Znate li da je 26. veljače posvećen hrvatskim liječnicima? Osim što su svoj talent i znanje usmjerili na pomaganje i liječenje pacijenata, ispod bijele kute pred vama stoje sasvim obični ljudi. U to smo se i sami uvjerili u posve iskrenom susretu s nadaleko poznatim specijalistom radiologije, dr. Natkom Beckom.
Prodaja gumica i šiljenje olovaka
Da ga zanima društvena interakcija, naš je doktor pokazao još u srednjoškolskim danima provedenim u Njemačkoj u koju se preselio iz Zagreba. S grupicom prijatelja je ugledao prazan prostor u školi i preuredio u školski kafić. Bio je to centar okupljanja za školarce koji je vodio pune četiri godine. No, njegova je kreativnost, kako nam kroz smijeh kaže, započela još prvom razredu osnovne škole.
- Bilo je kratko i slatko. Kum Mislav i ja, tada prvašići, pokrenuli smo vrlo ozbiljan posao u našoj školskoj klupi. Naime, šiljili smo olovke, prodavali gumice i ostale školske sitnice. Biznis je cvjetao puna tri dana, sve dok nas razrednica nije uhvatila. Morali smo ga zatvoriti i vratiti školskim kolegama sve novce. Iako nam tada nije bilo svejedno, danas se kroz smijeh prisjećamo tih hrabrih poduzetničkih koraka - govori dr. Beck koji za sebe kaže da nikad ne bi bio dobar poduzetnik. Premda je kreativan i dobar u osmišljavanju ideja koje rado provodi u djelo, dio s prodajom mu nikako ne leži i zato, kako kaže, te ljude treba držati kao kap vode na dlanu.
Preko genetičara do radiologa
U srednjoj školi započelo je njegovo zanimanje za medicinu. Naime, obožavao je biologiju, fascinirali su ga stanica, geni, cijeli mikrokozmos u tijelu zbog čega je prvo želio postati genetičar.
- Želio sam saznati kako funkcionira naše tijelo iznutra. Usporedio sam ga s nepreglednim bespućima svemira kod kojeg kontinuirano dolazimo do novih spoznaja. Upisao sam medicinu i shvatio da me ne zanima samo kako ta naša mašina od tijela funkcionira nego me zanima i rad s ljudima - priča nam Natko koji se tijekom studiranja usmjerio na radiologiju i specijalizirao je u bolnici Sv. Duh 2012.
Zanimljivo je da je uz biologiju, koja je kumovala njegovom odlasku na medicinu, kao glavne predmete u srednjoj školi Natko odabrao likovni, engleski i filozofiju. Na pitanje da nije liječnik, kaže da bi bio umjetnik.
- Obožavam modernu umjetnost. Od dadaizma koji mi je najdraži umjetnički smjer i impresionizma, pa sve do arhitekture njemačkog Bauhausa. Kroz školovanje nisam bio onaj koji je likovno talentiran već koji je bio uporan. Ipak, osjećaj životne sigurnosti je prevagnuo na zanimanje liječnika. Da nije, danas bih vjerojatno bio propali umjetnik - smije se.
Ipak, od likovnih se predmeta nije sasvim oprostio pa danas kćeri rado pokazuje slikarske tehnike. Pušta joj slobodu izražavanja i kreativnost te kaže da je veći talent od njega. No, olovka mu i dalje nije strana pa u svoj elektronski blok koji smatra najboljom investicijom uvijek crtkara razne znakove, piše, radi skice, doodla…
Pitali smo ga je li imao uzora u liječništvu onda kada se odlučio za ovaj poziv.
- Mislio sam da nikad nisam imao direktan uzor. Smatrao sam se buntovnim Natkom. Pankerom. Međutim, kroz život sam shvatio da podsvijest ipak radi svoje, odnosno da su me neki koraci iz djetinjstva već predodredili za ovaj poziv. Naime, već sam kao petogodišnjak odlazio u ordinaciju opće prakse moga djede u Njemačkoj koji je bio radiolog. Znao sam mjeriti tlak i što je primjerice sedimentacija. Sve su to sitni trenuci, utkani u moj život koji su me usmjeravali prema medicini - kaže nam.
Da je liječnik ne samo njegovo zanimanje već poziv, dr. Beck nam je otkrio kroz pitanje što ga ispunjava.
- Stvarno volim svoj posao i uživam u njemu u svakom trenutku, kad je lako i kad je teško. Izvan liječničkog poziva, volim biti suprug i otac stoga, svako slobodno vrijeme provodim s obitelji. Volim biti u prirodi i družiti se, a ono što mi nedostaje je vrijeme za čitanje dobre knjige - govori nam dr. Beck kojemu ne predstavlja nikakav problem na odmor sa sobom ponijeti mobilni ultrazvuk.
Pa se tako na našoj obali nerijetko čuje kako je na ljetovanje stigao dr. Beck. Oni koji trebaju pregled, rado ga potraže.
- Često znam u šali reći, a to sam naučio od svog mentora dr. Slobodana Langa, da mi je uzor Isus. Ako možeš činiti čuda, nećeš to naplaćivati. To mi je važno. Ako ljudi trebaju pomoć, kad mogu, volim im biti na usluzi. U konačnici, to je dobro djelo koje me ispunjava - iskreno nam govori. Od svog je mentora upio brojne životne vrijednosti pa tako i ovu: ‘ Istina je različita za mene i tebe, ali dobro je shvatljivo svima isto‘.
Dr. Beck omiljen je Instagram i TikTok doktor, suorganizator Back Together medicinsko komunikacijskog summita, voditelj HRT-ove mozaične emisije te mu je lakoća govora prirodni talent.
- S javnim Instagram profilom sam prvo krenuo zbog zdravstvene nepismenosti. Počeo sam tražiti tada dostupne alate koji će mi pomoći educirati javnost. No, ubrzo je profil postao puno više od toga. Osim edukativnog djela prikazujem autentičnog sebe, pa pretpostavljam da je to razlog zašto me ljudi prate. Teme se same nametnu, od pozdravljanja Kate iz peglaonice, šetnje psa…Smisao svega što radim na mrežama nije samo zdravstveno opismeniti, nego pokazati da liječnici nisu nikakvi nadljudi, već su obične osobe, jednakovrijedne kao i ostale. Imamo svoje greške, mane, trudimo se i konačno, veslamo u istom smjeru kao i svi - kaže i priznaje kako među brojnim pratiteljima ima i kritičara. One konstruktivne kritike će uvažiti uvijek, štoviše, zahvalan je na njima, no za ružne komentare kaže da mu je doista žao tih osoba, njihove unutarnje povrijeđenosti, izgubljenosti i tuge koja ih tjera da pišu zlurade izjave.
Osim Instagrama koji je otvorio 2017. te danas okuplja više od 29.000 pratitelja, dr. Becka je na TikTok platformu 2019. nagovorila supruga Tajana zbog koje ga danas prati više od 16.000 Tiktokera.
Zdrave navike i poroci
Konačno, pitali smo našeg doktora koje su njegove zdrave navike, a koji su poroci te ostali ugodno iznenađeni odgovorom.
- Svi ih imamo i dobro je da je tako. Imati zdrave i loše navike znači da smo ljudi, a ne mašine. No, ono što sam naučio u zadnjih osam godina je da budem mekši prema sebi i da se prihvatim kakav doista jesam. Ljudi se teško mijenjanju, pa tako neke navike, primjerice prehrambene, teško prekidamo. Budući da sam čovjek, također griješim u hrani, ali sam istovremeno svjestan da je ona užitak stoga u tim trenucima prihvaćam sebe. Negativna navika koju sam stekao u zadnjih 20-ak godina je ta da sam se prestao baviti sportom. Međutim, nedavno sam preokrenuo ploču! Prije nekoliko dana sam odradio svoj prvi trening. Angažirao sam trenera kako bi me dodatno motivirao i usprkos boli koju sad osjećam u mišićima, sretan sam što sam se vratio tjelesnoj aktivnosti koja je izuzetno važna za duh i tijelo. Do sad, moj svakodnevni trener je zadnjih 13 godina bio moj pas s kojim odlazim u šetnje prirodom, a potom i moja kćer, no drago mi je da od sad mogu malo poraditi i na mišićnoj masi koja je važna za dugovječnost. Poroci? Svaka konzumacija alkohola je suvišna, pa i ja ponekad uživam u njemu, u manjim količinama. Pijem i dalje kavu iako je dokazano toksična za mene, pa je pijem pomalo i dugo - kroz osmijeh nam kaže i poručuje kako prihvaćanje sebe onakvima kakvi jesmo otvara vrata promjenama, kroz koje, korak po korak, ono što nam smeta postaje manji dio nas, a mi postajemo zdraviji i sretniji ljudi.