Životna priča Damjana Lisske nešto je što svakodnevno, u svim prilikama, a posebno sad, u kontekstu nevjerojatne godine na izmaku, daje inspiraciju i nadu. Damjan je, naime, početkom srednje škole doživio tešku nesreću na stanici vlaka u Vrapču. Dotad je živio vrlo aktivnim životom - bavio se sportom i zanimalo ga je sve ono što zanima jednog tinejdžera. Sve do jednog popodneva pri povratku iz škole, kad je stjecajem nesretnih okolnosti preko njegovih nogu prešao putnički vlak.
- Tad se, u najmanju ruku sve se promijenilo, život mi se okrenuo naopačke. Od tog trenutka sve je bilo nepoznato, bio sam u strahu od svega. U nesreći sam izgubio obje potkoljenice i slomljena mi je kralježnica na više mjesta, takoreći jedva sam ostao živ nakon što me pregazilo 14 vagona - započinje svoju priču Damjan, koji je i danas aktivan sportaš te glavni tajnik Hrvatskog saveza košarke u kolicima.
Dug oporavak
- Nakon što sam nastradao, najprije je uslijedio oporavak, 15 operacija i rehabilitacija te povratak u školu. Paralelno sam se htio vratiti sportu, pa sam isprobavao razne sportove - od plivanja do atletike, a čak sam imao dobre rezultate. Tako sam sasvim slučajno saznao i za košarku u kolicima. Od prve utakmice koju sam vidio i zaigrao, svidjela mi se do te mjere da sam odlučio da se time želim baviti. Tijekom studiranja, kasnije i posla, uvijek sam trenirao, igrao i odazivao se reprezentaciji. Bilo je situacija da na pripremama učim za ispite, a kasnije, idem s posla na pripreme iz Zagreba za Topusko i natrag i tako tjednima - prisjeća se.
Sada je, kaže, zadovoljan onime što mu je sport pružio, od mnoštva divnih ljudi koji su mu postali prijatelji, preko putovanja, do činjenice da mu je sport očuvao mentalno zdravlje i naučio ga boriti se s preprekama koje postoje. Dodaje da je takvih prepreka i danas za osobe s invaliditetom i dalje mnogo.
Baš zato, danas kad su mu se životne obaveze promijenile i ponosan je tata dvoje djece, želi promijeniti društvo u kojem živi i učiniti razliku te pokušati uključiti djecu s invaliditetom u sport.
Aktivan je član i tajnik HSKUK-a, koji okuplja košarkaške klubove osoba s invaliditetom i organizira natjecanja 1. i 2. lige te natjecanje kupa Dubravka Ciliga. Savez također vodi nacionalnu selekciju- reprezentaciju.
Djeluje od 2007. godine, a nastao je na inicijativu tri kluba iz Zagreba, Vodica i Slavonskog Broda kako bi se doprinijelo razvoju sporta.
- Trenutno smo ušli u sezonu s 12 klubova te imamo jedan u najavi u Osijeku, za koji se nadamo da će se pokrenuti. To je, dakle, oko 150 igrača, 150 kolica za košarku i 150 muškaraca, žena i djece koji su aktivni i izlaze iz stigme i percepcije koju društvo nosi za osobe s invaliditetom - govori nam Damjan te dodaje: „Operativni dio posla sam zajedno sa Izvršnim odborom i predsjednikom Vujicom preuzeo prije dvije godine. Dugo sam igrao košarku u kolicima u Hrvatskoj i inozemstvu gdje sam vidio puno dobrih stvari koje se nadamo implementirati i kod nas. Košarka u kolicima je divan sport jer timski okuplja osobe s invaliditetom te na neki način im omogućuje rehabilitaciju. Unutar Saveza, svi smo volonteri i sva sredstva ulažemo u razvitak košarke, od kupovine kolica, pomoći klubovima za putovanja na utakmice…“
Oko 100.000 aktivnih igrača
Košarka u kolicima je najpopularniji parasport kojim se bavi najviše osoba s invaliditetom kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu. Procjenjuje se da ima oko 100.000 aktivnih igrača koji djeluju kroz 82 nacionalna saveza koje okuplja krovna organizacija International wheelchair basketball federation (IWBF). Zapravo, nema velike razlike, za košarku su potrebni koš, lopta i ekipa. U košarci u kolicima sve je potpuno isto, samo nedostaju kolica posebne izrade za košarku koja su drugačije napravljena od „običnih“ kolica. Cijena jednih je oko 50.000,00 kuna. Zasad su klubovi i Savez uspjeli osigurati kolica za košarku za svakog igrača, zbog čega su u Savezu iznimno ponosni.
Ovog su prosinca, povodom Međunarodnog dana osoba s invaliditetom krenuli s prikupljanjem donacija za akciju „Ubaci i ti“, za inkluziju djece s invaliditetom u sport.
- Potrudit ćemo se prikupiti dovoljan iznos sredstava kako bi na proljeće 2021. godine, čim epidemiološke mjere dozvole, mogli organizirati dječji košarkaški susret Baskin u Zagrebu, gradu s najvećom zastupljenošću osoba s invaliditetom - govori Damjan, objašnjavajući kako akcijom i pratećom kampanjom na društvenim mrežama te samim događajem žele postići dva plemenita cilja.
- Prije svega, željeli bismo da problemi i potrebe djece s invaliditetom postanu 'vidljivi' široj javnosti, a s druge strane želimo poslati poruku djeci s invaliditetom da jesu i moraju biti ravnopravni sudionici društva, a sportska inkluzivna aktivnost je njihov pravi početak. Za realizaciju događaja potrebno nam je 70.000,00 kuna, što se čini posebno izazovnim ciljem u ovim čudnim vremenima kojima smo obilježeni. Unatoč situaciji, vjerujemo da ćemo još jednom svi zajedno pokazati koliko nam je stalo do onih najranjivijih i učiniti sve što je u našoj moći da im pokažemo kako su prihvaćeni i pozvani da budu ravnopravnim sudionicima u sportu, pa i u životu - govori.
Iz Saveza sve zainteresirane pozivaju da sudjeluju na dva načina. Prvi je uplatom novčanog iznosa putem skeniranja barkoda unutar mobilne aplikacije za plaćanje. Barkod možete pronaći na web stranici Ubaci i ti zajedno sa svim ostalim detaljima vezanim uz donacije. Drugi način na koji pozivaju na sudjelovanje je putem društvenih mreža. Na Instagram i Facebook profilu Saveza Damjan je prvi objavio video s pozivom na sudjelovanje u kampanji na društvenim mrežama te donaciju sredstava.
- Bilo bi mi drago potaknuti svakoga, a posebice mlade koji su aktivni u snimanju sadržaja za društvene mreže, da se pridruže našoj online kampanji i podrže nas tako da i oni snime sličan video ispod kojeg će pozvati svoje prijatelje da i oni budu dio ove priče - kazao je Damjan.
Trenutno dostupni podaci govore da Hrvatskoj živi više od pola milijuna osoba s invaliditetom, a čak devet posto su djeca do 19 godina, odnosno gotovo 50 tisuća. Unatoč pozitivnim utjecajima koje sport ima na razvoj pojedinca, a posebice djece, porazna je činjenica da se tek dva posto osoba s invaliditetom bavi nekim sportom.
Bez sporta ništa
Za kraj, Damjan je objasnio zašto je njemu bilo važno baviti se sportom.
- Meni je sport od izuzetne važnosti, osim same aktivnosti koju mi pruža i brige za tijelo, služi mi i kao aktivna rehabilitacija što je po mom mišljenju od velike važnosti za svaku osobu s invaliditetom. Drugi možda čak i bitniji faktor je psiha, jer život svakome nosi određenu dozu stresa, frustracija koje se nakupljaju tijekom dana, tjedna i sl. Sport ima funkciju izbacivanja svih negativnosti koje su se skupile i iscrpljuju. Treća važna komponenata je druženje jer provedem neko vrijeme ne razmišljajući o dnevnim obavezama ili problemima koje svi imamo i uzmem predah od svega. Ono što mi je zaista važno za reći je da puno stvari djeluje neostvarivo kad ti se dogodi nesreća. Nešto što je dotad bilo sasvim normalno, od hodanja, druženja, stepenica, pa do velikih i važnih životnih stvari, poput posla i obitelji, postaju nezamislive. Smatram da sam kroz sport zaista očvrsnuo i naučio se boriti sa svakodnevnim preprekama i uistinu se vratio baš normalnom životu - govori nam.
Ono s čim se mladi pogotovo nakon nesreće susreću, smatra, su i predrasude i stigme koje prate invaliditet i zato naglašava, viđajući to stalno, da je mladima sport od velike važnosti jer je to trenutak nakon velike promjene koji im može pomoći u definiranju samih sebe kako bi se lakše nosili s onim što ih čeka izvan dvorane.