogi su, kaže, i ukusniji. Sojine ljuspice su odlična zamjena za mljeveno meso, a dostupne su u gotovo svim trgovinama i vrlo jeftine. U početku treba malo vremena i strpljenja kod čitanja deklaracija kako bi se utvrdilo koji proizvodi ne sadrže sastojke životinjskog podrijetla, ali to se brzo usvoji. Preporučuje Vege vodič na stranici www.veganopolis.net s mnoštvom informacija o veganskim proizvodima. Danas je zaista lako biti vegan uz sve te proizvode na tržištu, kaže. - Hrvatska ne zaostaje što se tiče raznovrsnosti gotovih veganskih proizvoda. U trgovinama možemo kupiti gotovo sve što poželimo - od biljnih burgera, salama, hrenovki, kobasica, kebaba, okruglica, nuggetsa, odrezaka, sireva, jogurta, mlijeka, namaza, pašteta, majoneze do sladoleda, torti, kolača, krafni... Nedostaju biljne zamjene za riblje proizvode, no na dobrom smo putu i mogu reći da sam ponosna koliko brzo se veganska ponuda povećava u trgovinama, restoranima, pekarama, slastičarnama i kafićima. No, problem je što veganski proizvodi nisu svuda jednako dostupni. U Zagrebu je lako kupiti sve što poželite, no u nekom malom mjestu, npr. u Dalmaciji ili Slavoniji, u trgovini istog lanca tih veganskih proizvoda nema - govori Emanuela.
- Veganska prehrana u pravilu je puno jeftinija od bilo koje druge ako se hrana priprema kod kuće. Ako se svaki dan kupuju gotovi veganski proizvodi, tada je skupa. Kupujem samo nekoliko gotovih veganskih proizvoda, najčešće rižino mlijeko, sojino vrhnje za kuhanje, majonezu, sladoled i ponekad neku zamjenu za meso, kao što su burgeri ili seitan. Da imam više volje, mogla bih kod kuće napraviti i vegansku majonezu i burger i seitan.
Izazov za obitelj
Veganstvo nije samo pitanje prehrane, ono je način života koji uključuje etiku, ekologiju i zdravlje. Osim što se zalaže za sprečavanje iskorištavanja životinja, ne samo za prehranu nego u bilo koju svrhu, zalaže se i za očuvanje bioraznolikosti vrsta, prirodnih staništa, ekosustava i zdravlja planeta. Veganstvom sprečavamo izumiranje vrsta i educiramo ljude o našem suživotu sa životinjama. Kada bismo svi postali vegani, ne bi bilo gladnih u svijetu, bili bismo zdraviji, vitalniji i živjeli dulje. Veganstvo znači suosjećanje, poštovanje i ljubav prema svim živim bićima i planetu koji nam je jedini dom, a cilj mu je stvaranje boljeg i pravednijeg svijeta za sve njegove stanovnike, poručuje Emanuela, čiji je prelazak na veganstvo bio izazov za cijelu obitelj:
- Roditelji su se najviše brinuli da se ne razbolim jer je njima to bilo nešto sasvim novo. No, uz moju ustrajnost i konstantnu edukaciju o veganstvu, shvatili su da sam potpuno zdrava i zadovoljna svojim načinom života, a to je njima najvažnije. Danas više nema tih problema. Mama je naučila raditi svako jelo u veganskoj verziji. Teta, baka i strina eksperimentiraju u kuhinji i oduševljavaju me receptima i okusima jela. Tata mi uvijek sve pojede, što mi je neopisivo drago i potiče me da probam napraviti nešto novo i još ukusnije. Šalili su se na moj račun, posebno mlađi brat Alen, no smatram da nas je to iskustvo još više povezalo. Prijatelji su moje vegetarijanstvo i veganstvo prihvatili puno jednostavnije. Nesumnjivo ih je to zanimalo, dosta su me ispitivali i šalili se. Na zajednička druženja ja bih donijela svoju vegansku hranu koju su svi uvijek željeli probati i dobivala bih odlične komentare. Kada neka od prijateljica slavi rođendan, obavezno se potrudi i napravi posebno jelo za mene. Moj dečko Marko prihvatio je moje veganstvo kao dio moje osobnosti koja mu se sviđa, jer vjeruje da tako potičem pozitivne promjene i stvaranje boljeg svijeta.
Svi volimo pse i mačke, ali...
U široj okolini bilo je dosta negativnih komentara. Čim kažete da ste vegan, ljudi imaju potrebu braniti svoje stavove i odmah napasti veganstvo, opisuje Emanuela svoje iskustvo. Razumije zašto je tako - živimo u društvu u kojem je jedenje mesa i drugih životinjskih proizvoda tradicija i navika koju je teško promijeniti bez obzira na činjenice koje stoje iza nje.
- Ljudi nisu svjesni da su u pozadini tih stavova specizam, diskriminacija na osnovi vrste, i karnizam, sustav vjerovanja koji usvajamo odgojem, prema kojem nam je jedenje mesa određenih životinja normalno, prirodno i nužno. S druge strane, na veganstvo se još gleda kao na nešto negativno i ekstremno, iako nema ničeg ekstremnog u želji da sva bića imaju lijep život, da se ne zagađuje priroda, da se smanji glad u svijetu i da se poboljša vlastito zdravlje. Svi volimo pse i mačke, ali ne razmišljamo o životinjama koje zovemo hrana. Svi volimo otići u prirodu, uživati u svježem zraku, predivnim krajolicima, čistim morima, ali ne razmišljamo koliko uzgoj životinja zagađuje okoliš. Zgroženi smo stotinama milijuna gladne djece u svijetu, a ne shvaćamo da taj problem proizlazi iz toga što se žitaricama kojima bi se mogli prehraniti ljudi tove životinje u industrijskom uzgoju. Drago mi je da se svijest ljudi ipak mijenja i da je sve više vegana u svijetu, zbog čega su onda i drugi otvoreniji prema tom načinu življenja - govori Emanuela. Svoje stavove brusi i promovira kroz Prijatelje životinja u kojima radi od 2019. Koordinatorica je projekata te, uz cijeli tim, organizatorica VegeSajma, ZeGeVege festivala održivog življenja, Vege piknika, Marša za životinje, uličnih prosvjeda, performansa i akcija na kojima se građanima približava veganstvo kroz edukaciju, zabavu i degustacije. Radi na projektima Udruge za širenje veganske ponude u Hrvatskoj, edukaciji o pravima životinja, poticanju udomljavanja životinja. Uz Luku Omana, predstavlja Udrugu u medijima, a tu je i mnoštvo ostalih aktivnosti - radionice, predavanja, koordinacija volontera... Posla je mnogo, zaključuje Emanuela, i poziva da im se jave svi koji se žele uključiti u rad udruge, volontirati ili ih podržati na neki drugi način.