Piše: Iva Belé, mr. oec., certificirani trener Canfield metodologije i trener Načela uspjeha • www.ivabele.com • Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Prema pričanjima, Pablo Picasso crtao je u parku kada mu je hrabro pristupila jedna žena.
"O, to ste vi - Picasso! Slavni umjetnik! Morate nacrtati moj portret, inzistiram!" Picasso se složio da nacrta portret. Nakon što ju je koji trenutak promatrao, uzeo je olovku i nacrtao njezin portret. Pružio joj je umjetničko djelo. "Savršen je", uzviknula je. "Uspjeli ste zabilježiti moju suštinu jednim potezom, u trenutku. Hvala vam, koliko sam vam dužna?"
"Pet tisuća dolara", odgovori umjetnik. "Ali, kako?" uzviknu žena. "Kako možete tražiti toliki novac za ovaj crtež? Pa trebalo vam je par trenutaka da ga nacrtate!” Na to joj je Picasso uzvratio: "Gospođo, trebao mi je čitav život."
CIJENITE TUĐI RAD
Cijenite tuđi rad. Iza njega stoji puno talenta, no još i više školovanja, prakse, truda i discipline. Zahvalna sam gospođi na placu koja izrađuje i prodaje sir i vrhnje, jer o tome ne znam ništa. Liječniku koji je uložio brojne godine da nauči i savlada svoju struku. Učiteljici francuskog, jer ne možete ni zamisliti ljepotu i zahtjevnost tog jezika. Svi su poslovi važni i bez svakog od njih naš život ne bi bio toliko lijep.
Ponekad čujem da ljudi kažu nekome "pa nije ti to problem napraviti, pa to ti je samo…". Samo par rečenica, par minuta, par savjeta, par crteža. No iza toga "samo" kriju se sati i godine učenja i truda, a ponekad i nečiji čitav život.
Dobro je da ništa ne uzimamo zdravo za gotovo. Prije nego što započnete prijateljstvo s nekim s kim biste mogli i poslovno surađivati, dogovorite se o pravilima igre. Jedna od opcija može biti da svatko daje ono što sam želi, od savjeta, pomoći… znajući da to poklanja. Za sve što svakome pojedinačno predstavlja više od onoga što želi dobrovoljno dati neka zatraži neki honorar. Oko te teme se može formirati i projekt za čiji angažman, naravno, treba formirati cijenu.
Sve kreće od nas.
Ako ne cijenimo tuđi rad, kako možemo očekivati da naš rad drugi cijene. Uvijek započnimo od sebe i ponašajmo se onako kako bismo htjeli da se drugi ponašaju.
Pozitivno me je iznenadilo iskustvo s jednom poznatom slastičarnicom u kojoj sam naručila tortu za rođendan. Iako se radi o većoj cijeni, osoblje me nije tražilo nikakav novčani polog, naručila sam telefonom i torta me je čekala u dogovoreno vrijeme. U ovom slučaju slastičarnica je krenula s punim povjerenjem prema meni, što im se višestruko isplatilo. Zašto? Od tada torte naručujem samo tamo jer cijenim njihov rad i pristup. Preporučila sam ih svim svojim prijateljima, a znate da je preporuka najbolja reklama. Pokazivanje povjerenja s njihove strane bio je odličan ulog u marketing. Jesu li imali i rizik? Naravno. Mogla sam se ne pojaviti, no oni bi sigurno tortu u nekom vremenu prodali. U ovom slučaju rizik im se isplatio i donio višestruke koristi. Znači li to da nikada ne treba pregovarati o smanjenju cijene? Ne. Ponekad je moguće postići dogovor o nižoj cijeni, no važno je u tome da osjetite gdje je granica koja ne šteti drugoj strani. Dogovor mora biti zadovoljavajući za obje strane. Pritom je najvažniji vaš pristup pregovorima. Ako ponovno uključite pristup poštovanja, sigurna sam da će i to sniženje cijene biti primljeno na pozitivan način.
CIJENITE SVOJ RAD
Kada cijenite svoj rad, cijenit ćete i tuđi. Cijena koju formirate treba sadržavati vaš trud, obrazovanje i vrijeme koje ste uložili za izradu nečega. U ljudskoj je prirodi da ne cijene ono za što se nisu puno potrudili ili ono za što misle da je prejeftino. Ponekad me ljudi pitaju zašto treninzi koje održavam nisu besplatni. Pa, ponekad jesu, a ponekad nisu. Poklonila sam puno treninga i to ću i dalje činiti kada procijenim da je to najbolje opcija.
Jeste li probali ući u odvjetnički ured i dobiti besplatan savjet? Svratiti automehaničaru i dobiti besplatan servis? Kada odete zubaru, on svoje usluge i znanje ne naplaćuje? Teta u vrtiću čuva vaše dijete na lijepe oči?
U Washington DC-u, na stanici metroa, u hladno jutro 2007. godine začuo se zvuk violine. Muzičar je svirao Bachovo djelo dok su tisuće prolaznika prolazile nezainteresirano žureći na posao. Svirač je za jedan sat svirke skupio ukupno 32 dolara. Nitko nije znao da je glazbenik ustvari bio Joshua Bell, jedan od najvećih glazbenika današnjice. Svirao je jedan od najzahtjevnijih komada ikada napisanih na violini vrijednoj 3,5 milijuna dolara. Samo dva dana prije ovoga Joshua Bell je rasprodao koncertnu dvoranu u Bostonu gdje je prosječna cijena ulaznice bila 100 dolara.
Ova priča bila je dio sociološkog eksperimenta o percepciji, ukusu i ljudskim prioritetima. I potvrđuje spomenutu tvrdnju da će ljudi prepoznati vrijednost ako je plate. Prepoznajem ljude koji cijene svoj rad po tome što ne očekuju od drugih da ga obavljaju besplatno, jer to i sami sebi žele. Volite i cijenite sebe i druge koristeći ista mjerila.