Primila sam pozivnicu za vjenčanje. Izrada vrhunska, bez kiča ili suvišnosti. Minimalizam. Iako nisam bila ljubiteljica odlazaka na te crno-bijele svečanosti, ovu nisam htjela izbjeći, jer bi crkla od znatiželje. A moja znatiželja nije bila vezana uz trač… obleka, hrana, cuga, glazbenici, torta na dva ili tri kata. Nakon protokolarnog dijela, spika i slika iste su i u vatrogasnom domu i na deluxe destinaciji. Udri brigu na veselje barem tu noć, a tko je od nas kasnije pjevao onu poznatu melodiju, što je meni ovo trebalo, ostaje u privatnim odajama. I kod ovog uskoro pečenog para, poslije scenskog nastupa pred uzvanicima, kad zavjesa padne, zanimalo me, hoće li ovi mačići pjevati tu pjesmu.
Odudarali od mnogih parova
Jer, ova dva mačića odudarala su od mnogih parova zbog velike razlike u godinama. Miroslav se opasno približio umirovljeničkim danima, a Iris tek 31. Kavaliru s ružom bio je to pokušaj treće sreće, a Iris premijera. Miroslav je inače bio moj dugogodišnji ginekolog. Neki muškarci kako stare postaju seksipilniji, muževniji. Dobiju 'ono nešto' u izgledu. Ja to zovem duhovnom estetikom. Kosa prošarana sijedima ne podrazumijeva starost, nego produhovljenost. Zlobnici će reći, nije se on mučio kao ja, lako je tako živjeti… ali nikad ne treba zaboraviti kako je život svakog od nas stavio na vagu. Sve ovisi o utezima i njihovoj težini. A utezi čovjeka su njegovi osjećaji. Ići protiv njih nije pametno, jer oni su nekako uvijek pametniji. Čovjek je akcija, oni reakcija.
Hoće li osjećaji biti diktator ili osloboditelj ovih mladenaca? Vrijeme sve otkrije. Na vagi života samo su dva partnera. Razum i osjećaji. Kako vrijeme prolazi, tko prestane u potpunosti slijediti osjećaj, tijelo će mu prerano ostarjeti ili oboljeti. Uzrok svih stresova je nemogućnost da urazumimo razum, jer ga ometaju osjećaji. Imamo svako pravo reći svakom, ovo sam ja, a ne ovo što ti hoćeš. Sve drugo je šarala varala. Sve ja to znam, ali činim suprotno. Zato živim kao u magli.
Moj ginekolog Miroslav naučio je slijediti svoj osjećaj na Tibetu, gdje je proveo dvije godine. Kada smo zbog moje odanosti njegovom ginekološkom stolu postali već granični prijatelji, razgovor više nije ostao samo na profesionalnoj razini. Shvatila sam i zašto je u Miroslavovoj ordinaciji uvijek gužva. On je imao neodoljiv šarm, prilagođenu glagoljivost, izvrsnu pripremu za one hladne metalne predmete…. bio je majstor nad majstorima. Pregled koji u nama ženama već pri pomisli izaziva nelagodu zbog čega nam se zgrče mišići, pa je svako prodiranje u taj nježni organ bolan, Miroslav bi učinio bezbolnim.
Kao oteta žena
Dok nisam dobro upoznala njegove vještine, pri svakom odlasku zamišljala sam sebe kao otetu ženu s kojom otmičar izvodi seksualne sado mazo trikove. Zapravo, toliko sam se bojala prčkanja unutar tog osjetljivog mjesta, da sam iz mašte skoro prešla u zbilju. Nisam sebe ukorila zbog toga, jer strah i strast su bliske suradnice.
Iris sam prvi put vidjela u ginekološkoj čekaonici. Bila sam sigurna da je trudna, iako se držala za još uvijek ravan trbuščić. Kako su nam se termini nekako poklopili, a trbuha nigdje, napamet mi je pao spontani pobačaj. Ja sam taman ulazila u perimenopauzu, pa sam svaka tri mjeseca dolazila po preporuci Miroslava. Hormoni su mi ludovali, a u skladu s njima i raspoloženje. Češće sam imala natpis kloni me se, nego priđi mi. Kao da sam opet u pubertetu. Ženama zaista nije lako.
Željela je najboljeg
Da hormoni nisu bomboni uvjerila sam se tisuću puta, pretvarajući se iz vještice u sveticu i obratno. Iris je također patila od hormonalnog poremećaja, povjerila mi je jednom prilikom kada smo obje bile donekle u uravnoteženom raspoloženju. Imala je vrlo neuredne menstrualne cikluse, s izostankom od par mjeseci. Pričala je o svojoj želji za majčinstvom. Ispostavilo se u našem razgovoru da nikad nije bila trudna, da je onaj prvi put kad sam je vidjela kako se drži za trbuh, zapravo malo obilnije krvarila, strpljivo trpeći bolove. Tada je i prvi put zakoračila u čekaonicu prof. dr. sc. Miroslava. Željela je najboljega i našla ga.
Govorila je dalmatinskim naglaskom, pa sam je upitala odakle je. Iz Dikla, rekla je kratko, jasno i jezgrovito. Na vrh jezika mi je bilo da joj kažem kako se divim njezinoj upornosti, jer Diklo nije iza prvog zavoja, a benzin nije besplatan… ali me pretekla. Preselila sam u Zagreb, iz praktičnih razloga. A… suprug, karijera… proradila mi logika. Nisam udata, opet kratak odgovor. Više je nisam vidjela u čekaonici. Upitala sam medicinsku sestru, gdje je odjednom nestala Iris, na što je sestra od povjerenja samo slegnula ramenima. U prijevodu, nije na meni da ti odajem informacije. Brini svoju brigu.
Sljedeći put u ordinaciji Miroslav je sjajio. Niste valjda zaljubljeni doktore?, našalila sam se. Do ušiju, rekao je. Znala sam za njegova dva propala braka, pa mi je bilo posebno drago vidjeti ga ovako sretnim i na privatnom polju. Zaslužio je. Postigao je sve što se postići moglo. Ako je i gospođa zaljubljena kao Vi… prekinuo me je. Naravno, odgovorio je s toliko ljubavi da sam osjetila žalac ljubomore. Do kuće mi se vrtjelo u mislima, kako su neki ljudi rođeni pod sretnom zvijezdom.
Na vjenčanju sva moja pažnja bila je usmjerena na Miroslava i Iris. Postala sam živi detektor. Bila sam uvjerena kako netko od njih dvoje mulja. Pitala se, što ih je privuklo jedno drugom. Jesu li možda Miroslavovi vješti prsti i dobro poznavanje vagine kod Iris probudilo strast za perverzijama uz sve ostale poslastice iz bogate ponude ovog čovjeka? Moguće da, moguće ne. Je li se Miroslav u inat bivšim ženama odlučio ići ukorak s toliko mlađom osobom od sebe? Moguće da, moguće ne. Što sam više razmišljala enigma je postala teža za riješiti. Godine nisu važne, nikad nisam popušila. Neću ni sada.
Ipak sam popušila i to debelu cigaru. Ostali su zajedno, kao da su vezani pupčanom vrpcom. Nitko i ništa nije prerezalo njihovu pupčanu vrpcu.
- Kako?, upitala sam ih.
- Dovoljno je slijediti osjećaj, odgovorili su u isto vrijeme. Samo osjećaji mogu obrisati razlike u godinama.
MISAO TJEDNA
Tko spoji mladost i starost, proživljava dva iskustva.