U prvom nastavku specijala 'Život s dijabetesom' pisali smo o tome što sve morate imati sa sobom ako bolujete od dijabetese. Sad donosimo iskrenu ispovijest glumice Helene Minić, kojoj je u 24. tjednu dijagnosticiran gestacijski dijabetes.
Tijekom trudnoće prolazila sam kroz različite faze. Na početku mi se stalno spavalo i to mi je ustvari odgovaralo jer sam punih petnaestak godina prije nego što sam ostala trudna radila po cijele dane i noći bez godišnjih odmora i slobodnih dana. U drugom mjesecu trudnoće počela sam imati strašne mučnine i one su me konstantno pratile pet mjeseci. Toliko mi je znalo biti slabo da nisam bila u stanju otići u dućan kupiti nešto za jelo, jer čim bih ušla u bilo koji prostor gdje je bilo puno hrane i obilje različitih mirisa, počelo bi mi se povraćati. Zapravo, glava i oči su mi bili gladni, želudac je bio željan hrane, samo što on nije mogao podnijeti ništa, nekad čak ni vodu. Za razliku od većine trudnica, ja nisam imala prave jutarnje mučnine, ali sam zato imala večernje. Počela bih povraćati oko 23 sata i to bi znalo trajati do tri u noći. A onda mi je u 24. tjednu dijagnosticiran gestacijski dijabetes, kaže glumica Helena Minić, majka danas 14-mjesečne djevojčice Lole, koju ima sa suprugom, redateljem Daliborom Matanićem.
Dijetalni režim
Suprotno uvriježenim tezama o trudnicama i njihovim neuobičajenim prehrambenim kombinacijama i željama poput jagoda ili kiselih krastavaca, Helena kaže da nije imala posebnih prohtjeva.
- Možda bih i imala neke specijalne želje da mi nije bilo toliko mučno i da kasnije, kad mi je prestalo biti mučno, nisam morala biti na posebnom prehrambenom režimu zbog gestacijskog dijabetesa. Trudnoću mi je vodila dr. Martina Ujević iz Poliklinike Ginekos, vrlo stručna, pozitivna i mirna ginekologinja koja me nakon postavljene dijagnoze svojim znanjem, pristupom i ljudskošću iste sekunde umirila. Naravno da se javila početna nesigurnost i strah od komplikacija, ali i Dado i ja smo vrlo brzo prestali biti zabrinuti jer nam je dr. Ujević sve detaljno objasnila i pomogla da moje blaženo stanje koje bi svaka trudnica trebala imati uistinu i bude blaženo - priča Helena.
Test na dijabetes kod trudnica se obavlja u 24. tjednu pretragom koja se zove OGTT (oralni glukoza tolerans test), a pokazuje sposobnost preuzimanja glukoze u organizmu te služi za otkrivanje poremećaja metabolizma šećera. Razlozi zbog kojih se dobije gestacijski dijabetes mogu biti različiti i, na žalost, u današnje vrijeme velik broj trudnica ima problem s povišenim šećerom u krvi. Gestacijski dijabetes može nepovoljno utjecati i na majku i na dijete, stoga ga treba staviti pod kontrolu, a osnovno liječenje ovog poremećaja je dijeta.
'Dado i ja smo jako puno putovali tijekom moje trudnoće i to me psihički spasilo bez obzira na to što mi je konstantno bilo mučno i što puno toga nisam mogla jesti.'
Ovisnik o slatkom
- Nakon što mi je dijagnosticiran gestacijski dijabetes, dr. Martina Ujević me poslala na dodatne pretrage i one su, nasreću, sve bile u redu, ali me stavila na poseban dijetalni režim prehrane koji pomaže u regulaciji šećera u trudnoći. Kod mene su jedini simptomi koji upućuju na gestacijski dijabetes bili suho grlo i stalna žeđ. Kako sam se počela držati specijalnog prehrambenog režima, prvi put sam shvatila da se šećer zapravo nalazi u gotovo svoj hrani i da čak i ako nije šećerni ovisnik, čovjek u organizam unosi ogromne količine šećera, a da pritom nije ni primirisao čokoladi ili kolačima. Ja sam k tome bila pravi ovisnik o slatkom, odrasla sam na čokolinu i eurokremu, a to sam morala potpuno izbaciti iz jelovnika. Počela sam proučavati glikemijske indekse, čitati o tome što pomaže kod smanjenja šećera u krvi. Tako sam otkrila da cimet, koji obožavam, smanjuje šećer pa sam ga počela stavljati u razna jela. Shvatila sam i da voće ima puno šećera te sam morala prestati jesti sve ono što obožavam, a to su lubenice i dinje. Ali je zato jabuka kraljica voća i ima najmanje šećera pa mi je bila zamjena i za čokoladu i za sladoled i za lubenicu - kaže Helena.
Tijekom trudnoće jela je raznoliko, ali isključivo kuhano. Zaboravila je svu prženu, pohanu, masnu i jako začinjenu hranu.
-Na sreću, dijabetes mi se povukao nakon poroda, kao i većini trudnica koje su ga imale u trudnoći. OGTT test sam morala raditi čak četiri puta u kratkom periodu jer mi je šećer toliko varirao da sam jednom zahvaljujući svom štreberskom pristupu i disciplini za dlaku izbjegla hospitalizaciju. Osim što je važno što se jede, važno je i koliko se često jede. Najbolje je pet do šest manjih obroka dnevno jer to uvelike pomaže u regulaciji šećera. Budući da sam zaista teška ovisnica o šećeru i da mi ne prođe dan bez čokolade, bilo je trenutaka kad mi je zaista bilo teško, ali sve se lako podnosi kad znaš u koju se svrhu svega odričeš, a ja mislim da na svijetu ne postoji veća svrha od toga da tvoje dijete i ti kao majka budete zdravi. Iz te perspektive svako odricanje i disciplina imaju itekakva smisla. Ali sam zato nakon poroda nastavila "tući" po čokoladama kao i prije - kaže Helena.
Šetnje i putovanja
Trudničke dane olakšavala si je dugim šetnjama i putovanjima sa suprugom Daliborom Matanićem.
- Dado i ja smo jako puno putovali tijekom moje trudnoće i to me psihički spasilo bez obzira na to što mi je konstantno bilo mučno i što puno toga nisam mogla jesti. Italija, Parma, Pisa, Toskana, Cannes, Nica, Provansa samo su neka od mjesta koja smo obišli s Lolom u trbuhu. Najveći test mi je bio na svim tim putovanjima ne pasti u napast i ne jesti delicije tih zemalja, posebno slatkiše. Ako sam uspjela ne liznuti ni jednu slasticu, onda je jasno koliko sam bila disciplinirana - kaže Helena i tvrdi da danas sa 14-mjesečnom Lolom i suprugom Daliborom ima život kakav samo može poželjeti.
- S Lolom sam provela punih godinu dana i da sam mogla, ostala bih još, ali morala sam se vratiti na posao. Kao ni svakoj majci, tako ni meni nije bilo lako uskladiti privatno i poslovno, no zahvaljujući mojim roditeljima i dadilji sve je sjelo na svoje mjesto i ja mogu mirne duše raditi i biti majka. A Dado i ja se iz dana u dan trudimo i želimo biti što bolji roditelji. I naravno da su mi se životni prioriteti promijenili i presretna sam zbog toga. Lola i Dado su moji jedini i najvažniji prioriteti - kaže.