Piše Goranka Jelinčić
Spadate u one koji požele na obiteljski ručak sjesti sa slušalicama na ušima? I to ne radi neprestanog maminog nutkanja batacima i zdravim povrćem, već radi raznih zvukova žvakanja, mljackanja, kuckanja, lupkanja? Možda spadate u one koji pate od misofonije. Misofonija je pojam nastao krajem devedestih godina prošloga stoljeća. Stručnjaci ga objašnjavaju kao poremećaj zbog kojega ljudi mrze određene zvukove. Danas se još naziva i sindrom selektivne osjetljivosti na zvuk. Ta osjetljivost budi u ljudima neobjašnjivu navalu bijesa koja može dovesti do impulzivne agresije.
Što se događa?
Određeni zvukovi u osobi pokreću emocionalne ili fiziološke reakcije koje neki mogu shvatiti kao nerazumne s obzirom na okolnosti, kao što je, primjerice, obični ručak. Oni koji imaju misofoniju mogli bi to opisati kao kad zvuk "poludi." Njihove reakcije mogu se kretati od bijesa i neugodnosti do panike i potrebe za bijegom. Pojedinci s misofonijom često prijavljuju da ih pokreću usmeni zvukovi - buka koju netko stvara kada jede, diše ili čak žvače. Ostali „štetni“ zvukovi uključuju tipkanje tipkovnice ili prsta ili zvuk brisača vjetrobrana.
Ponavljajući šum
Ljudi s misofonijom također kažu da često reagiraju na vizualne podražaje koji prate zvukove, a mogu također intenzivno reagirati na ponavljajuće pokrete. Istraživači vjeruju da oni koji pate od misofonije možda već imaju problema s tim kako im mozak filtrira zvuk i da bi jedna od karakteristika "misofonskih zvukova" mogao biti njihov ponavljajući šum. To ponavljanje tada pogoršava ostale probleme s auditornim procesuiranjem.
Čini se da poremećaj varira od blage do teške slike. Pojedinci prijavljuju niz fizioloških i emocionalnih odgovora, uz popratne spoznaje. Ako imate blagu reakciju, možda ćete osjetiti zabrinutost, nelagodu, gađenje, želju za bijegom. Ako je pak reakcija jača osjetiti ćete bijes, mržnju, paniku i nerazuman strah. Ne treba ni reći kako takav poremećaj remeti društveni i poslovni život. Vrijeme nastanka ovog doživotnog stanja nije poznato, ali neki ljudi prijavljuju simptome u dobi između 9 i 13 godina. Misofonija se češće javlja kod djevojčica i brzo se pojavljuje, iako se čini da nije povezana s bilo kojim događajem.
Istraživači u jednoj britanskoj studiji primijetili su višu razinu mijelina u mozgu misofonskih osoba. Mješavina proteina i fosfolipida, mijelin, tvori izolacijski omotač oko živčanih vlakana, što povećava brzinu kojom se provode impulsi. Visoke količine mijelina mogu biti uzrok ili posljedica misofonije. Drugi istraživači vjeruju da se stanje odnosi na povećanje slušnih putova u središnjem živčanom sustavu ili da proizlazi iz uvjetovanog emocionalnog odgovora na traumu. Konačno, misofonija može biti povezana s psihijatrijskim stanjima kao što su anksioznost, depresija i opsesivno-kompulzivni poremećaj kod nekih pojedinaca.
Život s misofonijom
Kada sam saznala za poremećaj zvan misofonija, istovremeno sam pokušavala pronaći svoj spasilački put, priča Laura iz Kalifornije. Istražila je terapiju kognitivnog ponašanja i potražila audiologa koji joj je propisao slušne aparate koji su bili dizajnirani tako da je odvrate od zvukova. Nažalost, i terapija i slušni aparat rezultirali su višom anksioznošću i jačim reakcijama na njene zvukove okidače. Pokušala je sa čepićima za uši, slušalicama za uklanjanje buke i sve to uz neprestano uključen ventilator u kući kako bi se prigušio zvuk. No, sve je to rezultiralo ogromnom tjeskobom jer slušalice za uklanjanje buke sprečavaju i normalnu komunikaciju s ukućanima.
Nosila sam slušalice
Kad bismo se suprug i ja zajedno vozili metroom, nosila bih slušalice i, umjesto da razgovaramo jedno s drugim, zajedno bismo igrali Scrabble na našim telefonima. Budući da smo oduvijek voljeli zajedno prošetati, morali smo pronaći mirnija mjesta gdje ima nekoliko kilometara šumovitih i uglavnom mirnih staza. I odlazak u restorane bio je pomno planiran, kaže Laura. Misofonija joj je donijela emocionalne i mentalne patnje. Postala je emocionalna olupina. Iscrpljena od vječne bitke sa pokušajem blokiranja zvukova. Srećom, Laura je pisac i može raditi kod kuće, a samim time i kontrolirati zvukove. Čak i pliva sa vodootpornim audio uređajem.
Najgori okidači
Otkad se otvoreno počela povjeravati nekolicini bliskih prijatelja i proširenih članova obitelji, njihova podrška najveća su joj nagrada. Suprug se pobrine čak da ima čepiće za uši prije nego je poljubi. Da, jer čak i zvuk ljubljenja ju izluđuje. Nada se da će jednog dana istraživačke organizacije koje podržava donacijama otkriti liječenje ili način kako ukloniti najgore okidače - sirene, avione, helikoptere i motocikle. Do tada, nastavit će planirati dane kako bih izloženost svela na minimum i izdržala zvukove.
Evo jednostavnog testa. Provjerite patite li možda od misofonije:
1. Jeste li uznemireni glasnim šumovima i zvukovima? 2. Postoje li zvukovi koje ne možete podnijeti, čak i ako je zvuk blag? 3. Imate li odmah reakciju na zvuk koji započinje iritacijom ili gađenjem i gotovo odmah prerasta u bijes? 4. Da li vam krv proključa kad čujete osobu kako diše, njuška ili hrče?
Ako su odgovori pozitivni bilo bi dobro da se savjetujete sa liječnikom. Da bi dijagnosticirali stanje liječnici će napraviti fizički pregled ušiju, slušnih kanala i dakako porazgovarati. Nizozemski istraživači misle da postoji rješenje za liječenje misofonije. Kognitivna bihevioralna terapija mogao bi biti odgovor ljudima koji imaju ozbiljne probleme sa zvukovima. Bruce Hubbard direktor grupe za kognitivno zdravlje u New Yorku vjeruje da kontrolirano izlaganje zvukovima definitivno djeluje. On preporuča svojim pacijentima da se postupno izlažu zvukovima s YouTubea. Osigurava da se pacijent osjeća opušteno i kreće s vrlo malim volumenom. Ključno je ići polako. "Ako očajnički želite da to bude brzo gotovo, otišli ste predaleko."
Averzija na žvaku
Jedan od Hubbardovih pacijenata imao je ozbiljnu averziju prema ljudima koji žvaču žvaku. Pustio je svog pacijenta da polako počne riskirati da sve više i više čuje žvakanje desni. Nakon mnogo napornog rada i „slušanja“, postao je desenzibilan.