Život možemo podijeliti na dva dijela. Java i san. Jasnoća događaja proživljenih u javi svakome je puštena na volju. Ali što je s jasnoćom nekog sna? Činimo li i tada po vlastitoj volji? Naravno da će odgovor ovisiti o pretpostavci, zavirivanju u sanjaricu, proučenom znanju dr. Sigmund Freuda, kao što će biti ovisan i o dojmu kako je određeni san utjecao na pojedinca. Tek nakon buđenja osjećamo posljedicu djelovanja iz sna. A djelovanje je usko povezano s pamćenjem. Ponekad upamtimo čitav san, iako mu zbrkanosti ne nedostaje, a ponekad u sjećanju ostanu poneki detalji. Bez obzira što se zadržalo u našem sjećanju nešto nas ipak kopka da odgonetnemo značenje.
Držač života
Odluka koju ćemo mogućnost primijeniti pri rješavanju sanjive zagonetke, zavisi o povjerenju u prevoditelja. Zato tražimo što boljeg prevoditelja iako se radi o običnom snu. To nam dokazuje kako funkcionira ljudsko biće. Ništa ne doživljava običnim ni beznačajnim. Svi smo mi u svojoj srži svjesno ili nesvjesno vlastiti farizeji. Poričemo pred drugima želju za saznanjem (kao što je tumačenje snova) prozivajući takva saznanja praznovjernima. Kome mi poričemo te iskonske porive u nama i pred kim se mi opravdavamo? Pred sobom ili pred drugima. I čega se mi uistinu bojimo? Osude ili otkrića? Ionako se sve na kraju otkrije, a osuda je prisutna i pristrana. Čovjek uvijek treba zagovarati i nagovarati samog sebe na otkrića, jer upravo su otkrića držač života. Svaka čast upornosti znanosti koja se nesebično trudi olakšati nam ovu ponekad okrutnu i neizvjesnu stvarnost. Ali čovjek mora i prema samom sebi postupiti otvorenog duha i otkrivati dubine svoje svijesti kao što su to činile vrlo stare civilizacije. Naši snovi su poziv na kojeg se treba obavezno javiti, jer nudi toliki broj podataka vezanih uz našu prošlost, sadašnjost, budućnost. Oni su poput vrlo precizne budilice čovjekovog pokušaja da iskusi i svoju podsvijest. Oni su naš informativni program čije su slike ili glas alarm naše stvarnosti.
Prijatelji svoje duše
Ako smo prijatelji svog tijela postanimo prijatelji svoje duše. Snovi su naš korak od muke do nauke. Bolje ne može. Sjetimo se, koliko smo puta okretali stranice sanjarice želeći si protumačiti neki san. Koliko smo puta nekom ispričali razne prizore zbog kojih je naš krevet bio mokar, oči uplakane ili smijeh glasan. Usudim se reći mnogo puta, jer ljudska znatiželja slična je vječno otvorenoj knjizi. Čovjekov život je poput romana s primjesama svih žanrova o čijem kraju ne razmišljamo dok se ne pojavi, kroz bolest najavi ili ga nekako predosjetimo. Imamo mi previše drugih poslova na pameti. Kraj će doći kao i početak. Već samim rođenjem osuđeni smo na odlazak, a koliko i kakvo će biti naše prolazno vrijeme ne zamaramo se unaprijed. Zato ono između sna i jave popunjavamo što kvalitetnijim sadržajima usađenim u nas od prvog dana. Odgoj sebe i drugih nikad ne prestaje, ali ga dopunjavamo duhovnim saznanjima. Trebamo ih više nego ikad prije. U njima je bit onoga što zaista jesmo. Krv, vodu, kosti … upoznali smo obrazovanjem, ali smo oduvijek predosjećali prisutnost još ‘nekog entiteta‘, pomagača iz sjene koji čeka da ga osvijestimo. Hoćemo li se upustiti u avanturu i provesti istragu nečeg nepoznatog što doslovno ‘živi‘ u nama ili ćemo zbog predrasuda odmahnuti rukom, vjera je naša.
Pravo stanje stvarnosti
Ali da bismo krenuli u pravu istragu značenja onog što smo sanjali moramo razumjeti pojavu snova. Oni se pojavljuju da nas uvjere u pravo stanje naše stvarnosti, koju mi često uljepšavamo ili vidimo bezizlaznom. Dobro je vjerovati kako nada umire posljednja, ali također je dobro znati kako ona traje koliko trajemo i mi. Zato su pitanja nužna, ali treba dobro procijeniti tko nam daje odgovore. Sam svoj majstor na području tumačenja snova daje naslutiti kako se nečem možda i od životne važnosti pristupa vrlo neozbiljno. Zašto njihovu bitnost umanjujemo umjesto da je smatramo milošću izlazne poruke kako nešto popraviti, izbjeći, promijeniti, zamijeniti, preboljeti… Zar mislimo da nam budna stvarnost jedina daje odgovore? Ne nije jedina, ali s njom se znamo boriti. A čim se možemo boriti osjećamo se moćno. Nazovimo to donekle kontroliranim uvjetima života. U snu smo nemoćni, ništa ne ovisi o nama, nema kontrole, nestaje naša slobodna volja i to nam ne odgovara. Prirodno. Ne imajući mogućnost obrane dok razum spava, pripisujemo objašnjenja nekom iskustvu po vlastitom nahođenju. Poneki zavire u objašnjenja temeljena na znanstvenim istraživanjima, ali češće pučkim. Svašta se tu govori i nagađa, a je li se dobro i pogađa ne zamaramo se previše. Ako ništa drugo zanimljivo je. Da je barem tako, ali nije. Naši snovi nisu ovdje da nas zabavljaju kao karaoke. Vrlo su kompleksni i izrazito značajni za našu budnu stvarnost. Kad se iz nepovezanog sadržaja spoji slagalica poruke čovjek ostane otvorenih usta. Zato, budimo zahvalni svakom snu kojeg upamtimo.
PRIMJER JEDNOG SNA (priča gospodina iz mog savjetovališta)
Zaspao sam u polju procvjetalih crvenih makova. Nakon buđenja (u snu) svi makovi promijenili su boju. Boje su bile vrlo različite. Ali nijedan nije ostao crven. Dugo sam hodao tim poljem pazeći da ne stanem na bilo koji cvijet maka. Osjećao sam se kao u raju. Odjednom se na vedrom nebu pojavio zastrašujući crni oblak, munje i grmljavina. Počeo sam trčati kao bez glave tražeći zaklon. Ugledao sam ogroman kamen koji se pretvorio u kuću. Ušao sam. Na krevetu je sjedila moja supruga odjevena u časnu sestru. Ponudila mi je čaj. Čim sam popio prvi gutljaj kuća se počela rušiti. Probudio me strah.
PORUKA SNA
Pitala sam gospodina je li spreman čuti istinu poruke iz sna od mene i provjeriti koliko je točna ili je želi sam saznati. Izabrao je mene. Unaprijed sam mu rekla kako poruka ima sretan kraj, da umanjim paničan strah nakon što mu ispričam prijevod njegovog sna.
(Ovo je vrlo skraćena verzija poruke)
U harmoničnim obiteljskim uvjetima čovjek previdi promjene koje se očituju na nečijem izgledu ili krivo tumači riječi koje mu netko upućuje. Važno je da ne osjetite krivnju kao roditelji. Iako Vam se čini potpuno drugačije Vaše starije dijete je bolesno. U pitanju je bolest krvi. Obratite se hematologu i ma koliko nalazi bili loši ne zapadajte u očaj. Vaše dijete u potpunosti će ozdraviti. Bolest nema recidiva.
Bez obzira podcjenjivali mi značenje naših snova oni su ipak neka vrsta mentora koji čovjeka pripremaju za neki životni ispit kako bi lakše pristupio i prihvatio iskušenja na putu do vječnosti.