Kada razmišljamo o snovima i željama, uvijek gledamo na njih dosta apstraktno, često ograničavajući se na sliku u glavi. Predlažem vam da sada pogledate na prirodu ljudskih želja drugačije - s malo fizički usmjerenim mindsetom. Predlažem da proučite cijeli proces kako se želje pojavljuju, što se s njima događa dalje, koji su uvjeti za njihovu materijalizaciju te je li materijalizacija, tj. ostvarenje želje, završna točka u tom cijelom procesu, piše portal ekreator.hr.
Istraživši sebe i svoje želje pomoću ovih sedam stavki možete bolje razumjeti prirodu svojih želja, saznati gdje ste stali u ovom procesu i što dalje. Trebate li samo nastaviti ili možda se vratiti na prethodni korak i poraditi na vašoj želji tamo? Ili se možda trebate vratiti skroz na početak i promijeniti samu prirodu vaše želje kako biste postigli najbolji rezultat?
Pojava IMPULSA za stvaranje želje
U ovoj fazi želja još nije formulirana. Još ne znate da je to zapravo želja. Ali imate impuls unutra koji će vas gurnuti prema sljedećem koraku. U ovoj fazi pojave impulsa bitno je razumijevanje odakle on dolazi.
Dolazi li iz potrebe, propasti ili beznađa ili od unutarnje snage i volje za kreiranje mogućnosti, volje za postizanje nekog velikog cilja? Što stvarno stoji iza tog impulsa? Ovdje trebate razumjeti da nećete od stanja beznađa, osjećaja propasti ili zatvaranja neke svoje jedne ili više potreba postići nešto veliko. I ta vaša želja, čak i ako se ostvari, ostvarit će se samo do razine da biste se riješili te propasti ili beznađa ili da biste zatvorili te svoje potrebe.
Za postizanje većeg cilja potrebna je volja za kreiranjem nečeg većeg od zatvaranja potreba ili rješavanja poteškoća. Kao primjer - puno malih biznisa s jako dobrim pričama i idejama te velikim potencijalom na žalost zaustavljaju se na nekoj razini razvoja ili čak stagniraju jer imaju iza sebe zatvaranje nekih potreba svojih kreatora/vlasnika/voditelja, umjesto toga da bi se usmjerili na postizanje puno većih ciljeva.
Dobra vijest je da nije nikada kasno prijeći iz jedne pozicije u drugu, tj. umjesto cilj “preživjeti” u cilj “živjeti i rasti”. Zato kod ulaska u neki biznis jako, jako je važno strateško planiranje, ali to je već tema nekog drugog članka.
Nakon pojave impulsa formulira se želja
Želja dobiva određenu formu u obliku MISLI. Tada deklariramo sebi i svemiru svoju poziciju “Želim djecu/ novi posao/vlastiti biznis/auto/ otputovati na Maldive/popraviti zdravlje/prestati pušiti/smršaviti/jednostavnije reagirati na životne izazove…” itd.
Nakon formuliranja i deklariranja svoje želje pojavljuju se slika i EMOCIJE uz tu sliku.
Što je jače emocionalno stanje vezano uz neku određenu želju, to bolje ćemo savladati moguće poteškoće i prepreke koje će se sigurno pojaviti na putu do ostvarenja te naše želje.
ODLUKA, ODABIR ili TOČKA BEZ POVRATKA je ta točka prelaska nakon koje nema puta natrag u početno stanje
Svaki put kada krećemo s nečim novim, bilo to zanimanje/posao, odnos, način života ili bilo što drugo, uvijek, baš uvijek će doći neka “provjera” da bismo mogli potvrditi svoje namjere: “Jesi stvarno sigurna/siguran u svojoj Odluci?”
Ako nakon takve provjere nastavimo s tim s čime smo krenuli, tada kao da crtamo grubu crtu i ostavljamo prošlost u prošlosti. Više neće biti kao prije. Ako ne nastavimo, onda se otkotrljamo i vraćamo se u početnu poziciju. Kada govorimo o Odluci, podrazumijevamo baš Odluku, ne “voljela bih/ volio bi”, ne odluku, nego Odluku. Sve dok Odluka nije napravljena konačno, muče nas sumnje. Razmišljamo o mogućnosti povratka.
A što ako nećemo uspjeti? I ova razmišljanja samo nas zbunjuju. Nastavljamo oklijevati. I tek tada kada Odluka postaje integriranom s našom suštinom, sve se slaže.
Jer tada potpuno posvećujem sebe našem djelu. Tada se događa sinkronizacija realnosti kako to zovu u psihologiji ili koherentno stanje kvantnog polja kako to zovu u kvantnoj fizici ili neurofizici: događaju se stvari koje se ne bi mogle dogoditi u drugim okolnostima, kao da se događaju čuda i nerealni događaji.
I neka Odluka ima formu “Još ne znam kako, ali znat ću to. Nisam ta/taj tko to ne može imati”, najbitnije je da se ta Odluka dogodi.
Kada je odluka napravljena, krećemo realizirati našu želju korak po korak. I to se zove TRUD
Trud je ponekada rad 14, 16, 18 ili čak više sati na dan umjesto ležanja na kauču, besciljnog surfanja po društvenim mrežama ili gledanja serija. Naravno poanta nije u količini potrošenog vremena, nego u efikasnosti svakog djelovanja. Ali da biste došli do efikasnog djelovanja potrebne su stotine, a nekada i tisuće satova da biste savladali nešto i prešli na razinu maštovitosti i efikasnosti.
To je kao s igrom na klaviru, plesom prime balerine ili olimpijcem koji dobiva zlatnu medalju. To je kao u vicu: “Koliko košta prerezati kabel?“ „10 Eura. A prerezati pravilan kabel košta 1000 Eura”. Međutim da biste mogli prerezati pravilan kabel bili su potrebne godine studiranja i iskustva, tj. puno truda.
Ponekada trud podrazumijeva „puzanje“ i potrebu za pronalaskom novih, dodatnih snaga. I tada se samo podsjećamo da je to neophodno za postizanje nečeg velikog i da je to ta cijena koju trebamo platiti.
Naravno razumijemo da je to kratkoročan napor koji samo trebamo izdržati tijekom nekog određenog vremena. Istovremeno ovdje je bitno razumjeti da ako postoji takav veliki napor, on može biti samo kratkoročan, jer raditi konstantno a da budemo na vrhuncu svojih mogućnosti nije moguće ili je skroz destruktivno. Ako to traje duže vrijeme ili stalno, onda vrijeme je pogledati i analizirati gdje je problem i zašto je tako.
Dakle, trud je put do željenog rezultata. Trud je proces. U ovom procesu postoji također varijabla VRIJEME. Za neke stvari jednostavno postoji određen “period vegetacije” bez kojeg želja se ne može ostvariti.
Na primjer: rođenje djeteta, dobitak željene fizičke forme, izgradnja kuće, studiranje da biste dobili željenu struku, itd. Dobro pitanje za postaviti sebi je: “Ako bih sada dobila/dobio garanciju da ako ću se jako truditi tijekom narednih 5 godina svaki dan, tada ću imat to što želim, (na primjer: kuću snova) hoću li već danas početi truditi se?”
Jer nekada imamo želje za koje nismo spremni platiti takvu cijenu.
Ponekada izgleda da se nešto može dobiti bez ikakvog truda. Postoje dva slučaja kada se to događa.
Prvi - tako je određeno sudbinom, to je kao poklon. Ali u ovom slučaju jako česta je sljedeća situacija - to što se dobiva vrlo lako i bez truda, lako se izgubi jer se ne cijeni.
U drugom slučaju sve izgleda kao da se sve dogodilo kao slučajno, kao samo po sebi. Međutim, postojale su najvjerojatnije godine truda pije toga, samo na to nismo gledali kao na neki trud. Jako često se to događa kada hobi postane zanimanjem. Tada je osoba već pravi profesionalac u onome što radi, ali sve se počelo iz hobija, te kao da nije bilo truda i napora uopće.
To se isto često događa kada godine studiranja ili podučavanja u nekom području bez nekog određenog cilja vode osobu do statusa stručnjaka u tom području. I to što se učilo bez cilja postalo je zanimanjem i počelo je donositi dohodak. To se isto događa kada dobivamo neko iskustvo kao slučajno ili „usput“, a na kraju postaje je to pravim zanimanjem i izvorom prihoda.
Sljedeća faza je MATERIJALIZACIJA - kada željeno postaje stvarnost
I što su dublje bile emocije na početku i što više smo truda uložili, to veće je zadovoljstvo od postignutog (pod uvjetom da smo od početka postizali smo svoju, a ne nametnutu želju.
I zadnja faza je ODRŽAVANJE postignutog rezultata
Za neke želje može ova faza biti odsutna. Na primjer, želja otputovati u neko određeno mjesto. Otputovali ste u to mjesto i time ste potpuno realizirali svoju želju te stavili točku u toj priči. Za većinu želja ipak je potrebno računati da trebate održavati postignuti rezultat.
Želja je bila pas? Moramo se brinuti o njemu. Želja je bila auto? Moramo ga stalno puniti gorivom i redovito servisirati. Želja je bila dobiti određenu fizičku formu ili smršaviti? Moramo i dalje vježbati i/ili paziti na prehranu da bismo sačuvali tu formu. Želja je bila vlastiti biznis? Moramo se brinuti o njemu svaki dan.
Ako je riječ o malom vlastitom biznisu, tada pogotovo. Što se manje ulažete u vaš biznis, što više svega delegirate drugima i što manje razumijete što se stvarno događa u vašem biznisu, to manje će vaš biznis ličiti na to što očekujete od njega (s velikim biznisom i korporacijama to funkcionira malo drugačije).
VIŠE O OVOJ TEMI MOŽETE PROČITATI OVDJE.