Nakon mog prošlog teksta o mladoj djevojci koja je na rubu života i smrti zbog loše vođene dijete završila u bolnici, javili su mi se ljudi nabrajajući svoja negativna iskustva sa samozvanim nutricionistima. Spominju se dobro izreklamirani čajevi za mršavljenje, praškasti obroci u vrećicama koji nakon par dana dovode do iscrpljenosti, nesnosne gladi, pa čak i povraćanja, te koje kakve dijete koje donose ozbiljne posljedice.
Zato ću se pozabaviti temom što nutricionizam uopće jest i što se od savjetovanja s nutricionistima može očekivati.
Svi sve znamo
Nutricionizam je znanost o prehrani. U uskoj je vezi s biologijom, kemijom, prehrambenom tehnologijom, biotehnologijom... Izučava se na fakultetu i to od preddiplomskog do poslijediplomskog studija.
Međutim, kako mi svi znamo voditi državu, školu, nogometnu, rukometnu i košarkašku reprezentaciju (istodobno, dakako) … tako bez problema, straha i ustručavanja svi znamo davati savjete o prehrani. 'A ne'š ti mudrolije', javljaju se dežurni junaci.
Nažalost, kod nas danas savjete o prehrani može davati tko god želi
Kao što postoje tečajevi za fitness instruktore, tako postoje tečajevi nutricionizma. Ti tečajevi sami po sebi nisu loši. Namijenjeni su recimo zaposlenicima u wellness centrima. Pomažu im steći predodžbu o kvalitetnoj i raznolikoj prehrani kako bi se s klijentima mogli uključiti u neformalni razgovor o hrani.
Znati da u lubenici ima likopena, a u orašastim plodovima selena je svakako poželjno, ako zbog ničeg drugog, onda zbog nas samih. No završeni tečaj nutricionizma nikoga ne imenuje nutricionistom niti mu daje kompetencije za sastavljanje jelovnika za mršavljenje. Jednako, kao što ni meni mojih 14 godina tjelesnog tijekom školovanja i jutarnja gimnastika koju odradim svako jutro ne daju za pravo nekome pisati plan tjelovježbe. Sve što ja o tome znam je da vježbe s utezima pomažu mišićni rast, a lagano trčanje doprinosi mršavljenju.
E da. 'Znam' čak i mamu ošišati, ali me nitko ne bi zaposlio kao frizerku. I eto paradoksa. Kosu ne bismo dali bilo kome u ruke, a pristajemo da nam savjete o prehrani daju ljudi sa sumnjivim papirima. I zato ne nasjedajte na dobre 'lovačke priče' i zvučne nazive kojekakvih 'priznatih stranih škola'. Potvrda o završenom tečaju nije fakultetska diploma. Doduše, ima stranih fakulteta koji drže tečajeve o prehrani za zainteresirano građanstvo. Jednako tako, Filozofski fakultet ima tečaj hrvatskog za strance. No, nakon završenog tečaja ne stječe se zvanje profesora hrvatskog.
Bilo kako bilo, odgovorno tvrdim da nutricionist nije lako biti. Prije nego se upusti savjetovati što bi nekome bilo dobro jesti, a što ne, savjestan će nutricionist prvo proučiti dnevni ritam i navike te osobe, tko u domaćinstvu kuha, gdje sve ta osoba jede, ima li nekih zdravstvenih problema, uzima li dodatke prehrani, puši li, bavi li se tjelovježbom...
Ne mogu se dijete prepisivati po sistemu 'kopi-pejst' jer ono što jede Marko, ne voli Janko. Svaki je čovjek priča za sebe, pa nutricionist jelovnik prilagođava pojedincu, njegovim navikama, običajima …
Npr. ako čovjek ne jede doručak, treba ga potaknuti da promijeni tu lošu naviku, no nutricionist ne određuje da se za doručak striktno moraju jesti zobene pahuljice, jogurt i voće. Kvalitetan doručak su isto tako pirjane rajčice s jajem, kruh i jogurt. Mljac.
Često čitamo 'Neka hrana bude tvoj lijek, a lijek tvoja hrana'
Svaka čast Hipokratu, no mi smo ovu preporuku dobrano istrošili. Čini nam se wow, pa je koristimo kad god se želimo prikazati pametnima i mudrima.
Istini za volju, kod nekih je zdravstvenih tegoba hrana isključivi lijek. Primjer je celijakija; alergija na gluten koja napada crijeva. Izostavljanjem iz prehrane pšenice, ječma, raži, zobi i proizvoda koji ih sadrže, crijeva ozdravljuju, te čovjek uz tu trajnu bezglutensku dijetu može živjeti kvalitetan život.
Međutim, kao što nema smisla iz prehrane izbaciti gluten ako za to ne postoje valjani razlozi, tako isto nema smisla ne piti mlijeko ako se ne radi o alergiji na mlijeko ili intoleranciji na laktozu, niti ima smisla iz prehrane izbaciti kvalitetnu namirnicu poput jaja ako na njih nismo alergični. Dakle, ne povodimo se za raznim trendovima jer jednostavno nema smisla izmišljati kojekakve boleštine i od zdravog čovjeka praviti bolesnika.
Samo dobra reklama
Često me ljudi koji boluju od ozbiljnih zdravstvenih tegoba pitaju što bi trebali jesti. Nadaju se kako će ih, nakon desetljeća pušenja, sjedenja na kauču i prežderavanja (oprostite na izrazu, ali je tako), izliječiti i spasiti neke liposukcijske, LCHF i keto dijete, egzotične namirnice ili čudotvorni čajevi za sve. Razočaraju se kada im kažem da to samo lijepo zvuči. Štoviše, svi ti ekstremi često su upitne učinkovitost i znanstveno neutemeljeni. Mogu nanijeti više štete nego koristi i onda smo tek 'u banani'.
Dakle, ako je riječ o bolesti, prehrana možda može pomoći u liječenju. Nutricionist osmišljava prilagođeni jelovnik prema postavljenoj dijagnozi, no s obzirom na to da je svaki čovjek priča za sebe, potrebna je uska suradnja liječnika, nutricioniste, drugog medicinskog osoblja, obitelji i samog pacijenta.
Jer, uzaludna je vrhunska dijeta ako će se nalaziti sto izgovora da se ne jede povrće ili sto i jedan razlog da se pojede 'bokun pečenog'. Sa slatkom kožicom, naravno. Reklo bi se, sami smo sebi često najveći neprijatelji.
Novac ili obraz
Moram se osvrnuti na dodatke prehrani. Jasno je da se tu vrte veliki novci, no isto je tako istina da nam ih nitko ne 'uvaljuje' već ih mi sami kupujemo.
Radila sam nekoliko godina u tvrtki koja se bavila njihovom prodajom. Uvijek bih na promocijama ljudima prvo govorila o prehrani i kako osmisliti kvalitetan jelovnik, a tek onda o vitaminima ili omegama. I nikad me zbog toga šefovi nisu zvali na raport. Ili sam ja imala stvarno dobre šefove. Vodila sam se mišlju kako je hrana uvijek prva, dodaci prehrani dobra pomoć u određenim trenucima, a ja uvijek ista Vesna; danas ovdje, sutra tko zna gdje.
Svoj obraz treba čuvati. Jasno mi je da ljudi na vitaminima zarađuju svoj kruh, no nije sve u novcu i zaradi. Miran san je miran san. Mnogima nedostižna privilegija.
Dakle, nutricionizma je znanost, nikakva čiribu-čiriba isprazna priča. Kvalitetna prehrana je važna karika u očuvanju zdravlja, no nažalost ipak nije lijek za sve bolesti.