Nitko se ne može zakleti na jednu ljubav za cijeli život, ali može patiti za nekim cijeli život. Zabranjena zona ljubavi, strelica u srce probodena… kako je iščupati? Najopasnija su ona unutarnja krvarenja, točkasta, erozije na sve strane i ti ludi otkucaji srca kad ugledam lice koje ne smijem voljeti, tijelo na koje ne smijem ruku položiti, glumiti indolentnost, pogledom šarati po zidovima, dok u isto vrijeme zamišljam nas dvoje ispod bijele izgužvane plahte. Od žudnje izgaram, a ne usudim se priznati da bih za jedan tvoj prst koji prelazi po mojoj goloj koži, zbog kojeg po nebesima plovim, od ekstaze se grčim, malo sam na tebi, malo sam ispod tebe… zamišljene poze su me izludile. I da bar nismo u rodu možda bih se odvažila i prišla, jer sam i u tvom pogledu uhvatila istu valnu dužinu da bih utažila tu baklju u sebi.
Oprosti na razvratnosti
U zakonitom tvoj osmijeh vidim, potiče me na seksualne egzibicije, no sve je to previše trivijalno čim začujem poznato dahtanje, klasično općenje koje godinama konzumiram, jer kao što i sam znaš, konzerva je konzerva, a mali tehničari ipak postaju sjene. Oprosti mi na ovoj razvratnosti koju u sebi ne mogu suzbiti, oprosti mi što u tebi vidim mužjaka odnosno tučak moga cvijeta. Nije fer, nesuđena moja ljubavi, da me zaobiđe sreća najveća da se u tvom naručju probudim, oznojena, osušena, ispunjena, izvana i iznutra. Koga štitim i tko nam je prikačio zabranjenu zonu, a naišla sam na preljubništvo usred bijela dana. Jesu li oni ikog pitali za dozvolu ili su zadovoljavali onu iskonsku želju? Neću još dugo moći maštati, paliti sebe na lomači, nego ću radije postati vještica, visjeti na stupu srama, s etiketom kurva, jer svetost u meni očito nikad nije zaživjela niti hoće. Ako ti i pristaneš, kada ti otvorim srce i potrebu, najprije ćemo kao i svi ostali onako potajno, kao i oni koji se skrivaju ispod kreveta prekrivenog pokrivačem koji seže do poda. Ako nas otkriju, jebi ga, bila je to smola, pa ćemo se pravdati, kao obišao nas nečastivi, pomutio tradicionalne vrijednosti ili ćemo zauzeti drugačiju obranu sa otvorenim kartama na stolu, prekinuti zakone, ostaviti voljene neka nam sude, neka nam u lica pljuju, neka nas izopće iz svojih života. Hoćemo li kasnije jedan drugog zamrziti jer nam je strast zamaglila razum, zbog čega nas i naša djeca prezirati. Hodat ćemo ulicama srama s kvačicom na leđima, usput shvaćajući vlastitu besramnost.
Hormonalna jednadžba
Hoćemo li upasti u skupinu onih koji su u takve prije prstom upirali, zgražali se, tračali ih na sva usta? Vjernost je najupitnija osobina kad proradi hormonalna jednadžba. Ali ovo potiskivanje, zar i ono nije velika tmina? Da se ikome povjerim čula bih razna mišljenja, zato se povjeravam nijemom savezniku, pismu. Kao da od njega očekujem odluku ili oslobođenje od krivnje ako samu sebe pokrenem u smjeru ove neizvjesne pustolovine, ako postanem pali anđeo. Teško je predvidjeti ovu demonsku igru koja se odvija u meni, ali kada se sjetim da ću ionako umrijeti i samo pretpostavljati tko će moj grob posjećivati i hoću li u njemu ležati žigosana ili će oko mene sjati zlatna prašina, koga briga kada me ne bude. A još i svi ti licemjeri oko mene koji se tako zdušno zaklinju da tako nešto nikad ne bi učinili, a iz prve ruke znam da upravo to zdušno čine svjesni da time obitelji stavljaju na kocku, mučne rasprave, neizbježne rastanke i pogubne završetke.
U istom dvorištu
Ovo je prvo pismo koje je Anita napisala bratu svoga muža jer je već izludjela od želje za njim. Stanovali su u istom dvorištu, jer su se braća tako dogovorila. Obojica su imali svoje obitelji, posjećivali se svakog dana kao da nisu razdvojeni. Anita je nakon par godina shvatila da je zaljubljena u svog šogora, a kada je od šogorice na zajedničkim večerama uz čašicu previše čula kako je brat njezinog muža mustang u krevetu, otišla je do kupaone, umila se hladnom vodom, htjela puknuti od bijesa čim se prisjetila malog ponija svog muža koji je u erekciji izgledao poput njenog palca. Izbjegavala je oralni seks jer je imala osjećaj da se vratila u djetinjstvo i da siže palac. Nakon prvog puta, nikad više. Od dana kada je šogorica nahvalila atribute neophodne za 'opstanak', sve dotadašnje vrijednosti koje su je kao ženu i majku krasile, otišle su u drugi plan. Počela se sve više uljepšavati, trošiti ušteđevinu, izderavati se na muža i djecu bez razloga, ono čime je najviše bila okupirana bila je vlastita jezgra u kojoj mustang izvodi akrobacije.
Složena je to priča
A što joj je najviše stajalo na putu za ostvarenje nije bila samo mala sredina, nego njezino dotadašnje izigravanje 'sestre milosrdnice'. Tu vučju glad, znajući da ne može utažiti sa mužem, dodatno je utaživala hidro-masažom po jezgri. Pitala se: 'Jesam li ja žderačica muškaraca što dosad nisam u sebi osvijestila, pritajena nimfomanka ili sam doista zaljubljena samo u šogora?' A onda se brzo utješila, najbolje da sve ostane u obitelji. Među prijateljicama, gdje je uvijek pokušavala prednjačiti svojom pameću, tog je dana dok se razgovor odvijao na temu seksa, onako iznebuha, s previdom pravog prijevoda izvalila: 'Incest is the best'. Kada je to par puta ponovila, jedna ju je upitala, znajući da ima majku, baku, da joj je tata davno odlepršao dok je bila još u pelenama, da je jedinica:
'O kakvom incestu, Anita, ti pričaš? Da nisi bacila oko na bratića? Jesi li ti pošandrcala?'
'Složena je to priča', mistično odvrati Anita prijateljici, ali usput skine bratića sa repertoara seksualne predstave, izgovorom: 'Nije on moj tip.'
"Hoćemo li?"
Kako više ništa nije htjela razotkriti, tema je ostala nedorečena, a prijateljice poznajući ponekad i njezine napuhane priče, nisu njezinu izjavu shvaćale ozbiljno. Znale su da koristi strane izraze, ne informirajući se jesu li ispravni ili nisu, samo s naglaskom da ispadne veća od njih. Čim je primijetila pogled požude svog šogora i onaj poziv u očima: 'Hoćemo li?', potpuno se raspametila. Vrlo brzo je pao dogovor, vrlo brzo su sirove strasti pronašle kutak na kojem su bili sigurni da ih nitko neće prepoznati. Zaboravili su svijet oko sebe i počeli živjeti u oblacima, planirali zbrisati u zemlju gdje će im se izgubiti svaki trag. Iako su se od spajanja svojih tijela dogovorili kako će svojim obiteljima glumiti ljubav beskrajnu, odane roditelje i vjerne supružnike kao nikada do tada, tako da nitko ne posumnja niti ne prozre njihove planove.
Dvostruka izdaja
Ali, život je nepredvidiva igra u kojoj jedna sitnica u nekom upali žarulju shvaćanja. Za vrijeme rođendana šogorice, iako joj je suprug posvetio svu pažnju, kupio najljepši poklon ikada, pogled joj je odjednom odlutao ispod stola kada je ruku svoga muža vidjela na Anitinoj preponi tik do one zabranjene zone. Prošla ju je jeza, mislima prolazilo tisuću scenarija, ali da ne pokvari svoj rođendan, prešutjela je. Idućeg dana pozvala je Anitinog muža na razgovor koji je dugo trajao dok on nije povezao konce. Dogovorili su se da ih prate, uhvate na djelu. Anitin muž još se uvijek nadao da je šogorica preuveličala, ali kada ih je našao zajedno u klinču osjetio je neki pomak u razumu. To više nije bio on. Kako je u sobi na stoliću stajao pribor za jelo, uzeo je vilicu i zabio svom bratu u vrat. Dvostruka izdaja za njega je bila previše i to baš od ljudi kojima je najviše vjerovao. Anita je nestala, za koju su kasnije saznali da je u karmelićankama. Dvorište u kome su nekada roštiljali sada su drugi nepoznati ljudi koristili. Zbog preljuba jedna je glava pala, druga robijala, treća sve izgubila, a oni koji su poput bjegunaca morali sakriti svoja lica, jesu li ikad 'ozdravili', nitko ne zna.