Za čovjeka bi svaki dan trebao biti poseban, a ne samo poneki. Ali zbog osjećaja koji prevladavaju u određenom danu, tek kad osjećajima pripišemo značenje, znamo kakav smo dan imali. A osjećaji ne dolaze niotkuda ili slučajno. Rađaju se u našim mislima kada nam se upute ili prešute riječi. A riječ sadrži zvuk, bolje reći vibraciju Energije. Bio zvuk našem uhu čujan ili nečujan, Energija je uvijek prisutna. Savitljiva u svojem naumu uvijek nam nudi pozitivan izbor. Ali postoji ona naša druga strana kojoj smo više skloni vjerovati. Um. Međutim, ljudski um je varalica bez premca, jer on je naš informatičar ega. Programira nas kako njemu najbolje odgovara, a mi i dalje naivno i vjerujemo i koristimo više umni, nego duševni program. Zašto tako činimo ne opravdava nas nikakva navika ili učenje odmalena. Nije naša stvarnost ‘ljudska onomatopeja‘, jer na taj način nećemo nikada shvatiti veličajnost živućeg entiteta u kojem primarno obitava naše tijelo, omotač života. Energija iz koje je sve nastalo, poput valova prožetih najljepšim nijansama svjetlosti koje se mijenjaju u svakoj sekundi u novu nijansu, kroz sve prolaze. Zato što su nevidljive poričemo im djelovanje, iako negdje u sebi znamo da postoje.
Stres dokazivanja
Ali dok smo obuzeti vanjskim slikama, pod stresom dokazivanja, otežavamo si lakoću življenja. Ponižavamo sami sebe preispitivanjem, krivnjom, osudom… Svi ti negativni naboji dolaze iz umne ljubavi, čija svrha je preraditi primljene informacije od drugih. Umna ljubav ne preferira fleksibilnost, kompromis… u što mi previše uvjerljivo uvjeravamo i sebe i druge ljude. A slobodnoj tuđoj volji teško se prilagođava, osim u iznimnim slučajevima. Um zapravo eksperimentira našom ljubavlju. Nesvjesni tog eksperimenta, mi se kruto držimo uvjerenja kakvu ljubav želimo. To je ljubav stavljena pod kontrolu, a kontrolirana ljubav obično završava tugom. Moramo od samog početka kad nekog zavolimo imati na umu, da je veća mogućnost kako se želje naše ljubavi vremenom uopće neće podudarati, osim naizgled. Priznali si to ikad ili nikad, ljubav čovjeka prema čovjeku funkcionira na principu uvjetovanja. Mi ćemo to glatko osporiti i svatko će reći kako je dao sve od sebe, podnio žrtvu. Pa, ako je tako, zašto nastaju problemi?
Još je nepoznanica
To nas upućuje kako nam sustavno djelovanje Energije još uvijek ostaje nepoznanica. A svaku nepoznanicu, posebice onu koja djeluje na osjetilnoj razini, čije titraje ne možemo rukom dodirnuti, pripisujemo sugestijama, placebo efektima, pa čak i nečistim silama. Upravo je suprotno. Energija u koju smo ‘uronjeni‘ od koje je sastavljena naša sveukupnost, sama određuje smjer kretanja, jer ona itekako zna što čini. Zna li čovjek ili si umišlja da zna? Dokazi da ne zna dovoljno, upravo su naša ponavljanja gotovo istih pogrešaka. Zar zato što nas nekad ta Energija udari poput munje, nekad izazove čudne reakcije, ne ispuni nam želje… stavljamo njezino postojanje pod upitnik? Dopustimo sebi povjerenje u nju bez imalo sumnje, jer ona nudi skrivenu ljepotu življenja.
Energetski zvuk
Danas ću vas upoznati kako Energija u glazbi sadržava ljekovita svojstva. Samim postankom došao je i energetski zvuk. Kroz kišu, vjetar, sunce ili snijeg. Ta prvotna četiri zvuka razlikovali su se u decibelima. Naravno, da ne možemo sa sigurnošću tvrditi kako su ih flora i fauna doživljavali. Ali njihova djelovanja itekako su bila učinkovita. Dok su flora i fauna u ravnoteži učinci energetskih zvukova su blagotvorni, jer im se signali povezuju u eteru. Nakon povezivanja kao po dogovoru razdijele se u beskonačan broj energetskih zraka koje doslovno odlaze obaviti svaka svoj zadatak. Njihova suradnja je besprijekorna, jer one znaju da ih u te zadatke šalje živo biće pod nazivom Energija svega. A čim je nešto Energija svega, sva životna prava na njezinoj su strani. Ona daje i uzima, upravo iz razloga da uspostavi ponovnu ravnotežu. Jer jedino tako se može obnoviti uništeno koje izazovu energetske rupe. To je tamna tvar koju izlučuju sva živa bića, a tamna tvar uzrokuje poremećaj doživljaja. Ako se pitamo odakle ona dolazi, nameće se jednostavan odgovor. Dolazi iz Energije svega. Pa, to je onda užasno, reći će ljudi. Odbaciti će je kao otpad, bez uvida zašto tako mora biti. Evo zašto! Tama i Svjetlo dio su svijeta u kojem živi čovjek. Svrha Tame je da poželimo Svjetlo, a svrha Svjetla da vidimo Tamu. Energija svega uvijek nudi izbor shvaćanja. A ono što trebamo shvatiti je da neprestano idemo iz Tame u Svjetlo i obratno. Ali sve te izmjene događaju se u nama, a ne u našim očima.
Naša osjetila
Povjerenje u osjetilo vida oduzima nam volju da spoznamo Energiju svega i njezino značenje. Vidno svjetlo nas obmanjuje, a život u obmani odiše negativnim osjećajima. Pa, kad bolje razmislimo, jesu li naša osjetila nama oslonac ili smetnja? Kako kome. Je li bolje duhovno ili svjetovno? Ili će duhovni dio nas i bez nekog osjetila pomoću Energije svega stvoriti besmrtno djelo koje će i nakon sto godina imati istu vrijednost. Takvi su ljudi ustvari pravi duhovni učitelji, čija riječ ili zvuk nikog ne ostave ravnodušnim. U čemu leži smisao spoznaje života? U svladavanju i prihvaćanju znanja o tom fenomenu. Prihvatiti znači i shvatiti. Ali postoje ljudi kojima je svjetovno iznad svega. To ne mora nužno značiti da su obezvrijedili duhovno stanje čovjeka, nego su podijelili život na dokazivo i nedokazivo. Ali su zaboravili kako je sve dokazivo, čemu svjedoče naši osjećaji. Strah i Ljubav. Ako u nama ta dva osjećaja žive u ravnoteži i u najtežim životnim situacijama, vrijeme dok tražimo izlaz prestaje nam biti bitno, kao i prostor u kome traje naša potraga za izlazom. Jedan takav izlaz nalazimo u zvuku glazbe.
Pa poslušajmo glazbu ovako:
- Izaberite neki instrumentalni uradak po osjećaju.
- Legnite na leđa i zatvorite oči.
- Dok slušate zvuk instrumenata, obratite pažnju na reakciju vašeg tijela, a posebno misli.
- Zamolite Energiju svega da vas izvede iz stanja koje teško podnosite (fizička bol, emotivna kriza, egzistencijalna nestabilnost…)
- Nakon toga čekajte, bez ikakve želje da se to i dogodi.
- Nemojte slučajno Energiji svega nametati svoju volju, nego joj dopustite da učini po svojoj volji. Možda vam se na prvu neće svidjeti kako je to učinila, jer ste vi zamislili drugačije. Kasnije ćete shvatiti, da je upravo njezin izlaz bio za vas najbolji izbor.