Emocionalni zlostavljač može biti bilo koja osoba u našem životu, uključujući i naše roditelje. Ali budući da zlostavljanje postoji u širokom spektru, može ga biti teško uočiti. Terapeuti su otkrili na koje znakove emocionalnog zlostavljanja roditelja treba pripaziti, ali i što učiniti ako shvatite da doživljavate, piše mindbodygreen.
Što je emocionalno zlostavljanje?
To je svaki oblik nefizičkog ponašanja koji je osmišljen kako bi kontrolirao, pokorio, kaznio ili izolirao drugu osobu korištenjem poniženja ili straha, navode stručnjaci za nasilje u intimnim partnerskim odnosima Günnur Karakurt i Kristin E. Silver u časopisu Violence and Victims.
- Usredotočeno je na emocionalnu i psihičku dobrobit žrtve, a često je preteča fizičkog zlostavljanja - ističu Karakurt i Silver.
Prema terapeutu za odnose Kenu Pageu, emocionalno zlostavljanje se može definirati kao bilo koja vrsta obezvrjeđivanja, ponižavanja ili zanemarivanja osjećaja druge osobe.
Dr. med. Anna Yusim, psihijatrica, ističe da emocionalno zlostavljanje često ide ruku pod ruku s verbalnim zlostavljanjem, koje uključuje korištenje riječi u pokušaju da se kontrolira, manipulira ili povrijedi osoba.
Znakovi da roditelj emocionalno zlostavlja:
Zanemarivanje
Obično se zanemarivanje definira kao propust da se o nečemu pravilno brine. Prema Pageu, to je jedan od glavnih znakova roditelja koji emocionalno zlostavlja. Zbog zanemarivanja dijete osjeća da roditelju nije stalo do njega, bilo da zanemaruje njegove emocionalne potrebe (kad su uznemireni), fizičke potrebe (kada su bolesni ili gladni) ili jednostavno izbjegavaju biti odgovorni za svoje ponašanje.
Stalno kritiziranje i okrivljavanje
Da, i ovo je oblik emocionalnog zlostavljanja, prema licenciranoj bračnoj i obiteljskoj terapeutkinji Annette Nuñez. Terapeutkinja, također, navodi da je emocionalno zlostavljanje kad vas roditelj uvijek kritizira ili okrivljuje, a nikada ne preuzima odgovornost za sebe. To može izgledati kao da roditelj glumi žrtvu, govoreći da je uvijek za sve krivo dijete i općenito izbjegavajući odgovornost za svoje postupke.
Nedosljednost
Još jedan znak koji je teško uočiti je nedosljednost. Kao što Page ističe nedosljednost se temelji na tome kako se roditelj u osjeća u određenom trenutku. Primjerice, danas je nešto u redu, ali zbog iste stvari dijete će biti strašno kažnjeno sutra. To može ostaviti dijete bez ikakvog osjećaja jasnoće ili kontrole.
Prema licenciranoj bračnoj i obiteljskoj terapeutkinji Rachel Zar, to nepredvidivo ponašanje također navodi djecu da se osjećaju kao da hodaju po ljusci jajeta u vlastitom domu.
- Sve može biti dobro i svi mogu biti nasmijani, a onda naletite na jednu nagaznu minu i sve eksplodira - objašnjava ona
Problemi s mentalnim zdravljem i/ili zlouporaba supstanci
Prema Pageu, bilo koji nestabilni psihijatrijski poremećaj ili ovisnost često mogu rezultirati emocionalnim zlostavljanjem.
- Ne možete imati problem zlouporabe aktivnih supstanci ili neliječeni ozbiljan ili nestabilan ozbiljan psihijatrijski poremećaj i ne uzrokovati veliku štetu i bol svom djetetu - ističe.
Uspoređivanje
Roditelji koji često uspoređuju svoju djecu jednu s drugima, vršnjacima ili čak samima sobom, mogu im ozbiljno naštetiti, objašnjava Page. To može biti nešto kao: "Zašto ne možeš biti sličniji svom bratu?" ili čak: "Kad sam bio tvojih godina, nikad ne bih takav izašao iz kuće", što može natjerati dijete da se osjeća da nije dovoljno takvo kakvo jest.
Verbalna okrutnost
Ovo je možda znak koji je očit, ali treba ga naglasiti. Verbalna okrutnost postoji u spektru, od suptilnijih oblika do onih očitih, kaže Page.
- Na samom kraju spektra bila bi verbalna okrutnost, vrištanje, vikanje, ponižavanje karaktera osobe, ponižavanje onoga što ona jest i ponižavanje njezinih vrijednosti, i to na uvredljiv i okrutan način - navodi Page.
Ignoriranje djetetove potrebe za pažnjom
Page kaže da roditelj koji stalno ignorira djetetove zahtjeve za pažnjom može spadati u kategoriju emocionalnog zlostavljača. Ideja "natjecanja za pozornost", u ovom slučaju, bilo bi dijete koje pokušava dobiti priznanje, pažnju i/ili potvrdu svojih roditelja. Stalno ignoriranje te potrebe, kaže Page, uzrokuje mnogo boli tijekom vremena.
Gaslighting
O ovoj vrsti emocionalnog zlostavljanja u zadnje vrijeme dosta se priča. Uključuje psihološku manipulaciju nekoga da preispita vlastitu stvarnost, osjećaje i viđenje događaja, kako bi se zadržala kontrola nad tom osobom. Može zvučati kao: "Nikada to nisam rekao, izmišljaš" ili "Dramatiziraš".
Terapeut Aki Rosenberg ističe da se gaslighting u svojoj srži uvijek odnosi na održavanje moći nad drugom osobom uvjeravajući je da je u krivu.
Emocionalni incest
Ponekad se naziva i prikriveni incest, i to je još jedan oblik emocionalnog zlostavljanja i uključuje roditelje koji koriste svoje dijete za emocionalno ispunjenje.
- Dijete je prisiljeno brinuti o nasilnoj odrasloj osobi služeći kao osoba od povjerenja ili ‘emocionalni supružnik‘ - kaže klinički seksolog i psihoterapeut Robert Weiss.
Iako emocionalni incest ne uključuje izravan seksualni dodir, objašnjava on, ovi odnosi imaju seksualizirani prizvuk. Pri čemu roditelj izražava pretjerano zanimanje za djetetov fizički razvoj i spolne karakteristike ili izdaje djetetove granice zadiranjem u privatnost, seksualiziranim razgovorima i slično.
Kakve posljedice ima emocionalno zlostavljanje djece?
Baš kao što emocionalno zlostavljanje postoji u spektru, tako postoje i njegovi učinci, koji mogu varirati od blagih do teških, ovisno o tome koliko je dijete pretrpjelo.
Jedan rad objavljen u časopisu Pakistan Journal of Medical Sciences zaključio je da je psihičko zlostavljanje povezano s nizom problema, uključujući, ali ne ograničavajući se na posttraumatski stresni poremećaj, depresiju, anksioznost, zlouporabu supstanci, poremećaje osobnosti, nisko samopoštovanje, agresiju i neuroticizam.
Kao što Page objašnjava, djeca čiji roditelji emocionalno zlostavljaju mogu potiskivati svoje osjećaje ili se ponašati impulzivno. Također napominje da kao ljudi odražavamo ono što nam je učinjeno ako to nismo procesuirali.
A kada djeca ponavljaju ovakva ponašanja, bilo u obliku negativnog samogovora ili napadanja drugih na način na koji su njihovi roditelji napadali njih, nastavljaju taj obiteljski oblik ponašanja.
- I tako zapravo replicirate bol zlostavljanja koju ste doživjeli u djetinjstvu - objašnjava Page.
Moramo uzeti u obzir to da ta djeca odrastaju u osobe s vlastitim odnosima. A ako dijete ne riješi emocionalno zlostavljanje koje je pretrpjelo, tada vidimo probleme s povjerenjem i intimnošću i slično. Nažalost, odrasle osobe čiji su roditelji emocionalno zlostavljali mogu čak i nastaviti zrcaliti te iste obrasce na vlastitu djecu.
Kako se nositi s emocionalnim zlostavljanjem?
Prvi korak je prepoznavanje da se to dogodilo (ili se još događa), što može biti teško.
Nakon što točno odredite ponašanja na kojima treba poraditi i ako mislite da će vaši roditelji biti dovoljno otvoreni da vas saslušaju, možete pokušati s iskrenim razgovorom o tome kako ste povrijeđeni. Page kaže da obiteljska terapija može biti od velike pomoći. Ako vam se čini da obiteljska terapija nije moguća, individualna može biti korisna.
A budući da se emocionalno zlostavljanje može javiti u drugim odnosima, Page objašnjava da je potrebno pronaći prijatelje s kojima se osjećate istinski sigurno i podržano.
Ako radite sve ove stvari i osjećate da se dinamika u vašoj obitelji ne mijenja, možda je vrijeme da postavite neke granice i preskočite neka okupljanja.
