Depresija nije lijenost, nedostatak volje, osjećaj slabog raspoloženja ili prolazne tuge, to je bolest čitavog tijela. Depresija je pakao u vlastitom srcu, a to dobro zna sportašica, ambasadorica Iron Heart Festivala i blogerica Andrea Dugandžić (26), koja je s nama odlučila podijeliti svoju priču.
Nekoć je dane provodila zatvorena u sobi, vlastite misli teško da bi ušutkala, a ono što joj je prolazilo kroz glavu rijetko je imalo pozitivnu notu…
I kako se onda trgnuti iz tog začaranog kruga praznine, tuge i krivnje?
- Nisam htjela propustiti život. Toliko je toga prošlo pored mene, dok sam ja ležala u krevetu. Koliko sam samo stvari propustila jer sam govorila 'ne' i 'ne mogu' - govori nam Andrea. Depresivnu crtu u sebi je, kaže, uvijek imala. Obilježilo ju je teško djetinjstvo, kao i siromaštvo u kojem je odrasla te vjeruje da je to bio veliki okidač. Plus kompleksi, sramežljivost, introvertnost…
- U srednjoj školi sam imala težak period, ali prihvatila sam tu svoju depresiju i živjela sam s mišlju da je ona dio mene i da se to neće promijeniti. Nisam išla kod stručnjaka, samo kod pedagoga. Bilo je dana kad sam bila ekstra produktivna. Crtala bih, dobila pohvale, ego bi mi se malo dignuo, dobro bih se osjećala…
I onda se ujutro probudim i tih osjećaja više nema. Osjećala bih se prazno. Teško je to opisati, ali jedan odvratan osjećaj. Naviknula sam se na takav život i znala sam sve to sakriti - kaže Andrea.
Dodaje da ima istine u onoj da ljudi s najvećim osmijehom kriju najveće tajne.
Andrea je zbog depresije pala i petu godinu fakulteta. Jednostavno nije mogla izaći iz stana.
- Obukla bih se, našminkala, oprala kosu, ali nisam mogla preko vrata. Samo bih se vratila u krevet. I pala sam godinu. U tom periodu mi je umrla i baka. Ona mi je bila sve na svijetu. Svijet mi se tad potpuno urušio, a iz stana gotovo da i nisam izlazila - iskrena je Zadranka.
Vjerovala je da će u tom stan(j)u ostati zauvijek. No, ono što ju je izvuklo iz najmračnijih stanja bilo je vježbanje. Andrea je počela gledati razna fitness videa koja su je zainteresirala. Probudila se u njoj, kaže, neka ljubav i počela je vježbati.
- Ispočetka mi se nije dalo, ali dečko je imao utege u stanu, pa nisam ni trebala izlaziti. On mi je bio velika podrška, bio je uz mene, bodrio me… Ne možeš ti depresivnu osobu dići iz kreveta, ne možeš joj samo reći 'ajde, nasmiješi se'. No, on mi je savjetovao da se počnem snimati. Ta ideja mi se činila suludom, naravno da sam se bojala - kaže Andrea.
Andrea je i ambasadorica Iron Heart Festivala, a bodybuildingom se bavi godinu dana.
Moj izlaz iz depresije
Počela je prvo s fitness knjižicama u kojima je pisala o raznim savjetima i zabludama o vježbanju, aktivirala se na društvenim mrežama, a ideja o snimanju sve ju je više kopkala. Odlučila je probati.
- Ljudima se svidjelo to što radim, slali su mi poruke kako sam im pomogla i kako radim nešto korisno. To mi je u ovoj mojoj borbi zaista pomoglo. Kad pomogneš nekom drugome, to je najveća sreća. I to je bio moj izlaz iz depresije - rekla nam je Andrea.
I ne boji se govoriti o tome. Vježbanje joj je ispušni ventil koji joj pomaže da se nosi sama sa sobom i sa svojim mislima. I tako izbacuje negativnu energiju.
- Naravno da ponekad imam loše dane. To je onaj period kad se zatvoriš i samo razmišljaš o samom sebi. Kad malo bolje pogledam, to je dosta narcisoidno jer ti razmišljaj kako si ti nesretan, kako si ovo, kako si ono, a u biti toliko se toga događa oko tebe. A ti, ti samo misliš o sebi. Zbog toga ti je loše, Svaki put kad mi se to dogodi, kažem si: 'Ustani, našminkaj se, odi na kavu s frendicama. Najlakše je leći u krevet i biti tužan. Najteže je dignuti se i reći sam sebi 'NEĆU TAKO ŽIVJETI'.
Depresija lako može postati konstanta, to je najopasnije. Pojedu te misli. Ako te ništa drugo ne preokupira, osim misli, e to može biti tragično - kaže Andrea.
Savjetuje svima koji ovo proživljavaju da nađu nešto što vole. To može biti umjetnost, pisanje, ples…
- Kad radiš jednu stvar koju voliš to će te ispuniti srećom. Bilo što kreativno, što iziskuje emociju. I ono što ja nisam napravila, a to je razgovor sa stručnom osobom - kaže.
Najlakše je leći u krevet i biti tužan. Najteže je dignuti se i reći sam sebi 'NEĆU TAKO ŽIVJETI'.
Pozitivno razmišljanje
- To nije nešto na što se možeš natjerati. Nije to ono imaš loš dan, pa ćeš s jednom pozitivnom mišlju to sve promijeniti. To je nešto što ti vježbaš, nekome poput mene, tko je uvijek bio pesimist, tko je vidio sve loše i vjerovao da će se sve najgore dogoditi nisi mogao doći i reći 'e danas će biti dobar dan', jer ti ne vjeruješ u to. Pozitivno razmišljanje je promjena mindseta, promjena percepcije cijelog života - kaže Andrea. Dodaje da je prva stvar kod pozitivnog razmišljanja ta da naučimo biti zahvalni.
- Uzimamo stvari zdravo za gotovo. Uvijek želimo i težimo za nečim više. Više love, više prijatelja, više odjeće…Treba stati na tren i reći: 'Hej, ja imam obitelj, zdrav sam, imam prijatelje, posao. To te osvijesti na jednoj drugoj razini da ti stvarno shvatiš: 'Pa ja to mogu i ja ću sutra napraviti novu web stranicu i bit će super. Zato što ću se potruditi da bude super.'
Ako počneš govoriti mogu i hoću i bit će super jer ćeš se TI potruditi da bude super, onda je to sasvim drugi koncept razmišljanja. Ne vjerujem u pozitivno razmišljanje u smislu da ću uzeti listu nekih afirmacija i ja ću to sad mantrati. Treba se fokusirati na cilj i naći način da se do tog cilja dođe - rekla je Andrea koja je i ambasadorica Iron Heart Festivala. Riječ je o najbrže rastućem sportskom festivalu u Europi, a okuplja nekoliko klasičnih teretanskih disciplina uz isti broj atletskih kako bi po završetku natjecanja proglasili atletski najspremnijeg pojedinca na planeti.
- Za Iron Heart Festival sam se odmah zainteresirala, vidjela da je to nešto novo, nešto što nema kod nas, i da se mogu prijaviti i oni koji nisu profesionalci. Vjerujemo da ćemo ove godine napraviti veliki boom - govori nam.
Što bih rekla staroj Andrei
Opalila bih si prvo šamar. I rekla bih: 'Bit ćeš sretna i uspješna, ostvarit ćeš svoje snove, ali samo ako budeš vjerovala u sebe.'
Prije sam bila osoba koja je znala naći na stotinu izgovora da nešto ne napravi. I to samo da bih se utješila u slučaju neuspjeha.
U međuvremenu sam shvatila da više puta trebaš doživjeti neuspjeh da bi uspio. Samo treba naći drugi put do cilja, a tada to nisam znala.
Najveća poruka je da moraš voljeti sebe. Ne možeš provesti život mrzeći se, to je grozan osjećaj.