Sutra joj je rođendan. Obući će kaput, navući čizme, nabaciti krvavo-crveni ruž, kap parfema na vrat i još malo iza svakog uha, baš kao uvijek prije no što izlazi van. Staložena i mirna zalupit će vrata od stana, pažljivo ih zaključati dvaput, neće pozvati lift, već će izbrojati stepenice, jednu po jednu, od sedmog kata pa do poštanskih sandučića.
Zakoračit će na ulicu, otvoriti kišobran i trebati točno devet minuta da se ukaže na vratima cvjećarnice, i kao svake godine, pokupi svoj rođendanski buket od sitnih ruža. Onih divljih, što nestašno cvjetaju.
Takva je ona
Potom će popiti kavu, caffè ristretto bez šećera i mlijeka, popušiti cigaretu iako ne puši, baciti pogled ovlaš na novine, ne čita ih inače, niti gleda televiziju.
Ni radio više ne sluša baš, gramofon joj ne radi već godinama, nove tehnologije ju ne zanimaju.
Naručit će i jedan whiskey, dupli, s jednom kockom leda, u teškoj, lijepo izrezbarenoj kristalnoj čaši. Ispiti ga naiskap. Izaći na užurbanu ulicu pa pozvati taxi.
Uvijek je više voljela one male divlje ruže, nego ove velike i umjetne...
[Snimila: Sandra Rončević]
Ljubav? A nego što!
Na Mirogoju će sjesti na klupicu pored njegovog groba. Dala ju je napraviti lani jer sve teže dugo stoji. Brzinski će rukom pobacati lišće s crne mramorne ploče, položiti svoj rođendanski buket tik ispod njegovog, srebrim slovima ispisanog imena i ispričati mu što se sve dogodilo u posljednjih godinu dana. Ne baš mnogo, ako ćemo pravo. I poslati mu poljubac na odlasku, do sljedeće godine.
Svoje ime nije dala isklesati na nadgrobnoj ploči. Vjeruje kako neće ležati zajedno u smrti. Kao što ni u životu nikad nisu.
...