Na Internetu se neprestanu pojavljuju oprečne informacije. Teme o hrani posebno su zanimljive jer o hrani (kao i o nogometu) svi sve znaju. Jedni tvrde kako ne valja piti mlijeko, drugi samo jedu voće, a ima i onih koji ne jedu ništa. Što je priča radikalnija, ljudima je privlačnija.
Čitam neki dan u novinama o instruktoru fitnessa iz Londona. Svojim klijentima savjetuje izbaciti doručak, jesti dva puta dnevno i ujutro vježbati na prazan želudac.
Iz znatiželje sam otišla na njegovu web stranicu vidjeti o čemu se tu zapravo radi.
Večera u tri slijeda
Ovaj trener navodi svoj primjer. Sam kaže kako mu je ručak ogroman, a večera nešto laganija. Za večeru pojede obrok od tri slijeda energetske vrijednosti od čak 3000 kcal. Ako je to laganija večera, koliki je onda ručak?, pitam se u nevjerici. (Usporedbe radi, primjereno aktivan srednjoškolac u naponu snage dnevno treba oko 2800 kcal.) Trener dalje dodaje da bi prije uz takvu večeru sljedeći dan još i doručkovao, no tu je naviku odbacio jer je osjećao nelagodan umor.
Naravno da čovjeku koji uvečer pojede više nego netko drugi cijeli dan, doručak neće trebati. Mora se ta silna večera probaviti. Ljudi koji obilno večeraju obično imaju loš san. To ne treba čuditi jer umjesto da se odmara i obnavlja, organizam se jadan cijelu noć doslovno bori s probavljanjem hrane. Ujutro se naravno nakon borbe čovjek probudi umorniji nego je išao spavati.
Što uvečer jesti?
Sigurno ne vola, a ni večeru od tri slijeda. U idealnom slučaju ručak je kuhani, glavni i najteži obrok dana. Trebao bi sadržavati povrće, te izvore bjelančevina (meso ili ribu ili jaja ili sir) i ugljikohidrata (žitarice, proizvode od žita ili krumpir). I večera bi trebala sadržavati sve ove skupine namirnica, no trebala bi biti laganija. I dok ručak podnosi junetinu u umaku uz koju idu njoki i salata, dotle večera može biti kuhana bijela riba s krumpirom i salata. Ako nismo od volje uvečer kuhati, možemo pojesti na primjer sendvič sa sirom i salatu od rajčice.
Treba postojati nekakvi red u životu, pa tako i u prehrani. Svakodnevno, osim povrća, i spomenutih namirnica koje su odličan izvor bjelančevina i ugljikohidrata, moramo jesti voće, piti jogurt ili mlijeko, a jela začiniti uljem. To je raznolika prehrana.
Međutim, sve to, u dovoljnoj dnevnoj količini, teško je fizički pojesti u samo dva obroka. Zato se i kaže da se jede više manjih obroka dnevno. Konzumirajući doručak, ručak i večeru, te užine, hrana se može lakše probaviti, a hranjive tvari bolje iskoristiti. Možemo uživati u jelu bez da poslije osjećamo težinu i mučninu.
Štoviše, neke namirnice ne idu zajedno u istom obroku. Tako odvojeno treba jesti meso od mlijeka, jer je u protivnom lošija iskoristivost kalcija i željeza. Svi ćete se složiti da nam nekako ujutro za doručak odgovara popiti mlijeko ili jogurt. Njima sigurno nećemo, za ručak, umjesto vinom, zaliti pečenu janjetinu.
Je li potrebno doručkovati?
Naravno. Potrebno je doručkovati jer nam je potrebna energija za rad, učenje, tjelovježbu, ... Kada doručkujemo, bolje se možemo usredotočiti na svoje obveze na poslu ili školi i bolje ih možemo odraditi. Ako čovjek izbaci doručak, pa mu je tek ručak prvi obrok, sasvim sigurno pregladne. Tome ručku onda nema kraja, spoji se s večerom, pa kraljevska gozba potraje do odlaska na počinak.
Tjelovježba na tašte
Ponekad vrhunski sportaši ciljano uvečer konzumiraju nedovoljno ugljikohidrata i na jutarnji trening idu praznog želuca. Obično se tada trening sastoji od laganijeg trčanja, vožnje bicikla, plivanja, ...
Evo o čemu je riječ. Mišići za svoju aktivnost trebaju energiju. Dobivaju je iz različitih izvora. Primjerice, kod laganog trčanja je poželjno da se glavnina energije dobije iz ugljikohidrata. Nakon što se za dobivanje energije u početku potroši glavnina zaliha ugljikohidrata, mišići poslije energiju za svoj rad dobivaju iz uskladištenih masti. Ovakvim se ciljanim treninzima kroz određeno vrijeme stvaraju preduvjeti intenzivnijeg iskorištavanja masti za dobivanje energije tijekom samog natjecanja.
Jutarnja tjelovježba bez doručka i s loše popunjenim zalihama ugljikohidrata u mišićima nije za obične sportaše rekreativce. Posebno ne za jači trening. Lošija koncentracija i gladni mišići prava su kombinacija za nastajanje ozljeda.