Izolacija nametnuta pandemijom koronavirusa predstavlja plodno tlo za prevarante na aplikacijama za dejtanje, a stres izazvan cijelom situacijom njihove žrtve čini još lakovjernijima i ranjivijima
Catfishing, odnosno oblik prevare kad osoba kreira lažan identitet online i pretvara se da je netko drugi, možda nije tako učestala pojava kao što se to prikazuje u tinejdžerskim filmovima ili krimićima, no predstavlja ozbiljan problem jer ljude može dovesti u nezdrave, neželjene pa čak i opasne situacije. U normalnim vremenima, takvi prevaranti vjerojatno ne bi mogli dogurati predaleko sa svojim lažima o izgledu, poslu, dobi i drugim važnim detaljima iz svog života jer bi relativno brzo došao trenutak da upoznaju oči u oči osobu s druge strane ekrana. To neizbježno pitanje „kada ćemo se upoznati?“ čak nekog potencijalnog prevaranta može odbiti od namjere da se pokuša lažno predstavljati na internetu.
No, stvari su malo složenije sada kad je dejtanje, kao i svaki susret uživo, odgođen za bolja vremena, a to čak ni ne izaziva nikakvu sumnju. Jer, naravno, tu je koronavirus.
- U takvoj varijanti života, ako se držite pravila socijalnog distanciranja kako treba, sigurno vam već mjesec dana nije ni palo napamet postaviti pitanje o susretu, a tko zna kad će vam i pasti, što prevarantu daje prostora da izmišlja kakvu god želi verziju sebe. Granica je samo njegova mašta - kaže psihologinja dr. Margaret Seide.
- Sve ono što inače catfishing čini mogućim vjerojatno je sada u periodu karantene još više naglašeno. A ključan sastojak catfishinga je to da ljudi vjeruju u ono u što žele vjerovati - objašnjava dr. Seide.
Anksioznost zbog pandemije čini nas ranjivijima
Prije pandemije prevaranti takve vrste mogli su biti u startu obeshrabreni da se lažno predstavljaju zbog straha da ne budu uhvaćeni.
- U preCovid svijetu većina parova se spojila online s očekivanjem da će se uskoro sresti u stvarnosti, tako da su svi bili spremni na takozvani 'reality check' ili provjeru istinitosti onoga što su rekli online - objašnjava dr. Seide dodajući da su, s mjerama socijalnog distanciranja koje su na snazi, susreti uživo postali prilično otežani u provedbi, a uz to ih ne potiču niti zdravstveni stručnjaci. To znači da catfisheri mogu mjesecima lagati o svom identitetu bez ikakvog straha od posljedica.
Dr. Seide smatra da je za ljude koji se upoznaju online jako važno da budu svjesni toga da tjeskobnost, dosada, usamljenost ili stres uslijed izolacije stvaraju hiperemocionalnu atmosferu, a to ih čini ranjivima i podložnijim prevarama. Upravo na tome žive catfisheri. Što se ljudi osjećaju nesigurnije to su ranjiviji. Sva ta čežnja i želje koje se kuhaju u njima tijekom izolacije čine ljude sklonijima da vjeruju onima koji se predstavljaju kao ostvarenje svih njihovih snova.
Svi tražimo tračak nade - i to nas čini dobrom metom
Dr. Seide smatra da je razumljivo da su samci više nego inače skloniji oprostiti prevarantima zbog njihovih laži jer nemaju ništa drugo što bi ih odvuklo od te priče u koju su već zaronili do vrata te tvrdi da će puno ljudi u ovom periodu završiti jako razočarano i slomljena srca.
Možda se s takvim prevarantom dopisujete mjesecima i veza je zaista uspostavljena, počeli ste stvarno gajiti dublje osjećaje prema toj osobi. A onda kad je upoznate i shvatite da ništa od svega što je rekla nije istina, to će jako boljeti i predstavljati veliki šok. Kako bi ublažili tu bol, mnogi će pronalaziti isprike za catfishere, što prije ove pandemije sigurno ne bi činili.
O online vezama razgovarajte sa svojim prijateljima
Kako biste izbjegli napade catfishera i kako bi veze koje razvijate online ne bi postale izvor boli, dr. Seide predlaže da o njima razgovarate s drugima.