Još kao dječak, stalno je petljao po maminoj i bakinoj kuhinji, praznio zdjele i gurao slatko u džep… No, Zagrepčanin Mario Vujinović tada nije ni sanjao da će jednog dana živjeti u svom vlastitom slatkom carstvu, okružen najfinijim delicijama.
Mario se u slastičarstvo, kaže, zaljubio sasvim slučajno. Nije volio učiti, a vrijeme je radije provodio u maminom dućanu s bombonima, nego za knjigom. Po završetku osnovne škole, majka nije puno dvojila. Znala je koji je idealan smjer za njenog sina - slastičarstvo. I nije pogriješila.
- Oduvijek sam bio kreativan. Nisam se vidio u poslu koji je statičan i brzo sam shvatio da je ovo najbolje za mene. Ipak, prvu godinu bilo mi je neugodno reći da sam upisao slastičarstvo. Drugačije je kad imaš 16 godina, prve simpatije, cure, svi upisuju gimnazije, a ti pečeš kolače - iskreno nam govori.
Trud, muka i uspjeh
Kad je krenuo na praksu, uvjerio se da je to posao za njega.
- Mnogo sam naučio tijekom prakse u poznatim zagrebačkim slastičarnicama. Toliko crtanja, ukrašavanja, modeliranja… Bilo je prekrasno. Zato sam i ostao u tome - rekao je Mario koji je u prvom srednje napravio prvu tortu, i to za nećaka. Bila je u obliku Teletubbiesa i prekrivena tičinom - govori Vujinović koji je u čuvenim francuskim školama usavršavao svoje znanje u izrađivanju slastica.
Potom se zaputio u Italiju, gdje je izučavao šećer, šlag, čokoladu… Savladao je i umijeće izrade ukrasa od raznobojna marcipana, ali i umijeće pripremanja kolača bez aditiva, umjetnih boja i konzervansa.
Godine 2001. otvorio je slastičarnicu Butik torti i slastica. Roditelji su tada, kaže, prodali stan, kako bi njemu namjestili radionu.
- Ako kreneš tako, nemaš izbora. Ili si pobjednik ili si gubitnik. Tada je trebalo zagristi i razviti se. Ili bi propao. Srećom, ja sam zagrizao. I još dan danas, radim s istim guštom - govori Mario koji je slastičarnicu u Rapskoj ulici otvorio prije 3 godine. Dodaje da su njegove slastice posebne po kreativnosti, a svaki njegov kolač, kaže, ima svoj početak i kraj.
- Ne želim prodavati polovične kolače, što znači da svaki kolač ima svoje zašto je takav. Voćni su maksimalno lagani i puni voća, čokoladni su s pravom čokoladom. I moji jeftiniji kolači su kvalitetni - kaže. Gotovo da ne postoji oblik stvari ili predmeta koje on ne bi mogao kopirati i pretvoriti u tortu. Od torti u obliku dječjih crtanih likova, do onih u ljudskoj veličini.
Spektakl na 29 katova
Najspektakularnija torta koju je radio bila je na 29 katova i za 1500 ljudi. Ukrasio ju je živim zlatom, a za izradu mu je trebalo 4 dana. Radio je i crkvu svetog Duje od krokanta.
- To je tek bio spektakl. Dobro sam se namučio, a onda ju je mlada u pet sekundi sasjekla mačem - smije se ovaj simpatični slastičar. Na razne zahtjeve svojih kupaca se naviknuo. Ništa ga, kaže, više ne može iznenaditi.
- Znaju mi dolaziti bakice s već napravljenom tortom i onda me mole da ih ja ukrasim. No, to ipak ne smijemo raditi. Ljudi traže razne prostote, nama je to pod normalno. U tortu smo znali stavljati kondome, prstenje… Svašta. Jednom smo za djevojačku, pomoću flaksa, napravili penis koji se diže - govori nam Mario.
Njegove princes krafne često je jeo i Stipe Mesić, a i bivši predsjednik George W. Bush prilikom svog posjeta Zagrebu zasladio se upravo njegovim kolačima. Radio je slastice i za Mišu Kovača, Edu Maajku i Nives Celzijus koju je upoznao 2007. kad je s obitelji sudjelovao u emisiji 'Mijenjam ženu'.
Živi svoj san
- Ovaj posao mi je krvi i ne mogu se zamisliti da radim išta drugo. Ljudi vole vidjeti slastičara i kad dođu po kolače, uvijek dolaze s osmijehom. Ne možeš tada biti loše volje - govori Mario, koji je i strastveni sportaš. Naime, tri godine zaredom bio je viceprvak u taekwondou u teškoj kategoriji. Upravo ga je ovaj sport spojio sa suprugom, slovenskom taekwondoašicom Nušom Rajher.
- U mom klubu se pripremila za odlazak na Olimpijadu u London. Prvo sam mislio ništa od toga, a ništa od toga se pretvorilo u pet zajedničkih godina. Lani smo se oženili i imamo dvogodišnjeg sina Marina - rekao je. Na pitanje tko radi bolje slastice, on ili supruga, Mario kao iz topa odgovora: 'Naravno da ja'.
Sladoled koji priprema, moći će jesti dijabetičari, vegetarijanaci, vegani...
Zašto volim ovaj posao
- Kad napravim tortu, dam je djetetu i vidim osmijeh. E, to je pobjeda.
- Zadovoljni kupci - zadovoljan ja. Zbog toga sam još u ovom poslu, zbog toga ne odustajem.
- Nove stvari, nova postignuća, a i zarada.
- Rad s ljudima.
- Kreativnost.
- Mane su definitivno papirologija i administracija koje ima praviše, a nepotrebna je.
Sladoledna revolucija
Najavio bih projekt u kojem garantiram revoluciju u sladoledu. Riječ je o posebnom sladoledu koji sam osmislio i koji će odgovarati za pet ili šest prehrambenih skupina. Moći će ga jesti široki spektar ljudi, od dijabetičara, vegetarijanaca, vegana, sportaša… Najvažnija stvar je da će to biti sladoled bez ikakvih umjetnih sadržaja, emulgatora, stabilizatora, konzervansa, boja, aroma, a bit će jako ukusan. O čemu s točno radi zasad ostaje tajna, ali budite spremni na sasvim drugačiji sladoled - najavljuje Mario.
Video recepti
Slatki Mario je samo za Živim.hr pripremio pet ljetnih video recepata, a prvi video možete pogledati već 3. kolovoza na našem portalu i Facebook stranici.