Da sam pametnjaković odgovorio bih jako, no ja pošteno svaki put priznam: 205 centimetara. Teško zarađenih genetskim nasljeđem, što u prijevodu znači, osvojio sam lutriju! Međutim, nije mi se uvijek činilo tako.
Studija nedavno objavljena u časopisu eLife, a koja prati trendove u rastu i razvoju čovjeka od 1914. godine u 187 zemalja, utvrdila je da su Nizozemci i Latvijke najviši na svijetu. Naravno, postoji cijeli niz pokazatelja i znanstvenih činjenica zašto je tomu tako, no ono što u članku ne piše je kako je to biti određene visine. Odnosno, u mojem slučaju, kako je to biti natprosječno visok - i to na svjetskoj razini.
Otkad znam za sebe, uvijek sam bio visok. Barem za glavu viši od svih mojih vršnjaka. Uvijek prvi ili drugi u vrsti na tjelesnom. Nije mi se dogodio nagli rast kao nekima koji bi naglo iskočili iz prosjeka.
Uobičajeno 'sportsko pitanje'
Moja je visina uvelike utjecala i na odluke i mogućnosti koje su mi se tijekom života nudile, od onih trivijalnih pa sve do onih s novčanim i karijernim implikacijama.
Vođeni vlastitom znatiželjom ljudi koje sam upoznavao tijekom života htjeli su znati treniram li košarku. Asocijacija košarke i visine je naravno prirodna i da, jesam, trenirao sam košarku. Ali ne zato što sam bio visok nego zato što me ta aktivnost kao takva privlačila. Zašto je to važno? Naime, kada igrate košarku od malih nogu rijetke su situacije kada ćete uistinu biti najviša osoba na terenu. Meni se to dogodilo možda desetak puta na stotine odigranih utakmica, što u kvartu što u natjecanjima i treninzima.
S tim na umu mogu reći da sam dobio neke informacije o tome što znači ne biti visok. Međutim, kako sam većinu svojeg vremena na Zemlji u velikoj većini situacija proveo u kategoriji najviših, neki pozitivni i negativni aspekti visine postupno su mi postali jasni.
Imate pravo 17 puta pogađati gdje se nalazim na ovoj redakcijskoj fotografiji.
Gracioznost à la Guliver
Kao visoka osoba nikada, ali gotovo nikada ne možete biti suptilni. Vaše tijelo jednostavno nije predviđeno da bude neprimjetno. Svaki potez koji bi kod nekoga drugog izgledao nijansirano kod vas izgleda kao grandiozna gesta. Također, povezano s tim, visoke osobe zahtijevaju više prostora od drugih.
Običan pokret ruke i ustajanje iz sjedećeg položaja predstavlja priliku za nehotično udaranje nekoga u blizini. Bez brige, visoki ljudi to znaju. No, drugi možda i ne pa budite oprezni u blizini gorostasa.
No, da biste bili u mogućnosti susresti visoku osobu ona se mora prvo obući i obuti i tu dolazimo do možda jednog od najvećih i nekad nerješivih problema visokih osoba: pronalazak odgovarajuće odjeće i obuće. Moja situacija je ovdje nešto drugačija budući da moja mama dizajnira i šije odjeću pa se ne patim kao drugi, ali se češće nego rjeđe suočavam sa situacijom da jednostavno ne mogu dobiti ono što mi treba.
Koliko se sjećam, od drugog razreda srednje škole sam često u nemogućnosti pronaći obuću mojeg broja u Hrvatskoj.
Nosim broj 50 i pol, američki 16 i to znači da većina trgovina s obućom moj broj nema, a one koje ih imaju slobodu izbora pretvaraju u diktaturu jednog ili maksimalno dva modela. Slično je i s odjećom. Kako imam jako dugačke noge i dugačke ruke, konvencionalna odjeća mi je često prekratka pa sam se nerijetko znao naći u situaciji da stvari koje su inače dugačkog rukava moram pretvarati u kratki rukav. Odlično rješenje za ljetne mjesece. Međutim, što je sa zimom?
Naravno, danas je situacija nešto drukčija pa je u specijaliziranim trgovinama moguće birati između pola tuceta tenisica i pretražim li cijeli Zagreb vjerojatno ću nagrecati pet košulja koje su dobrih dimenzija. No mučenje i dalje ostaje dio tog procesa.
Internet svakako olakšava pronalaženje robe, no tu ste osuđeni na plaćanje troškova dostave koji često znaju biti veći od cijene samog artikla. Uglavnom, ne možete pobijediti!
U mojem Brobdingnagu
Visokim osobama su u startu na udaru koljena i leđa pa je komfor svakodnevice nešto o čemu treba aktivno misliti jer je većina stvari koje drugi uzimaju zdravo za gotovo meni mala.
Uz odjeću, većina stvari u mojem neposrednom okruženju je posebnih dimenzija ili najveće moguće varijante datog proizvoda. Krevet na kojem ću udobno spavati ne može se tek tako kupiti u trgovini namještajem već se mora kupiti u dvije trgovine i treba mu mjesec dana da se sastavi. Jedina vrata kroz koja prolazim normalno su ona koja je napravio moj stolar. Vjerujem da ne moram nastaviti!
Znam, problemi o kojima pričam možda se čine kao nešto na što bi trebao pristati jer sam ukupno gledajući u plusu, budući da je genetika nešto na što se ne može utjecati. Problemi koji dolaze s visinom su uglavnom eksterne prirode, odnosno problem neuklapanja u standarde koje postavlja većina i to je u redu. Bilo tko tko se ne uklapa u standarde ne buni se protiv onoga što jest, nego protiv okoline koja na neki način ne prihvaća pojedince koji iskaču iz kalupa. Iskakanje iz kalupa s druge strane ima i neke prednosti, odnosno pozitivne strane i meni je prije svega drago kada svojom visinom mogu pomoći drugima. Naravno, slatka je i mala pobjeda kada se zahvaljujući svojoj visini nenamjerno nađem u boljoj prilici!
Daska za peglanje je bila osobito problematična za pronaći budući da je morala biti iznimno visoka kako ne bih oštetio leđa.
Kao veliki ljubitelj glazbe i koncerata pretpostavljate da mi visina pomaže da uvijek mogu dobro vidjeti sve što se događa na pozornici. Poštujući to da iz većine pozicija vidim sve, često stanem sa strane, iz poštovanja. Ljudi iza mene se znaju buniti, no ja im drage volje ustupim svoje mjesto ako to zatraže. Pomoći drugima je rekao bih dužnost osoba koje su visoke, neka vrsta prešutnog dogovora s Majkom prirodom. To znači sve od mijenjanja žarulja s poda bez ljestava pa do dodavanja stvari ljudima u trgovini, a koje ne mogu sami dohvatiti. Selite? Pozovite visoku osobu. Sastavljate ormar ili bojate zidove? Pozovite visoku osobu i samo stanite sa strane i uživajte.
Ono što sigurno želite pitati pa ću vam odmah odgovoriti
Pomaže li visina u muško-ženskim odnosima? Apsolutno da! Za početak uzmite u obzir da su hrvatski muškarci u prosjeku od Hrvatica viši 14 centimetara. To se dobrim cipelama na visoku petu može anulirati ili drastično smanjiti. No, što ako ste od prosječne Hrvatice viši 40 centimetara? Tu nastaju problemi. Glamurozni problemi, ako ćemo iskreno. Ali svejedno, problemi postoje.
Djevojke, prema usmenoj predaji koja se perpetuira već desetljećima, vole da su njihovi dečki viši od njih. Neke znaju verbalizirati zašto to žele, druge ne znaju. One s kojima sam ja razgovarao o temi i koje su se osvrnule na moju visinu rekle su da se osjećaju sigurno u mojoj blizini te da je kao da imaju svog privatnog zaštitara.
Prisjetimo se priče o suptilnosti. U situacijama gdje visoki dečki testiraju sudbinu te se naginju prema svojoj simpatiji na poljubac to putovanje zna trajati pravu malu vječnost. Ako vam uzvrati poljubac, nastaju novi problemi. Njezin je vrat u neprirodnom položaju, a vaša leđa plaču i to sve zbog - romantike!
Propeti se na prste kako bi svojem muškarcu dale poljubac nešto je, dakle, što žene potajno priželjkuju. No, što se događa kada im trebaju ljestve ili stolica? Problemi. Glamurozni, svakako, no svejedno problemi.
I minus i plus
Moj život visoke osobe svakako je priča o planinama i dolinama.
Na svaki nedostatak dolazi barem jedna prednost. Na svaki pogled ispunjen strahom dolazi barem jedan ispunjen čuđenjem ili divljenjem. Vjerno prepričati i dočarati kako je to biti (jako) visok vjerojatno nije moguće. Glumac Russell Crowe, blagoslovljen ili proklet ispodprosječnom visinom, kada je pripremao ulogu u filmu LA Confidential u kojem je trebao glumiti 'najvećeg čovjeka koji radi u policiji u Los Angelesu', unajmio je stan koji je bio premalen za njega, a kako bi dobio osjećaj kako je to biti velik, odnosno visok. To je do sada najbolji pristup za dobivanje osjećaja visine i stature koja prirodno dolazi onima mojih dimenzija.
Prošetati u mojim cipelama ne biste mogli, a u mojoj biste odjeći prije proplivali nego napravili ijedan korak. Poželim li nekada da nisam tako visok? Sigurno, bilo je trenutaka, no oni dođu i prođu. Zamijeni ih ljutnja srednjeg inteziteta na sve one kojim me na direktan ili indirektan način diskriminiraju zato što sam visok.
Na kraju dana, biti visok znači živjeti neuobičajen život pun zanimljivosti i neočekivanih situacija, a to je nešto što nikada ne bih mijenjao za više komfora ili bolje tenisice i hlače. Možda, eventualno, za manje udaraca glavom u štokove od vrata, ali da budem iskren, nisu ni oni tako strašni!