Doživjeti razoran potres zastrašujuće je iskustvo čiji stres možemo osjećati danima, tjednima i mjesecima kasnije.
I odrasli i djeca s vremenom se oporave, posebno uz podršku članova obitelji, rodbine, prijatelja, zajednice i stručnih službi i organizacija. Ali, različiti ljudi isti potres dožive različito, kao i naknadne udare koji mogu trajati još mjesecima.
Koliko će vremena biti potrebno za oporavak ovisi o tome što se obitelji ili pojedincu dogodilo u potresu i koliku su štetu ili gubitak pretrpjeli. Neke će se obitelji relativno brzo vratiti u rutinu, druge će se dulje vrijeme morati boriti s otklanjanjem štete i obnovom koji zahtijevaju povećane financijske napore, u nekim su obiteljima članovi ozbiljno ozlijeđeni i oporavak može biti dugotrajan, neke su obitelji izgubile svoje voljene.
Ovisno o dobi i prijašnjim iskustvima, djeca mogu različito reagirati na potres i naknadna podrhtavanja tla, a na dječje reakcije snažno utječe to kako se s nevoljom nose njihovi roditelji, skrbnici, rođaci, učitelji... Interaktivna publikacija “Djeca i obitelji prije, tijekom i nakon potresa” savjetuje roditeljima kako se postaviti i kako objasniti djeci što se događa te kako im pružiti podršku. U publikaciji su i poticajni zadaci i aktivnosti za djecu koji će im pomoći da izraze svoje osjećaje. Nakon razornog potresa na području Banovine 29. prosinca pripremili su je psiholozi s Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, mag. psych. Krešimir Prijatelj i mag. psych. Mia Roje Đapić.
Moguće reakcije
U publikaciji se, između ostaloga, navode moguće reakcije djece s obzirom na dob.
● Predškolska dob:
* plač koji je teško kontrolirati
* naglašen strah od odvajanja
* strah od samoće i mraka
* promjene u apetitu
* iritabilnost, razdražljivost
* pojava regresivnih ponašanja (npr. dijete koje je prestalo cuclati prst ponovo počinje cuclati prst)
* osjetljivost na najmanje zvukove.
● Osnovnoškolska dob:
* povlačenje od vršnjaka
* poteškoće usnivanja i spavanja
* intenzivna tuga
* odbijanje odlazaka u školu
* slabije poštivanje autoriteta
* pojava novih strahova
* psihosomatske teškoće (npr. glavobolja ili mučnine)
* agresivno ponašanje
* promjene u apetitu.
● Adolescenti:
* Iritabilnost i razdražljivost
* „acting out” ponašanja (npr. lupanje vratima)
* osjećaj bespomoćnosti i beznađa
* pretjerana pobuđenost, nemogućnost umirivanja
* ravnodušnost i nezainteresiranost
* izoliranje od obitelji i vršnjaka
* preokupiranost potresom i sličnim prirodnim katastrofama
* promjene u apetitu i snu
* pojačani strahovi i brige.
Pomoć nakon potresa
Za pomoć djeci nakon potresa u publikaciji se savjetuje:
* Stvorite osjećaj sigurnosti (sigurni predmeti, poznate osobe, evociranje sretnih sjećanja...).
* Smanjite djetetovu izloženost medijskim izvještavanjima o potresu.
* Potičite osjećaj smisla – razgovarajte s djetetom kako može pomoći drugima.
* Provjerite djetetovo znanje o potresu i točnost informacija kojima raspolaže.
* Uvažite djetetove emocije i potičite razgovor o osjećajima.
* Omogućite djetetu da se čuje s prijateljima i provjeri kako su oni nakon potresa.
* Potičite dijete da svoje osjećaje, doživljaje i poznate informacije izrazi kroz igru ili crtanje.
* Budite tu za dijete i odgovorite mu na pitanja koja vam postavlja.
* Naglasite pozitivne strane teških iskustava poput potresa, kao što su zajedništvo, empatija i solidarnost.
* Potražite podršku za sebe.
Sigurno mjesto
Publikacija nudi i ideju za aktivnost s djetetom „Moje sigurno mjesto”.
Recite djetetu neka zamisli neko mjesto na kojem se osjeća potpuno sigurno. Ako je dijete mlađe može i nacrtati svoje sigurno mjesto. Zatim ga upitajte:
* Opiši mi svoje sigurno mjesto, kako ono izgleda?
* Čega sve tamo ima i tko sve tamo živi?
* Koje osjete doživljavaš kad si na svom sigurnom mjestu, kako miriši, što se čuje, što se vidi, ima li kakvog okusa?
* Postoje li neki posebni ljudi za koje bi htio/htjela da budu s tobom na tvom sigurnom mjestu?
* Kako se sve osjećaš kad si na sigurnom mjestu?
Navedenom aktivnosti odrasli mogu dobiti uvid u to što djetetu pomaže i na koji mu se način može pomoći. U stresnim situacijama odrasli mogu koristiti dobivene informacije o sigurnom mjestu i na taj način putem zvukova, igračaka, okusa ili osoba „rekreirati” djetetovo sigurno mjesto i potencijalno ublažiti učinke traumatskih događaja.
Što se pitaju djeca, a što odrasli
Djecu će zanimati hoće li biti još potresa. Mnogi roditelji htjeli bi umiriti dijete pa mu obećati da više neće biti potresa i da je sada potpuno sigurno, piše u publikaciji te se nastavlja: „To nije mudro učiniti, jer narušava odnos povjerenja s djetetom. Ako vas dijete upita o novim potresima objasnite mu da to nitko sa sigurnošću ne može znati, ali da je dobro biti spreman za slučaj novog potresa i sukladno tome napraviti određeni plan. Plan u slučaju novog potresa pruža djetetu osjećaj kontrole i sigurnosti, a bilo bi dobro da uključuje mjesta gdje se dijete može skloniti zajedno s odraslim osobama od povjerenja, stvari koje može ponijeti sa sobom koje mu u periodu nakon potresa mogu smanjiti strah te objasniti gdje će se okupiti ukućani u slučaju da moraju napustiti zgradu (npr. na sredini parka u susjedstvu).”
Kako znati treba li djetetu stručna pomoć?
Psiholozi u publikaciji savjetuju roditeljima da prate svoje dijete i da pokušaju odgovoriti na sljedeća pitanja.
* Prošlo je četiri do šest tjedana od potresa - ima li moje dijete i dalje intenzivne promjene u ponašanju i doživljavanju (npr. smetnje sa spavanjem, povlačenje u sebe, osluškivanje zvukova zbog straha od novog potresa...)?
* Smetaju li te promjene mom djetetu u svakodnevnom funkcioniranju (u obitelji, školi, odnosima s prijateljima...)?
Ako su odgovori potvrdni, bilo bi dobro potražiti stručnu podršku.
Mislite i na sebe
U publikaciji se neka pitanja postavljaju i roditeljima, jer da bi mogli pomoći djeci, prvo moraju pomoći sebi:
* Kako ste?
* S kim možete razgovarati?
* Koje je vaše sigurno mjesto?
* Koje je vrijeme u danu kad barem 15 minuta možete posvetiti sebi (uz šalicu kave, toplu kupku, čitanje knjige...)?
* Imate li potrebu i sami porazgovarati sa stručnjakom za mentalno zdravlje?
„Kao i u avionu, maska s kisikom prvo se stavlja samome sebi, da bi se moglo pomoći djeci. Biti roditelj nikada nije bilo izazovnije. Dopustite si da vam je teško i potražite podršku”, navode psiholozi.
Pitajte djecu što ona misle
Djeca trebaju znati da je u redu pitati i izražavati zabrinutost. O njihovim strahovima i brigama trebat će razgovarati više nego jedanput i roditelji trebaju ostati otvoreni za odgovaranje na nova pitanja i davanje korisnih informacija, navodi američka organizacija National Child Traumatic Stress Network (NCTSN) i donosi još neke preporuke.
- Na dječja pitanja odgovarajte kratko i iskreno, ali i pitajte djecu za njihovo mišljenje. Za mlađu djecu neka razgovore prati njihova omiljena priča ili zabavna aktivnost kako bi se osjećala sigurnije i smirenije.
- Budite uzor. Promjene u životnim uvjetima mogu za djecu biti ekstremno stresne, a ona od roditelja preuzimaju način ponašanja u teškim situacijama. U kaotičnim vremenima važno je ostati smiren.
- Ohrabrite djecu da se brinu o sebi – da piju dovoljno vode, da redovito jedu, da se dovoljno odmaraju.
- Pomozite djeci da se osjećaju sigurno - objasnite im što da rade tijekom potresa kako bi obitelj ostala sigurna. To će vjerojatno trebati ponoviti više puta.
- Održavajte rutinu. Djeca se osjećaju sigurnije kad im je dan strukturiran. Koliko god je moguće pridržavajte se uobičajenog rasporeda aktivnosti, uključujući obroke i odlazak na spavanje.
- Ne zanemarujte obiteljska pravila, pravila dobrog ponašanja i izražavanja poštovanja prema drugim osobama.
- Razgovarajte s djetetom o tome kako će se vaša okolina i vaš grad oporaviti. Objasnite mu što se čini u zajednici kako bi se uklonile ruševine, obnovile zalihe i pomoglo obiteljima u izgradnji domova.
- Budite strpljivi. Djeca će možda biti rastresenija i trebat će im više pomoći oko školskih zadaća i ostalih obaveza kada se vrate u školu.
- Djeca mogu postati tjeskobnija kada se razdvajaju od roditelja, primjerice, kada trebaju ići na spavanje. Nastojte provoditi tada više vremena s njima, čitajući im priče i sl.
- Pazite na razgovore odraslih i budite svjesni onoga što govorite o potresu i njegovim posljedicama. Djeca mogu nešto pogrešno shvatiti i mogu biti nepotrebno preplašena zbog nečega što ne razumiju.