Bivša skijašica se u rujnu na Trsatskoj gradini udala za Kanađanina Travisa Blacka.
 Privatni album
Ana Jelušić Black ful iskreno

'Još se privikavam na novo prezime i ne žalim što sam skijanju rekla 'zbogom''

26. siječanj 2017.
Bivša hrvatska alpska skijašica u iskrenom intervju otkrila nam je što se sve promijenilo u njenom životu otkako se udala, kako se privikla na život u Švicarskoj, priželjkuje li bebu, te zašto joj je subota ujutro najkaotičnija.

Ana Jelušić Black (30) je već sa dvije godine naučila skijati, a sa 6 se počela natjecati. U Svjetskom kupu debitirala je s 15 godina, a u karijeri je izborila dva postolja u Svjetskom kupu te četvrto mjesto na SP-u. Od profesionalne skijaške karijere oprostila se prije pet godina.

- Nije mi žao - govori nam Ana dodajući da je napravila ono što je bilo najbolje za njeno zdravlje u tom trenutku.

- Pomirila sam se s time da je to poglavlje za mene završeno. Srećom, ostala sam u sportu kroz neke druge funkcije i to mi je pomoglo da lakše prihvatim novonastalu situaciju - kaže. Ana naime danas radi u Međunarodnom olimpijskom odboru kao project manager.

- Van Olimpijskih igara je to administracijski posao - uđem u ured oko 8 sati, u pauzi za ručak odem u teretanu ili trčim uz jezero i dođem doma oko 19 sati - objašnjava nam. Iako, dodaje, puno vremena provodi na poslu ima super kolege koji su joj i prijatelji pa joj to ne pada tako teško. Prošlo ljeto je provela mjesec i pol dana u Rio de Janeiru radeći u Olimpijskom selu i bez obzira što nije imala ni sekunde odmora cijelo iskustvo je, kaže, bilo fantastično. Ono čega se uvijek rado sjeća kad je riječ je profesionalnom skijanju je Sljeme i domaćeg postolja.

Privatni album
"Profesionalno skijanje me oblikovalo kao osobu. Možda najvažnija lekcija je bila znati se prilagoditi - ljudima, situacijama, novim okolinama. To mi je puno koristilo kasnije u životu."

Najteži trenuci

- No, tu su i silna putovanja i iskustva koje sam stekla tokom svih tih godina na snijegu. Skijanje me na neki način odgojilo u osobu koja sam danas i otvorilo mi neka vrata koja bi mi bez njega bila ostala nedostižna i na tome ću uvijek biti zahvalna - govori nam sjetno. Najteži su joj, kaže, bili počeci kad je s 15 godina počela skijati 'za ozbiljno' pokušavajući ići u školu i biti 'obična tinejdžerica'. Iako na stazama nije toliko često, Ana se naravno nije potpuno odrekla skijanja, te je kaže postala malo razmažena.

- Biram dane na snijegu kad su vremenske prilike i snijeg najbolji mogući. Iz Lausanne gdje provodim najviše vremena mogu unutar 45 minuta biti na nekim od najboljih skijališta na svijetu, pa skijanje ne zahtijeva neku pretjeranu organizaciju - pratim prognozu i ako je najavljen neki sunčani vikend trpam stvari u auto i krećem - kaže.

Život u Švicarskoj

Riječanka već šestu godinu, više-manje živi u Lausanni u Švicarskoj, a u devetom mjesecu prošle godine udala se za Travisa Blacka, marketinškog menadžera. Šali se da je najznačajnija promjena otkako joj u braku ispala ona kad je dodala suprugovo prezime.

- Još se privikavam na to da imam oba i da ako negdje piše Mrs Black da se to odnosi na mene - smije se. Dodaje da definitivno priželjkuju bebu, no da trenutačno s tim ne žure. Još uvijek, kaže, žele malo guštati u ovim slatkim počecima braka. Na život van Hrvatske se brzo navikla, no najviše joj nedostaju ljeta na Jadranu i naravno obitelj. Ono što joj je najčudnije u Švicarskoj je to da trgovine zatvaraju u 18.30 i ne rade nedjeljom.

Privatni album
Ana puno vremena provodi na poslu, ali ima super kolege koji su joj i prijatelji, pa joj to, kaže, ne pada tako teško.

- Nakon posla ne stignem ništa obaviti i onda subotom ostatak svijeta i ja pokušavamo sve obaviti odjednom. Tako se subotom ujutro mogu iskusiti najkaotičnijih nekoliko sati u Švicarskoj - smije se bivša skijašica. Dodaje da ondje nije uobičajeno imati perilicu rublja u stanu, već Švicarci dijele jednu ili dvije u podrumu i peru rublje po striktno napravljenom rasporedu.

- Neki kolege čak uzimaju slobodno npr. svaku drugu srijedu ujutro jer im tako dodijeljen termin i nitko se tome ne čudi. Naravno da je to bila jedna od prvih investicija nakon preseljenja - nisam mogla zamisliti takav ritam - govori.

Što sam naučila o sebi otkako sam se preselila:

  • Da za mene dom nije lokacija već kako se negdje osjećam i kime sam okružena.
  • Da bez obzira na moje planove, život vodi svoju neku filozofiju i nema se smisla boriti protiv toga - ponekad dobiješ i više nego što si se nadao, a ponekad manje, iako si možda zaslužio.
  • Da nikada ne znaš kada ili tko će ti eventualno promijeniti život - pravi kontakt u pravo vrijeme čuda radi i da trebam biti otvorena prema novim iskustvima.
  • Da osmijeh, pozitivan stav i prilagodljivost čuda vrijede - pogotovo kada stvari krenu u nekom neočekivanom smjeru.
  • Da uvijek mogu krenuti ispočetka, i da to nije ništa strašno i da iz svakog novog početka mogu nešto naučiti.

Privatni album
"Osmijeh, pozitivan stav i prilagodljivost čuda vrijede - pogotovo kada stvari krenu u neočekivanom smjeru."

Anini savjeti za lakšu prilagodbu za sve one koji se također spremaju na život van svoje zemlje

  1. Pokušat se prilagoditi novonastaloj situaciji bez konstantnih usporedbi s našim prijašnjim 'normalnim'.
  2. Pogotovo u prvo vrijeme prihvaćati pozive gdje god vas se zove - tako je najlakše stvoriti nova prijateljstva i uklopiti se u novu sredinu. Ako si na početku izbirljiv često te jednostavno ljudi prestanu zvati i onda kada bi ti se možda išlo. A tako možda i iskusite nešto novo!
  3. Potrudite se naučiti bar neke osnove jezika nove sredine. Puno je lakše funkcionirati kada barem kruh možete kupiti na lokalnom jeziku a i ljudi vas lakše prihvaćaju kad vide da se trudite.
  4. Budite spremni na to da neće sve biti idealno i da ponekad treba dosta vremena kako bi se počeli osjećati kao doma, ali i da ta neka lošija razdoblja su bitna za prilagodbu i tjeraju vas da reagirate i potaknete prilagodbu.

Teme
Linker
30. rujan 2022 21:12