Kada bi nas trač umno razvio, bio bi najpoželjnije 'jelo' našeg života. Ali iskustvo nas je naučilo da upravo trač potopi onoga koji ga iznosi i onoga koji ga sluša. Oni iz čijih usta izlaze glasine koje su od nekog čuli o nekom, pa jedva dočekaju da svoje lažno dobročinstvo, naravno s dodatno izmišljenim dodacima i ponekom rečenicom krivo izvučenom iz konteksta kako bi priča trača bila sočnija, osnovno pitanje bilo bi: koja im je namjera. Namjera da nekoga zavade ne vjerujem da je, klevetanje da bi dobio minutu pažnje isprazno je bacanje riječi u vjetar, prijenosne informacije što netko o nama priča ili misli…sve su to trivijalne rabote lošeg glumca ili glumice, koje bi bez imalo ustezanja mogli nazvati mutikašama, koji su sami sebi dali pravo glasa da uvode red u nečije mišljenje o nekome i to prepričano, očito načinom koji njima odgovara. Jesu li tračeri ljudi ili 'spodobe' (da nikog ne uvrijedim pri tome) i je li svrhovitost njihovog izričaja dok trabunjaju neke samo njima znane zaključke 'što je pjesnik htio reći', jer se nikad nisu ostvarili kao ljudi, pa negdje duboko u sebi liječe komplekse.
Trač partije
Jedini izlaz zbog nemogućnosti ostvarenja sebe kao osobe u smislu u kojem su željeli, okosnica njihovog života postala je plijeniti pažnju trač partijama. Recimo, ja bih imala jedan prijedlog za one koji nisu razvili svoju kreativnost, da otvore on-line trač rubriku o svemu i svačemu, proglase se nositeljem te značajne stranice koju mogu prodati pod pseudonimom 'kritiziranje' ili kritički osvrt ljudskog uma na razne događaje, ljudsko ponašanje… Time će postati određenoj vrsti ljudi koja je poput njih bitan faktor življenja, jer će otvoriti mogućnost neostvarenim ljudima da budu uočeni na jednoj takvoj platformi. Ni nagradna igra ne bi bila na odmet. Čija kritika bude što bolje sročena i s kojom se najviše članova složi, da se toga nagradi kao radnika mjeseca, da mu tekst bude uokviren, naravno što jačom crnom bojom kako ga oni dekoncentrirani ne bi slučajno preskočili. Tako će i vlasnik portala ili voditelj takvog on-line portala, kao i njegovi članovi, biti zadovoljni, truditi se što više u opisu, ulaziti u dublju kritiku, razvijati svoje moždane stanice, barem u tom smjeru. Jer, danas su vremena kada je čovjeku sve dopušteno, zbog virtualne slikovnice u kojoj svi živimo, pa se žaliti da je itko u potrazi za zaposlenjem, zaista je besmisleno.
Što smo i kakvi smo
Mi kao ljudi nikad nismo imali veće prilike da budemo što god hoćemo, ali da bi upravo to bili moramo se dobro propitati što smo i kakvi smo. Danas zaista nitko ne treba ostati neostvaren nakon spoznaje, ali one istinske, čime se baviti, u čemu se osjećamo najsretnije. On-line produkcija svima ide na ruku, od onih koji vole dijeliti recepte o kuhanju, analizirati, filozofirati, self help savjeti … potrebno je samo sebe pokrenuti u smjeru u kojem će nam duša procvasti. Jer u što je najisplativije uložiti ako ne u ljubav prema onom poslu od kojeg ćemo imati materijalne, umne i duševne koristi. S obzirom da se danas ionako krše sva pravila, da su dogovori izumrla opcija, uvijek ima kruha moj narode kada čovjek zna što hoće. Malo zavirimo svatko u sebe, malo zavirimo oko sebe, malo osluškujmo puls nacije, jer čovjek nema što izgubiti, a nema se ni čega sramiti, ako čvrsto stoji iza onog čim se odlučio baviti. Izbacimo izjavu: 'Radimo da bi živjeli' i uvedimo izjavu 'Živimo da bi radili.' Sjetimo se najstarijeg zanata na svijetu kojeg svi osuđuju, a služe se tom uslugom. Nema te gladi koja bi čovjeka navela na prisilan seks (izuzev silovanja) ako osobu to ne privlači. Život je ionako najveća pozornica, a on-line platforme daju nam mogućnost da svi igramo glavnu ulogu.
Dok jednog dana nije prekinula tu tradiciju. Dodvoravati se šefu, plesati kako on svira, vjerovati u čuda promaknuća, podnositi kritiku, iako je upućena krivoj osobi, drhtati nad možebitnim pogreškama, biti pod lupom kada se smije smijati, kada jesti, kada zaplakati, shvatila je kako je poruka koju je slušala godinama bila nadahnuće, pa je rekla sebi: 'Ima u tome istine, jer da nema davno bi ja našla platformu u beskraju mogućnosti, a ne bi se držala jedne kao pijan plota.' Pogleda Neda u sebe, za vrijeme teške grmljavine koja joj je tresla prozore i pronađe u sebi onu žicu koja će je vinuti u nebo. Sjetila se Neda kako nju najviše zanima osvrt na ponašanje i život ljudi koji sebe nazivaju celebrity.
Privući pozornost
I ona je željela postati celebrity, privući pozornost javnosti, ali ne putem ničega do sada poznatog, pa je otvorila platformu uz puno istraživanja prije, kako da ta platforma privuče ljude. Otvorila je internet portal pod nazivamo: 'Jesu li celebrity sretni ljudi.' Željela je da čitatelji koji se žele priključiti takvoj raspravi vrlo otvoreno kažu svoje zapažanje, bez limitiranja riječi, ali uz uvjet da isključe trač i vrijeđanje, da se više pozabave psihološkim pristupom o osobi nego njezinom imovinom, skupocjenim nakitom, luksuznim destinacijama, mijenjanjem partnera, u kojoj su se klinici liječili od bolesti, u kojoj se odvikavali od ovisnosti, jer tu znatiželju ionako svi pokazuju slijepo vjerujući slikama i natpisima u časopisima. Dala im je mogućnost da sebe iskušaju kao prirodne psihoanalitičare i na taj način dobiju uvid u svoj vlastiti svijet, da prekinu usporedbe zbog koje su ušli u tunel nesigurnosti ili osjećaja manje vrijednosti. Neda je dobrim proučavanjem gledajući celebrity u oči, ali naravno ne uživo, vidjela ogromnu zraku tuge koji su smiješkom pokušali prikriti.
Maske na licima
Pratila je njihove intervjue, objave na Instagramu i ostalim društvenim platformama, naručena i namještena fotografiranja putem svojih managera prodajući drugima kako su baš njih pratili novinari, nametljivo davati na znanje kako bi upravo oni trebali biti idoli običnom puku. Zar drugi ljudi ne rađaju djecu, zar ne hodaju odjeveni, zar ne jedu i ne piju… Zar i njih određeni krug javnosti ne prati? O čemu mi ljudi pričamo? Je li možda naziv celebrity zbunio čovjeka koji drugačijim načinom zarađuje za kruh? Uglavnom, Neda je gađala upravo tamo gdje nitko to tada nije. Njezin psihološki pristup razotkrio je kako su celebrityji ljudi koji se lakše izgube pod pritiskom, zbog dokazivanja kako su oni važnija vrsta od ostatka ljudi. To što si mogu priuštiti više od ostalih i što se o njima više piše, ne znači ništa, jer svatko pred teleobjektivom može namjestiti facu, zavarati publiku. Ali kad otvore privatna vrata, a javna zatvore, tada shvate kako je teško nositi masku na licu. Portal Nede postao je najpopularniji i vrlo edukativno djelovao na ljude, da sebe i druge prestanu gledati kroz 'ružičaste naočale', a svoje odabrane idole cijene kroz vrijednost njihovih djela, a ne života kojim žive, jer time zaustavljaju mogućnost da se sami ostvare za ono njima Bogom dano.