Nekoliko mjeseci prije vratila sam se na posao nakon godinu dana porodiljnog. Bilo je ljeto. Putem do posla strašno sam ožednila. Kupila sam litru soka od ananasa, litru čokoladnog mlijeka i još jednu malu vodu. Nek se nađe. Čim sam došla u redakciju sve sam popila. Sve. Gotovo naiskap. Sama sam sebe začudila. Posljednjih dana sam primijetila da češće pijem i češće odlazim na wc, ali nisam tome pridavala neku posebnu pažnju.
Sa šećerom je bilo sve ok
Ovo me prvi put zabrinulo. Počela sam surfati i iz svega je izgledalo da možda imam problem sa šećerom. Već sam se taj dan naručila za vađenje krvi. Nalaz je bio dobar. Osim žeđi i ubrzanog metabolizma, primjetila sam da me čak i hodanje umara. O nervoznim ispadima bolje da i ne govorim. Stalno sam imala dojam da su svi protiv mene. Život mi se činio beskrajno težak. No, ipak sam ne tako davno postala mama i život se promijenio. Bila sam uvjerena da svi moji problemi dolaze od silnog nakupljenog umora i stresa izazvanog povratkom na posao.
Ruke su mi se isto prilično tresle i srce je često brže kucalo. No, nije li tako svima? Ja, koja sam oduvijek 'ugodno popunjena', od poroda sam smršavila više od 25 kilograma. I većinu baš tih zadnjih mjesec-dva. No, čak ni to nije bilo zvono za alarm.
"Sigurno mi je trudnoća promijenila hormone i metabolizam. Pojedem teglicu Kinder Lade i te večeri sam mršavija kilogram. To je život!", veselila sam se umjesto da odmah odem na Hitnu.
Pogled u izlog
Jedan dan sam bila sa sestrom i našom djecom u šetnji i stale smo pred neki izlog. Ona me pogledala i zgroženo rekla 'Jel ti vidiš kako ti je vrat zadebljao. Izgledaš kao da imaš gušu!'. Ona mi je već neko vrijeme govorila da nešto kod mene ne štima, ali ni samoj joj nije bilo jasno što. I stvarno, štitnjača je bila ogromna, puls mi je u mirovanju bio i viši od 115, a ruke su se i dalje ludo tresle. Otišla sam odmah privatnom endokrinologu, koji je brzo potvrdio slutnje. Imala sam iznimno jaku hipertireozu. Dijagnoza tzv. Gravesova bolest, poznata još pod nazivom Basedowljeva bolest.
To je autoimuni poremećaj, što znači da se radi o poremećaju pri kojem, iz nepoznatih razloga, imunološki sustav pogrešno prepozna normalno, zdravo tkivo vlastitog organizma kao nepoznatog uljeza te ga napada. U slučaju Basedowljeve bolesti, takvi se napadi manifestiraju povećanom proizvodnjom hormona štitnjače. Odmah sam dobila jaku dozu lijekova. Liječnik je rekao da ću morati na zračenje jodom ako se stanje uskoro ne popravi budući da je bilo vrlo zabrinjavajuće. Srećom, već za mjesec-dva bolest je polagano dolazila pod kontrolu, no i dalje sam pila lijekove. Udebljala sam se 10 kilograma, nažalost još brže nego sam ih izgubila. I menstrualni ciklus mi se prorijedio.
I onda šok. Iako su me svi uvjeravali da sam od bolesti i gubitka ciklusa gotovo neplodna, zatrudnjela sam. Otišla sam odmah svom endokrinologu u privatnu polikliniku. On nije imao nijednu riječ utjehe. Osim što me popljuvao da sam neodgovorna što sam ostala u drugom stanju pod lijekovima, rekao mi je da bi dijete lako moglo dobiti bolest idiotizam, čak je spomenuo i abortus. Iako nisam vjernica, niti se protivim pobačaju, zgrožena sam uzela svoju povijest bolesti i otišla iz te poliklinike uvjerena da tamo više neću kročiti nogom. I odmah sam odlučila - dijete ću roditi kako god bilo.
Sudbonosni susret
Otišla sam u Kliniku za ženske bolesti, gdje sam pretpostavljala da će mi moći pomoći. Kad sam došla nije bilo nikog na Odjelu za endokrinologiju, ali sam na hodniku srela jednu prekrasnu doktoricu iz druge bolnice. Budući da sam je uplašena pitala za pomoć, misleći da je tamo liječnica, pokazala se kao izniman čovjek i profesionalac. Njeno prezime Dušek stvarno je označava. Pogledala je moje papire, rekla da je baš ona endokrinolog i da se razumije u takve slučajeve kao što je moj i da dođem k njoj ako želim. S tolikom brigom i ljubavlju se brinula oko mene i moje trudnoće. Čule smo se telefonom da ne moram stalno putovati, dozvolila mi je da joj mailom šaljem nalaze hormona koje sam gotovo svaki tjedan morala vaditi i savjetovala me i bodrila kao svojeg najbližeg.
Na kraju se sve dobro završilo. Naša Lada rodila je zdravu bebicu, a što je još bolje, hipertireoza je "nestala".
Sad je sve dobro
Trudnoća je išla školski, osim što sam često mijenjala terapiju, ovisno o trenutnom stanju štitnjače. Jedino što je bilo drukčije od moje prve trudnoće je bilo to što sam rijetko išla na ultrazvuk, odnosno samo kad sam baš morala. Nisam išla ni na test za Down. Bila sam uvjerena da će sve biti super. Do kraja trudnoće hormoni su se potpuno unormalili i evo već sam četiri godine zdrava. Uz redovite kontrole i nadzor liječnika.
Znam reći da je mene moje drugo dijete izliječilo. No, mislim da velik dio poboljšanja svog zdravlja dugujem i tome što se potpuno drukčije postavljam prema stresu i ne skupljam u sebi negativne osjećaje.
Kod ubrzanog rada štitnjače sve su funkcije u tijelu ubrzane
Hipertireoza (ubrzani rad štitnjače) je stanje u kojem štitnjača proizvodi previše hormona štitnjače. Metabolizam u tijelu je ubrzan, sve funkcije su ubrzane, oboljeli ih ne mogu smiriti, osjećaju nemir, loše spavaju. Simptomi su proljev, ubrzan rad srca, nervoza, teško podnošenje vrućine, gubitak težine. U slučaju Basedowljeve bolesti dolazi i do pojave ukočenosti ili oticanja očnih mišića. Isto tako, dolazi do izbočenih očiju. Može se pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi, no najčešće se pojavljuje kod ljudi između 30 i 50 godina starosti.
Od ostalih uzroka hipertireoze vrijedi spomenuti tzv. nodoznu toksičnu strumu. To je stanje kada u štitnjači postoji čvor koji pojačano proizvodi hormone. Prolaznu hipertireozu može uzrokovati subakutna upala štitnjače, koja se očituje jakim bolovima u vratu, povišenom sedimentacijom eritrocita, a obično se javlja nakon preboljele viroze. U rijetkim slučajevima hipertireozu može izazvati i tumor hipofize.
Osnovna laboratorijska pretraga je mjerenje razine hormona štitnjače i TSH u krvi. Vrijednosti hormona štitnjače su obično povećane, dok TSH može biti nizak pa čak i nemjerljiv (Basedowljeva bolest) ili povišen (adenom hipofize).