Uvažavanje prirode i sklonost posjećivanju prirodnih prostora nasljedne su karakteristike, no važna su i osobna iskustva, osobito kako starimo. Naime, prema studiji na Nacionalnom sveučilištu u Singapuru, identični (monozigotni) blizanci, koji dijele gotovo sto posto svojih gena, sličniji su jedni drugima u orijentaciji prema prirodi i koliko često posjećuju prirodu u usporedbi s bratskim (dizigotnim) blizancima, koji dijele oko pedeset posto svog genetskog materijala.
Istraživači su ispitali 1153 para blizanaca u registru TwinsUK o tome kako doživljavaju prirodu, tražeći od njih da ocijene svoje poznavanje i želju da budu u prirodi i koliko često posjećuju prirodne prostore kao što su javni parkovi i privatni vrtovi. Nasljednost se kretala od 46 do 34 posto, a okolišni čimbenici objasnili su više od polovice razlika među pojedincima. Ljudi koji žive u urbanim sredinama imali su manje prirodnih iskustava zbog, primjerice, ograničenog pristupa vrtovima. Nasljednost se također smanjila s godinama, što sugerira da genetika može postati manje utjecajna kako ljudi stare i doživljavaju jedinstveni skup uvjeta okoliša. Utvrđeno je da provođenje vremena u prirodi poboljšava mentalno blagostanje, povezuje se s boljim zdravljem i dobrobiti, ali različiti ljudi različito doživljavaju prirodu i imaju različite koristi od nje. Ova studija pruža prve dokaze za genetsku komponentu naših predispozicija prema prirodi i naše sklonosti posjećivanju prirodnih prostora.
- Ljudi orijentirani na prirodu aktivno će tražiti prirodu čak i ako to znači putovanje iz svog doma, ali je potrebno i raznoliko urbanističko planiranje kako bi se omogućio bolji pristup prirodnim prostorima - kažu istraživači.