Piše: dr. sc. Maja Petković, magistrica rehabilitacijske edukacije, Program Svjesno roditeljstvo • svjesno-roditeljstvo.com
Jedan od uobičajenih komentara roditelja vezan uz temperament njihove djece je: "pa kako su moja djeca toliko drugačija, a isto smo ih odgajali".
Temperament je urođena, biološka osnova ličnosti. Kad pričamo o temperament u stvari opisujemo stil ponašanja djeteta, pritom mislimo na to KAKO dijete nešto čini, a ne ŠTO čini.
Djeca se već po rođenju međusobno razlikuju pa tako često možete čuti da je neko dijete mirno i "dobro", a isto tako da su neka djeca nemirna i "teška". Razumijevanje djetetovog temperamenta pomaže roditeljima dokučiti kako njihovo dijete reagira na svijet, koje su djetetove jake strane, a gdje mu treba podrška.
Temperament, iako je to manje poznato roditeljima, uključuje nekoliko kategorija:
• razinu aktiviteta: koliku količinu energije dijete ima?
• ritmičnost/regularnost: koliko su regulirane djetetove fiziološke potrebe (od hranjena, spavanja, stolice, ...)?
• prva reakcija na nove situacije: koja je prva reakcija djeteta na nove ljude, situacije, mjesta?
• prilagodljivost: koliko brzo se dijete navikava na promjene u okolini?
• intenzivnost: koliko su snažne djetetove emocionalne reakcije?
• raspoloženje: kakvog je dijete raspoloženja?
• upornost: običava li dijete ostati na aktivnosti ili lako odustaje?
• perceptivnost: primjećuje li dijete detalje ili mu pažnju odvlače druge stvari?
• senzorni prag osjetljivosti: kako dijete reagira na podražaje iz okoline te koliko je osjetljivo?
Na temelju ovih kategorija, a koju jednom riječju zovemo temperament, djecu svrstavamo u sljedeće skupine, odnosno tipove temperamenta:
Lagana, fleksibilna djeca koja su većinom dobro raspoložena, imaju uhodani dnevni ritam, lako se prilagođavaju, mirna su i ne može ih se brzo uznemiriti.
Aktivna, živahna ili teška djeca koja su mrzovoljna, promjenjivog dnevnog ritma, bojažljiva prema novim ljudima i situacijama, lako se uznemire i mogu imati intenzivne emocionalne reakcije.
Suzdržana djeca koja se sporo "zagrijavaju" ili su oprezna, mogu biti manje aktivna ponekad i mrzovoljna, mogu se povlačiti ili negativno reagirati na nove situacije, ali s vremenom pokazuju pozitivne reakcije ako se opetovano nađu u istim situacijama.
Sva djeca ne mogu biti kategorizirana u ova tri tipa. Oko 65% djece koja se mogu svrstati u ova tri tipa dijele se na sljedeće: 40% su lagana ili fleksibilna, 10% su teška dok je njih 15% suzdržano.
Također sve kategorije unutar temperamenta se razlikuju po intenzitetu. Djeca koja su možda istog tipa temperamenta mogu potpuno drugačije reagirati u sličnim situacijama ili kroz različite faze razvoja. Na primjer, uzmite u obzir reakcije dvije bebe sa strancem u sobi, s tim da su obje bebe laganog temperamenta. Beba koje je oprezna možda će tražiti pogledom roditelja i smiriti se kad ostvari s njime kontakt, dok će se druga beba i bez kontakta s roditeljima možda nasmijati strancu. Na kraju, važno je razumjeti da, iako se temperament ne mijenja, s vremenom, intenzitet djetetove reakcije unutar pojedine kategorije može biti pod utjecajem obiteljskih vrijednosti i stila ponašanja njegovih roditelja. Na primjer, obitelj koja cijeni upornost (sposobnost da ostanete na zadatku i pokušavate dalje) možda će više podržati djetetovo "neodustajanje od izazovnih zadataka". Znači roditeljsko podržavanje djetetove upornosti može jačati djetetovu upornost i s vremenom će se dijete možda moći duže fokusirati na zadatak.
Djetetov temperament je do jedne mjere pod utjecajem interakcija s okolinom. Primjerice, ako okolina smatra važnim da dijete ima regularan bioritam, djetetove bioritmičke funkcije koje su u svojoj biološkoj osnovi možda neredovite, s vremenom možda postanu redovitije, nego što je to bio slučaj prije.
Zašto je temperament važan?
Temperament pomaže roditeljima da bolje razumiju djetetove individualne različitosti. Tako roditelji mogu naučiti kako dijete izražava svoje interese, želje i osjećaje. Također razumijevanju djetetova temperamenta omogućuje roditeljima da se prestanu kriviti za njegove reakcije koje su djetetu zapravo prirodne.
Možda je najvažnije da roditelji dugoročno mogu predvidjeti djetetovu reakciju na pojedine situacije, te tako mogu bolje pripremiti sebe, ali i dijete na daljnje korake.
TRI KORAKA
Kako roditelji mogu poticati pozitivan socio-emocionalni razvoj poštujući djetetov temperament?
PRVO:
Istražite svoj stil temperamenta, jer tako možete vidjeti u čemu ste usklađeni s djetetom i gdje se razilazite. Na primjer, roditelj koji voli stalni pokret ili "moving" može zamisliti kako bi se osjećao da cijeli dan provede u mirnom okruženju. Ovom jednostavnom vježbom možete se bolje povezati s djetetom osjećajući kako se ono osjeća i gdje vi kao roditelj možete unijeti prilagodbe kako biste se bolje uskladili s djetetom.
DRUGO:
Jačajte partnerske odnose u obitelji kako bi bolje razumjeli djetetov temperament. Podijelite s ostalim članovima obitelji informacije koje ste saznali o djetetovu temperamentu. Opišite što ste primijetili u njegovim reakcijama i koji su se vaši postupci pokazali dobri u interakciji s djetetom. Dogovorite s ostalim članovima obitelji kako da uskladite svoje postupke. Primjerice, ako djetetov temperament utječe na rutinu spavanja, a članovi obitelji uporno pokušavaju da ono ode spavati u točno određeni sat, dijete može postati frustrirano s očekivanjima koje ne može zadovoljiti. Možda će upravo uvođenje fleksibilnosti u ritmu spavanja pomoći djetetu i ostalim članovima obitelji da budu bolje usklađeni.
TREĆE:
Poštujte i cijenite djetetov stil temperamenta kad ga učite.
A) Za lako i fleksibilno dijete provjeriti s njim kako se osjeća. Možda ono nije toliko zahtjevno u traženju vaše pažnje:
- možete s djetetom raditi na osvještavanju emocija i njihovom razumijevanju. Dajte djetetu do znanja da su njegove/njezin emocije viđene i da ih razumijete;
- potaknite dijete da traži pomoć kada ju treba i podržite ga da izrazi svoje emocije u interakciji s drugima.
B) Za djecu koja su aktivna i živahna budite spremni na fleksibilnost i strpljenju u interakciji. Dijete koje je živahno može izražavati intenzivne emocionalne reakcije:
- omogućite djetetu mjesto i prilike da odabere i više ga uključite u pokretne aktivnosti kako bi negdje mogao zadovoljiti svoju visoku razinu aktiviteta. Živahna djeca možda trebaju i mirno okruženje koje će im omogućiti da se smire i naprave prijelaz iz igre u mirnu aktivnost;
- kada pripremate dijete za prelaz posebno obratite pažnju na to da podsjetite dijete da uskoro dolazi do promjene tako da se spustite na njegovu razinu i objasnite mu što sada dolazi;
- imenujte djetetove emocije i objasnite zašto se tako osjeća (npr. "sad si jako ljut jer si jako želio tu igračku"). Ostanite mirni uslijed djetetovog izljeva emocija.
C) Za djecu koja se sporo zagrijavaju i koja su oprezna omogućite dodatno vrijeme za pripremu i podršku u novim situacijama:
- uspostavite predvidljivu rutinu i pokušavajte ju održavati. Koristite slike ili verbalno podsjetite dijete što sljedeće dolazi;
- djeci koja su oprezna dajte dovoljno vremena da ostvare odnos s drugom djecom ili da se priviknu na novu situaciju. Pratite njihove neverbalne znakove i ponudite podršku i ohrabrite ih u istraživanju i razvoju samostalnosti.
I zato dragi roditelji, koliko ste svjesni svog, ali i djetetova temperamenta, toliko ćete biti i u mogućnosti olakšati svoj odnos s djetetom te se manje sukobljavati - jer ono što nas poznavanje temperamenta suštinski podučava je prihvaćanje i prilagođavanje.