Nisu ni sanjali da će se zaljubiti u istu...
 FOTOGRAFIJE: 123DUCU GETTY IMAGES/ISTOCKPHOTO
Zrno ljubomore

Započelo je traženjem srodnog srca u klubu neženja, a završilo tragedijom

03. ožujak 2021.
Muško-ženska prijateljstva Oto nije podnosio, ali da ne izgubi Ernu, glumio je, a crv u njemu ga je tjerao da što prije poduzme odlučne korake, da mu je Matias ipak ne preuzme

Nosimo li u sebi intenciju posjedovanja drugog bića? Neki će reći da nosimo, a neki će negirati iz straha da i prema njima netko tu osobinu ne pokaže. Za stvari je lako. Kupiš, postaviš, prašinu obrišeš, ne brineš hoće li ti uzvratiti osjećajem, tamo gdje ju postaviš tamo ostane, dok je ne premjestiš. Životinje također lako podčinimo dresurom, redovitom pedikurom kada su im nokti predugi, nabacimo im i neku frizuru, po zimi karirani kaputić, na šapice cipelice… ponosno se s njima prošećemo, dopustimo im da se poigraju, ali sve mora ostati u okviru zbog moguće sramote. U njihovom slučaju naše odgojne mjere prolaze, jer ih usklađujemo prema sebi da se ne pokažu mrlje u zajednici. Važno je da nikog ne ugrizu, a prema nepoznatom uljezu neka pokažu zube.

Teorija i praksa

Sve u svemu, nije loše dok se poštuje protokol, zato i uvodimo mjere, da nas drugi ne odmjere kao površne, nedovoljno odgovorne, da se ne dotaknu naše savjesti, da ne postanemo poniženi, u sebi zgranuti, jer smo se usudili prekršiti pisana pravila. No, postoje i nepisana pravila. Ona sigurno ne podrazumijevaju u odnosu među ljudima ni poniženje ni uzvišenje. Teoriju smo, navodno naučili, a praksa nam nekako zašteka kad proklija klica ljubomore. Je li ljubomora oduvijek u nama, pa je nešto aktivira u određene dane kad se nekom smrkne, a nekom svane. Kakva je to klica, iz kojeg izvora dolazi, ako izjeda onog koji je prosipa, kao i onog po kome se prosipa. Je li u pitanju nedostatak samopoštovanja koje nikad nismo stekli ili smo ga zbog nečeg izgubili, zapravo sumnja u svoje stvarne vrijednosti.
Minimum sumnje znak je da izgrađujemo sebe u osobe vrlo svjesne svojih postupaka, samoinicijativnih odluka, propitivanja u sebi je li nas put kojim smo krenuli u pravom smjeru odvodi. Ako se penjemo strmim stepenicama, velika je mogućnost da ćemo koju promašiti, možda i pasti. Nema razlike ako istim takvim stepenicama idemo prema dolje. Kako sebi odrediti prave doze u svijetu predoziranog slavom, pokazivanjem jedne slike u javnosti, a druge u privatnosti. Smijemo se dok kipimo od ljubomore. Je li nam ikad palo na pamet, dok smo mi razmišljali, u kalkulatoru oduzimali i zbrajali svoje osobine, oni koji su znali što hoće, takvi uzimaju bez pitanja. Oni se ne raspituju je li to po protokolu. Oni znaju za to nepisano pravilo.

Izopačene osobine

Davno je rečeno: 'Tko prvi, njegova djevojka'. Ima li uopće smisla biti ljubomoran na nekoga tko te pretekao u utrci? Ne bi trebalo, ali mi ipak pronađemo smisao da svoje slabosti zamaskiramo. Iako je istina gorka voda, ipak ju je bolje popiti, nego je se odreći. Zrno ljubomore bez imalo otrova u sebi dokaz je ljubavi prema nekome ili nečemu, jer vjerovati ikome bez imalo sumnje, veličanje je sebe do besvijesti, čiji rezultat na kraju postaje dijagnoza. Kad čovjek počne pokazivati deluziju veličine, beskrajni je patnik, jer ostaje sam sa svojom izmišljenom veličinom. Isto je i sa ljubomorom koju čovjek ne uspijeva držati na uzdi, koja nije umjerena nego pretjerana, bolje reći patološka. Živjeti u dojmu kako ono što nazivamo svojim zbog raznih potpisanih papira, neumjesno je raspolagati time na način koji nam diktiraju naše izopačene osobine. Nisu ljudi posjedi pa da možemo na njima posijati sjeme iz kojih će izrasti žrtve. Jer upravo takvi koji traže žrtve, na kraju postaju žrtve.

Matias i Oto su svake subote odlazili u Klub neženja. Iako su obojica rođena u Njemačkoj, ali ne zato što su htjeli, nego zato što su njihovi roditelji za vrijeme svoje mladosti poželjeli zaraditi više, pa su se iz Rakovice u Lici otisnuli u najpoželjniju zemlju Europe. Makar su njihova djeca živjela po svom ukusu, roditelji su im ipak usadili ličke gene kamene i želju za povratkom. Zato su obje obitelji i gradile svoje nove kuće u Rakovici, gdje će se pod stare dane uz sinove skrasiti, da sinovi o njima brinu. Matias i Oto nisu bili prijatelji, nego znanci u prolazu. Ni kada su saznali kako su im roditelji iz istog mjesta, nisu se zbližili. Možda zato jer je Oto bio divlji vjetar, a Matias tiha voda. Kada bi se susreli u Klubu neženja samo bi se pozdravili. Nisu ni sanjali kako će se zaljubiti u istu djevojku.

Erna je također bila rođena u Njemačkoj, a njezini iz Saborskog. I ona je svake subote u Klubu neženja tražila srodno srce. Bila je zaista vrlo lijepa djevojka gracilne građe, ali i osjećaja. Čim su je vidjeli kako se kreće u ritmu muzike, obojici je oko zapelo za nju. Matias je oklijevao, a Oto je preskočio prepone i brzo se našao do nje. Iz razgovora su jedno o drugom saznali čak i pojedinosti, no koliko je tko rekao istinu, pokazala je budućnost. Kako nisu odmah prohodali, Matias se ipak do nje provukao, ali prekasno. Već je bila do ušiju zaljubljena u njegovog znanca. Blagost u očima Matiasa privukla ju je, pa su postali jako dobri prijatelji. Muško-ženska prijateljstva Oto nije podnosio, ali da ne izgubi Ernu, glumio je, a crv u njemu ga je tjerao da što prije poduzme odlučne korake, da mu je Matias ipak ne preuzme.
Čim su nastupili dani mirovine njegovih roditelja, zaprosio je Ernu. Ona nije samo pristala na brak, nego i na preseljenje u Rakovicu. Znala je da će i njezini ubrzo doseliti u Saborsko. Nakon preseljenja Oto je zaboravio na Matiasa, dok ga nije susreo na ulici Rakovice. Saznao je da se nema namjeru oženiti, po čemu je zaključio da pati za Ernom. U njemu je buknula silna ljubomora koja se postepeno rasplamsala i prema svakom drugom muškarcu čiji pogled bi završio na licu Erne. Ljubomora ga je pretvorila u monstruma. Počeo je na prozore stavljati pak papire. Postala je zarobljenica njegove ljubomore. Iako su njegovi roditelji sve to vidjeli, glavu su okretali. Svakog ju je dana prozivao kurvom, iako nije odlazila dalje od dvorišta. Roditeljima je svjesno lagala iz straha. Onako krhka i duševno slomljena nije smogla snage za bijeg. Tuga ju je na kraju ubila. Od tada Oto sam bezglavo luta gorskim vrletima.

MISAO TJEDNA
Onaj tko te zarobi postaje zarobljenik savjesti


Teme
Linker
12. rujan 2021 17:57