Otvorila sam frižider, izvadila komad čokoladne torte i navalila. Odavno sam prestala razmišljati o zdravoj prehrani. U ogledalu sam vidjela meni poznato lice, pa sam dobronamjerna upozorenja o prekomjernoj težini otpuhala poput dima od cigarete.
Muškarci vole obline
Čak sam bila uvjerena da mi masne naslage podižu imunitet. Muškarci vole obline, rekla bi moja nona. Bolje se ljuljati, nego žuljati. I ja sam se zaista počela ljuljati, odnosno gegati u hodu, kao pingvin. Počela su popuštati koljena, a nekad elegantna stopala koja su krasile štikle, zamijenila sam ortopedskim gležnjačama.
Poricala sam debljinu
Odjeću sam spakirala u kovčege, odnijela na tavan, održala oproštajni govor i kao furija sišla u prizemlje. Bila sam ljuta zbog boli, koju sam osjećala svakom prijeđenom stepenicom. Još uvijek sam poricala debljinu, jer sam je prikrivala i dalje redovitim posjetima frizerskom i kozmetičkom salonu.
Krpice živih boja
Potreba za promjenom stylinga natjerala me u trgovačke centre. Idem uljepšati svoju novu figuru krpicama živih boja. Dok sam bila mršavica uvijek sam birala tamne tonove, valjda da mi istaknu kosti. Sva sam bila nekako naopako, zaključila sam vozeći se prema modnom odredištu.
Gubljenje ženstvenosti
Kako je lako od manekenke ili džepne Venere postati okruglica puna masnih naslaga. Ne mogu se sjetiti zašto sam poželjela izgubiti ženstvenost, one korake divlje mačke, uspravna leđa i samouvjerenost u pogledu. Ili sam zakopala sjećanja duboko u sebi, da izbjegnem sučeljavanje sebe sa sobom.
Oni unutarnji monolozi bolno odjeknu, ako im dopustiš da se dogode. Ali, bježati se ne može zauvijek. Jednom se mora zastati, a taj jednom odgađam… koliko mjeseci, možda i godinama, ne broji čovjek dok ne zagusti, dok ne prekipi. Otkad sam postala žena koja vara sebe, koja si govori kako uživa u hrani. Traljavo je to opravdanje kad ti vaga pokaže broj 92. Tada uživanju potpišeš kraj i postaneš svjestan svoje ovisnosti o ponudi iz frižidera.
Iako sam gospodar svog tijela, nemam pravo da mu naudim, jer mi je netko stao na dušu. Kad mi tijelo postane preteško za nositi, kako ću si oprostiti. Onom ili onima zbog kojih sam sebe dovela u napast, njima nemam što oprostiti. Nisu mi oni stavljali hranu u usta. Ja sam hranila svoju emotivnu bol, zbog njihovih postupaka ili riječi. Precijenila sam njihovo značenje u svom životu i dala im priliku za iživljavanje.
Ružni tragovi
Zašto mi nije palo na pamet, samo nesretni ljudi žele ostaviti ružne tragove na duši sretnih. Umjesto da im budem od pomoći, ja sam krenula sebi odmoći. Što sam više hrane unosila u sebe, oni su cvjetali, jer su mi pronašli slabu točku. Svakim dobivenim kilogramom gubila sam samopoštovanje.
Uvrede i tračevi
Cilj nesretnih i je učiniti drugog još nesretnijim. A uvrede ili tračevi su uvijek učinkoviti, to znaju svi koji su ih osjetili. Iako te na taj način učlane u klub nesretnih, oni nisu izliječeni, a ja postajem 'bolesna'. Kome se dodvoravam ili osvećujem, ne uspijevam prepoznati, jer sam obuzeta namirnicama.
Zlostavljači duše
Imam neku vučju glad i trpam u sebe, dok se ne natrpam toliko, da emotivno okamenim, da ne moram misliti. Dobro su me udesili zlostavljači duše, učinili me vlastitom tjelesno emotivnom zlostavljačicom. Ako ih okrivim, bit ću nepravedna, bit ću kao oni. Zato ne pitam tko je kriv. Jer, itekako znam. Ja sam kriva!
Srce na krivoj strani
Mogla sam se nasmijati tračevima u lice, mogla sam uvrede nazvati pohvalama, mogla sam otići i početi od nule… sve bi bilo bolje od ovog što sam si priuštila. Ali nema raja bez pakla, pravilo je kojeg sam osvijestila u bolničkom krevetu. Srce mi se malo zarotiralo na krivu stranu, prisjetilo me da želim živjeti.
Ljubav prema sebi
Svatko je važan, ali ja sebi moram postati najvažnija. I kao što proljeće zamijeni zimu, ja sam zamijenila prehrambene navike, naravno, držeći se strogo uputa, ali ne samo zato da otopim kilograme, da budem lijepa i poželjna, nego da naučim ponovno voljeti sebe. Jer, ljubav prema sebi najjača je karika smisla. Bez te karike svaki smisao dovodimo pod sumnju.
Dvije karike
Meni je upravo sumnja otvorila apetit prema samo uništenju kako tjelesnom, tako i emotivnom. Te dvije karike su jednojajčane sestre blizanke. Što jedna učini, druga osjeća. Dobro da to nisam shvatila prekasno.
U maskirnoj uniformi
Jer i prije bolničkog kreveta, probala sam ja bezbroj dijeta, ali bezuspješno. I kako me ta bezuspješnost sve više ljutila, ljutnju sam kompenzirala zabranjenim voćem. Sebi u inat. A inat oslijepi čovjeka i tako krene prema dnu. Očito je lakše pasti u krevet, nego ustati iz njega. Lakše se pretvarati, nego si priznati, u što sam se pretvorila. U ugodno popunjenu osobu sigurno nisam, kako sam uporno uvjeravala druge. Pustili su nakon određenog vremena, neka vjerujem, neka nosim odabranu si maskirnu uniformu. Čovjek je ipak, sam svoj spasitelj.
Liječnici su učinili svoje, ali onaj najteži dio prepustili su meni. Na tome sam im zahvalna, jer da su oni učinili sve, ja bih vjerojatno opet ponovila isti zločin nad sobom. Da ga ne ponovim, učinila sam sljedeće. Počela sam hraniti dušu. Pjesmom, plesom, sadnjom cvijeća, psićem Kirom… Što je duša bila zadovoljnija, tijelo je tražilo manje hrane.
I nisam bila opterećena koliko će vremena proći, prije nego moja težina bude u granicama normale.
Znajući kako će doći i onaj prijelomni trenutak, kao u svakoj apstinenciji, moram si obećati da neću pokleknuti. Jer, ne želim ostati zapamćena kao kukavica, nego kao pobjednica.
Napisala sam kuharicu za osobnu upotrebu, da zadržim težinu u kojoj se osjećam odlično.
MISAO TJEDNA Tko ljubavlju liječi duševne boli tome će tijelo uvijek biti sito.