Piše: Sara Peranić, autorica bloga Sluša-Lica, magistra socijalne pedagogije i edukantica psihoterapije
Je li vam itko rekao da ne morate trpjeti i da možete upravljati time kako se osjećate?
„Sve dok čovjek ne razumije svoje osjećaje, neće moći razumjeti ni samoga sebe ni drugog čovjeka.“
Koliko poznajete svoje emocije?
Jesu li vam poznate sljedeće izjave:
„Nisam se mogla kontrolirati“
„Ne mogu se ne osjećati ovako nakon svega što sam proživjela“
„Sve ti je u glavi“
„Najbolje da uzmem antidepresive bez recepta i zaboravim na sve ovo“
Motiv i emocija imaju isti lat.korijen emovere = pokretati. Emocionalno opismenjavanje je kao autoškola.
„Emocije su sustav navigacije kroz život“
Da bismo ih regulirali, prvo moramo znati kako osjećaji nastaju. Oni proizlaze iz naših misli. Dakle, ako promijenimo način razmišljanja, promijenit ćemo i kako se osjećamo.
Zašto je važno biti emocionalno pismen?
Emocionalna pismenost je za mentalno zdravlje kao abeceda za razgovor. Kako bismo mogli regulirati svoje osjećaje, prvo ih moramo naučiti prepoznati i razumjeti.
Svaka emocija nam govori nešto o nama.
Kada bismo mogli birati svi bi htjeli biti sretni, po mogućnosti stalno. No, to bi značilo da smo sretni i oko tužnih ili tragičnih događaja u životu, a to sigurno ne želimo.
Prva je lekcija koju je potrebno usvojiti da je život i lijepo i ružno. Prema tome, ne želimo biti stalno sretni nego želimo naučiti kako se nositi s teškim situacijama u životu.
„Život je 10% ono što ti se dogodi, a 90% kako reagiraš na to“.
Ideja apsolutne i stalne sreće je nerealno očekivanje stvoreno iz materijalističkog i konzumerističkog društva.
Definicija sreće je da se ona javlja kada su sve nama važne potrebe zadovoljene. Budući da živimo u dinamičnom svijetu, razumijemo da je promjena konstantna i da je sreća, baš kao i tuga i sve druge emocije krivulja, a ne pravac.
Rječnik emocija
Kako izgleda naš uobičajeni odgovor na pitanje “Kako si”? Dobro. Loše. Ide. Ok. Sve po starom. Kao kada učimo novi jezik.
Siromaštvo emocionalnog vokabulara
Iza ovakvih odgovora kriju se 2 problema.
Prvo, naš um i tijelo su povezani pa kada kažemo “ok”, cijeli naš sustav se s time usklađuje i tako nismo ništa bolje od OK.
Pravilno imenovanje i razumijevanje uloge emocije vraća nam kontrolu u život (umjesto da emocija kontrolira nas).
Koliko ljuto?
Velika je razlika između iziritirana sam i bijesna sam.Za oboje bismo mogli reći da sam ljuta, ali ove se dvije emocije nalaze na suprotnim stranama kontinuuma ljutnje. Kada naučimo u kojim se situacijama koja od njih javlja, znat ćemo što u takvim situacijama učiniti.
Evo primjera. Iritira me zvuk klime u automobilu. Iritacija se javlja kada nam nije ugodno nešto što ne možemo promijeniti. Ako smo na putu, a vani je 40 stupnjeva, vjerojatno ćemo ipak odlučiti nastaviti trpjeti zvuk klime dok ne dođemo do servisera, jer je jedina alternativa kuhanje na +40, što je još gora opcija.
No, da nismo osvijestili emociju “iritacije” osjećali bismo se nelagodno, ali ne bismo znali što s time učiniti. Tako bismo postali žrtva, odnosno pasivni promatrač kojim vlada emocija.
Prepoznavanjem i razumijevanjem emocije možemo sniziti frustraciju. Npr. tako da kažemo “Ok stvarno me nervira taj zvuk klime, ali bolje to nego trpjeti vrućinu.”
Osvještavanje IZBORA ponašanja u situaciji u kojoj se nalazimo utječe na to da se osjećamo bolje (ili malo manje loše).
Uloga emocija
Uloga emocija je ADAPTIVNA. Čovjek stalno nastoji uspostaviti ravnotežu između vanjskog i svog unutarnjeg svijeta. Ulogu ćemo bolje razumjeti usporedimo li emocionalno zdravlje s fizičkim. Ono što je refleks za tijelo, to je emocija za psihu.
Dišemo dok spavamo zahvaljujući refleksima. Automatski mičemo ruku s vruće površine također zahvaljujući refleksima. Njihova je funkcija zaštita našeg organizma.
Jednako su tako emocije u funkciji zaštite naše psihe. Tuga nas štiti dok ne skupimo snage nositi se s teškom situacijom. Dosada potiče našu kreativnost. Želja nas motivira na djelovanje, itd.
Svaka emocija ima važnu ulogu i zato je svaka pozitivna za nas.
Postoji pozitivna psihologija, koja je nastala kao protuteža tadašnjoj fokusiranosti na mentalne bolesti (umjesto na snage pojedinca). No, tako je uz naziv grane psihologije došlo do zabune u podijeli emocija (na pozitivne i negativne umjesto ugodne i neugodne).
Ne postoje pozitivne i negativne emocije. Postoje ugodne i neugodne, ali sve su pozitivne za nas. Kako je dosada pozitivna? Da nije bilo dosade (koja potiče kreativnost), ne bismo danas imali struju. Neugodne emocije su nam potrebne.
Jesu li emocije iracionalne?
Iz suvremene podjele čovjeka na emocionalno i kognitivno biće (iracionalan i racionalan dio) proizlazi kako su emocije nešto iracionalno čemu se treba odupirati, kako ne bi zavladalo nama.
Iz vjerovanja da su emocije iracionalne, mi osjećamo sram što osjećamo određenu emociju. Kao posljedica toga, mi prikrivamo emocije.
U pozadini maskiranja emocija nalazi se potreba da budemo prihvaćeni.
„Ma nije ti to ništa, što si se stisla? Ne plači, nije vrijedan. Jaka si ti. Osjećaš ljutnju? Kako se usuđuješ, pa ti si dama! Povrijeđen si? Kako te to samo moglo slomiti, slabiću!
Društvo servira set očekivanih osjećaja za određene situacije. To je kao u crtiću Hugo „odaberi jedan broj sigurno ćeš pogriješiti“.
Svi želimo biti prihvaćeni, to nas čini humanima. Pa onda kamufliramo tu svoju emociju u masku neke druge emocije za koju pretpostavljamo da bi mogla biti bolje prihvaćena.
S vremenom više ni ne znamo kako smo, pa kažemo „osjećam se glupo“.
Neprorađene emocije
Ta emocija koju smo sakrili zove se NEPRORAĐENA EMOCIJA. Ona ne nestaje nego se taloži.
Da bismo bolje razumjeli, zamislimo ruksak s kamenjem – jer one to jesu – teret koji nosimo na leđima. S vremenom nas one podsjećaju da su tu. Podsjetnici pristižu u obliku nesanice, glavobolje, čira, anksioznosti, kreativna smo bića.
Maskiranje emocija
Maskiranje emocija danas je sveprisutno. Antidepresivi (bez konzultacije sa psihijatrom) su se počeli piti kao tic tac. No, emocije ne možemo inhibirati djelomično. A time zapravo zaustavljamo životnu energiju i mogućnost za zadovoljstvo. Inhibiranjem onih neugodnih, inhibiramo i ugodne emocije.
Kako to prevenirati?
Tako da naučimo čitati poštu koju nam emocija donese. Neugodna emocija u sebi nosi poruku „nešto ne štima, mijenjaj“.
Zamislite da su emocije semafor. Ugodne emocije bile bi zeleno svjetlo (nastavi), a neugodne crveno svjetlo (stani, nešto nije kako treba). Npr. anksioznost nam govori da već dulje vrijeme nismo zadovoljni nečime u životu (naš unutarnji svijet i vanjski svijet nisu u ravnoteži).
Kako regulirati emocije?
Emocije su rezultat podražaja vrijednosnog sustava (jer reagiramo samo na ono što procijenimo značajnim za sebe – i tu je prilika da se upoznajemo – zašto mi je to važno?)
Ljudi ne reagiraju na podražaj kao takav, već na značenje koje sami pripisuju tom podražaju.
Što kada osjetim neugodnu emociju?
- Kako se osjećam?
- Što mi ta emocija govori?
- Pokušavam li promijeniti nešto što je van moje kontrole?
- Što sam htjela/očekivala? Je li to realno?
- Postoji li drugi mogući način gledanja na tu situaciju?
- Koliko mi je to važno?
- Što sada s time mogu učiniti?
Upravljajte svojim emocijama, da ne bi one upravljale vama, koristite ih kao saveznike, a ne kao protivnike.
Više o ovoj temi od sada možete slušati i na YouTube kanalu Sluša-Lica blog: Kako mogu promijeniti kako se osjećam?
U promjeni svojih stanja i raspoloženja mogu nam pomoći aplikacije za mentalno zdravlje o kojima sam pisala u prethodnom tekstu. Isprobaj i javi dojmove ?
Slušamo se.
Saru možete pratiti i na Instagramu.