Branka Kostelac boluje od astme od pete godine.
 
 FOTOGRAFIJE: RANKO SUVAR/CROPIX
Suzana Ciboci
Suzana Ciboci
Branka Kostelac (68):

‘Kada je liječnik rekao da od mene ‘nema ništa‘, probudio mi se bunt i inat da pobijedim bolest‘

31. svibanj 2021.
Ja sam uzimala lijek kada mi je bilo loše, a kada bi se popravilo, zaboravila bih i da imam astmu. Danas sam svjesna koliko je važna dobra kontrola astme i što to znači za kvalitetu života - priča Branka

Iako desetljećima imamo kvalitetne terapije, astma je i dalje veliki problem svima - i oboljelima, i njihovim obiteljima, i zdravstvenom sustavu na svim razinama. U Hrvatskoj, procjenjuje se, do 250 tisuća osoba boluje od astme, a svaki drugi od njih (56 posto) ima nekontroliranu bolest. A to znači da puno puta dolaze na hitnu, često završe na hospitalizaciji, nekima je potrebna i mehanička ventilacija, narušena je kvaliteta života oboljelima, a uskraćene su im mnoge stvari poput druženja, brojnih aktivnosti, hobija... Tome svjedoči i 68-godišnja Branka Kostelac, koja s astmom živi od svoje pete godine. Danas je na terapiji biološkim lijekom, a iako je njezina bolest sada dobro kontrolirana, još se ne usudi raditi mnoge stvari koje joj je njezina dijagnoza tijekom života uskraćivala.


Falilo mi je puno toga

- Uskratila sam si jako puno užitaka, falila mi je nesputana igra s mojom djecom, danas i s unucima, ples i druženja i svakome savjetujem da posluša liječnika pulmologa, pridržava se savjeta o liječenju, propisano uzima terapiju i redovito odlazi na kontrole. Ja sam uzimala lijek kada mi je bilo loše, a kada bi se popravilo, zaboravila bih i da imam astmu. Danas sam svjesna koliko je važna dobra kontrola astme i što to znači za kvalitetu života - kaže Branka Kostelac, umirovljena bankarska službenica. Živi u Zagrebu, a vikendima odlazi, kaže, napuniti baterije u rodnu Liku. Tamo je kuća njezinih roditelja, mjesto gdje je odrastala i gdje je vežu najveće traume s astmom.


Gubila bih dah i gušila se

- Kad sam bila mala, poteškoće su bile izraženije. Nisam mogla hodati uzbrdo, nekad ni hodati, nositi školsku torbu, sjećam se da me mama mnogo puta nosila u školu. Gubila bih dah, kašljala, gušila se. Ponekad nisam mogla ni otvoriti oči. U to vrijeme bilo je sramota da si bolestan, nije bilo učinkovitih terapija i nije bilo sustavne skrbi. Često sam završavala u bolnici, sjećam se da je to bilo šokantno. Svi bi ležali u jednoj prostoriji, odvojeni zavjesama i paravanima, mladi i stari, rodilje... - prisjeća se Branka. Dobila bi injekciju i tablete i otpustili bi je kući. Ljeti bi odlazila na more, redovito s pumpicom za inhalaciju. Ona je prati do današnjih dana i poseže za njom kad izgubi dah i ne može udahnuti. Znatniju promjenu osjetila je s preseljenjem u Zagreb, kamo je došla studirati. Iako su je, kaže, dočekale gradska magla, imala je prijevoz i bilo je znatno lakše i brže doći s jednog mjesta na drugo nego što je to tih godina bilo moguće u Lici. No, odlasci na hitnu i u bolnički stacionar nisu je mimoišli.


Postala sam mudrija

- Imala sam dečka tada, jednom me vodio u hitnu stanicu, tada je bila u Đorđićevoj, a liječnik mu je rekao: "Od nje vam nema ništa!" To me toliko povrijedilo da se u meni stvorio bunt, inat da mogu pobijediti bolest i da me ona neće zaustaviti u životnim ciljevima - kaže Branka. Dečko je postao muž, dobili su dvoje djece, brak nije potrajao, ali bila je mudrija, starijeg sina, koji je imao respiratornih problema, odmah je vodila liječniku, medicinska skrb već se znatno unaprijedila pa je bilo lakše. Iako je bila samohrana majka, teže je bilo, kaže, držati uvijek korak s djecom, ali uz lijek koji je uzimala ujutro i navečer nekako se dalo živjeti. Roditelji su joj mnogo pomagali, a kao samohrana majka dvoje djece mogla ih je odmah upisati u vrtić. Normalnije je počela funkcionirati kada joj je mama prijatelja jednog od njezinih sinova savjetovala da dođe u Vinogradsku bolnicu, s porukom da si nađe pulmologa koji će je voditi i pratiti, jer za astmu ima dobrih lijekova.

- Ali s vremenom postaneš otporan i na te lijekove. Kada ti je dobro, zanemariš i sebe i svoje stanje, zapravo i ne nađeš vremena za sebe, nisam bila educirana, a kada su se zaredali ponovni mjesečni odlasci na hitnu, dopala sam liječnici u Bolnici za plućne bolesti Jordanovac. Ona me natjerala da vodim brigu o astmi, da je zaliječim i da s njom živim normalnije i kvalitetnije. Svakom bih savjetovala da se ne liječi sam, da ima povjerenja u liječnike. Kontrolirajte se i redovito se javljajte liječnicima - kaže Branka Kostelac. Ona i njezin partner preboljeli su koronavirus, cijepili su se, a iako su rizični, ona zbog astme i on zbog dijabetesa, korona je, srećom, prošla bez posljedica.

Ali upravo su oboljeli s astmom i drugim bolestima dišnog sustava zapostavljeni jer su pulmolozi zasuti oboljelima od covida i postcovid sindroma. No, komunikacija s liječnikom tim je još važnija. Astma neće nestati, naprotiv, još drži visoko mjesto među najčešćim kroničnim plućnim bolestima u odraslih. Astma je kronična upalna bolest koja dovodi do suženja dišnih puteva uz simptome poput kašlja, piskanja ili sviranja u prsima i zaduhe te do ograničenja protoka zraka. Većina oboljelih ima blagu do umjereno tešku astmu, a do deset posto oboljelih ima tešku astmu.



Sve o liječenju astme čitajte u novom Doktoru u kući, na kioscima je od četvrtka, 3. lipnja.

Teme
Linker
22. listopad 2021 06:40