Juliia Gurleieva (37) je do prije nekoliko tjedana imala zaista lijep život u Kijevu. Radila je kao projektna menadžerica u ukrajinskoj željezničkoj kompaniji, uživala u ulozi majke trogodišnje djevojčice te planirala kupiti stan sa suprugom. No onda je izbio rata, suprug je ostao braniti Ukrajinu, a ona i kćer su došle u Hrvatsku. Trenutno žive u motelu Plitvice u Zagrebu.
- Imali smo prekrasne planove za ovu godinu. Željeli smo kupiti novi stan i moja se majka trebala doseliti u Kijev iz drugog grada - priča nam Juliia. Međutim, rat je promijenio njezin život iz korijena.
Njezina mama je ostala u okupiranom gradu Korsun'-Shevchenkivs'kyom i ne može ga napustiti jer su ih sa svih strana opkolile ruske snage. Juliia je morala napustiti Kijev, posao i planove staviti na čekanje, a i odvojiti se od supruga. Nije željela otići iz Ukrajine, ali morala je razmišljati o dobrobiti svoje djevojčice.
- Suprug je ostao braniti državu, a ja sam odlučila odvesti kćer na sigurno. Ne želim da ima fizičke ili psihičke posljedice, ima tri godine, to je ranjiva doba. Mislim da bi život u strah od rata ostavio posljedice na nju - rekla je.
Iako je prešla više od 1000 kilometara kako bi bila na sigurnom, nastavlja brinuti o svojim sunarodnjacima. Sad joj je, kaže, plan pomoći Ukrajincima koji se nalaze u Hrvatskoj.
U pola sata sam spremila stvari prije napuštanja Kijeva
Tijekom razgovora Juliia je više puta naglašava kako nije željela napustiti Ukrajinu, kao ni sami Kijev. Prvih nekoliko dana rata bila je u svojoj domovini i nije pomišljala na odlazak, ali je 2. ožujka shvatila da mora otići.
- Kad sam vidjela fotografije okupiranog Harkiva, grada u kojem sam studirala i živjela pet godina, jako sam se uznemirila. To je bilo strašno. Ruske snage su uništile stambene zgrade i škole, a ne vojne objekte - kaže.
Dodaje kako je odluku o napuštanju grada donijela tijekom ručka, a u 17 sati je već bila na željezničkoj postaji.
Dodaje kako je većina članova njezine obitelji ostala u Ukrajini.
- Za sada su svi živi i zdravi. Nažalost, dosta njih se nalazi u okupiranim gradovima pa ne mogu otići čak i da žele - rekla je.
No, nada u njoj ne kopni.
- Vjerujem da ćemo pobijediti, brzo se vratiti kući i nastaviti s normalnim životom. Da će ovo biti samo jedno kratko, ružno razdoblje - zaključila je.
