Psiholog Jarrod LewisPeacock s teksaškog sveučilišta u Austinu vodio je istraživanje u kojem je nastojao pokazati kako možemo nešto dobrovoljno zaboraviti, odnosno kako bismo se mogli riješiti neugodnih sjećanja.
Zaboravljanje zahtijeva više mentalnog napora nego pamćenje, odnosno, iako zvuči paradoksalno, zaboravljanje uključuje mnogo dubokog i aktivnog fokusiranja na neželjeni zapamćeni događaj koji želimo zaboraviti nego ono što želimo zapamtiti, zaključio je u studiji objavljenoj u časopisu Journal of Neuroscience
Neželjenja sjećanja
- Desetljeća istraživanja pokazala su da imamo mogućnost da nešto dobrovoljno zaboravimo, ali još uvijek ispitujemo kako naš mozak to radi. Kad jednom otkrijemo kako sjećanja slabe i shvatimo kako to kontrolirati, možemo osmisliti i tretman koji će pomoći ljudima da se oslobode neželjenih sjećanja i traumatskih događaja - kaže Lewis-Peacock.
Danas znamo da se mozak redovito prisjeća informacija i zaboravlja ih, a ti se procesi događaju i kada spavamo. Istraživanje je dokazalo da ljudi imaju sposobnost kontrolirati ono što zaboravljaju, ali uspješno namjerno zaboravljanje zahtijeva aktivnost više moždanih centara nego što ih je potrebno kada nešto želimo zapamtiti.
Otkrili su i da najteže zaboravljamo lica. Testiranje se sastojalo od pokazivanja slika s raznim prizorima i licima grupi zdravih odraslih ljudi. Trebali su zapamtiti ili zaboraviti ono što su vidjeli. Mjerena su im senzorna i perceptivna područja mozga te obrasci memorijskih aktivnosti kod složenih vizualnih podražaja.