Zahvaljujući naprednoj poljoprivrednoj proizvodnji, brzom transportu s jednog kraja svijeta na drugi, pakiranju u modificiranoj atmosferi i sl., možemo usred zime jesti svježe rajčice, jagode, grožđe i šljive.
Svaka čast sjajnim breskvama i primamljivim borovnicama u veljači, no ja se ipak sada nekako držim zimskih namirnica i starinskih jela.
Neki dan sam malo za promjenu kupila rajčice za na salatu. Ne volim o hrani loše govoriti, ali, ruku na srce, stvarno nisu valjale. Tekstura im je bila, što bi rekla moja susjeda, plastična, a okus neki čudan. Nakon dva griza ih više nisam mogla jesti. Da se ne bace, popržila sam ih s jajima.
Nakon tog kratkog izleta u egzotiku vratila sam se dobrim zimskim salatama. Klasika je ipak svevremenska. Neka meni moga svježeg i kiselog kupusa, crvenog radiča, zelene salate, celera listaša i mrkve. Od njih samih i njihovih kombinacija opet imam brat bratu deset različitih salata.
Zašto tražiti kruha povrh pogače? Uživajmo u sezonskoj hrani. Sada zimi, u zimskoj. Jer sigurno nam ljeti neće pasti na pamet jesti kiseli kupus ili pašta fažol, koliko god ludi bili.
Sezonska hrana. Što je to?
Svatko od nas ima svoju definiciju sezonske hrane no općenito se može reći kako je to hrana koja je proizvedena i konzumirana u istom klimatskom području bez zahtjeva za dodatnom potrošnjom energije i posebnih uvjeta skladištenja. Jednostavno rečeno, rajčica uzgojena u plasteniku nije sezonska namirnica, jer se plastenici moraju grijati čime troše energiju. Također, iako konzumiranje nesezonskih i uvoznih namirnica povećava raznolikost prehrane, njihov uzgoj osim veće potrošnje energije i vode, rezultira zagađenjem okoliša, smanjenom bioraznolikošću te gubitkom brojnih starih sorti voća i povrća.
Sezonska hrana je nezamjenjiva. Zimske rajčice i krastavci nisu ni sjena onim ljetnima. Nemaju prepoznatljiv miris i okus od milijun dolara. Štoviše sadržaj likopena (karotenoida koji pozitivno djeluje na zdravlje prostate) u zimskim rajčicama daleko je niži nego u sezonskim. Zamislite, čak je niži nego u lubenicama. Pa sad ti prijatelju moj plaćaj plastične pomidore po suvo zlato. Nema logike, kažu Izet i njegova ekipa.
Čak i vrhunski kuhari promoviraju sezonske namirnice. Instagram vrvi od buče, crvenog radiča, kelja i prokulica. Štoviše, sezonsku hranu vide kao poveznicu čovjeka s gastronomskom tradicijom i prirodom.
Kupujmo od malih proizvođača
Već smo se dobro upoznali pa znate da ne patim od eko i bio. Ipak, kada sam u prilici prije ću hranu kupiti od malog pouzdanog proizvođača nego u velikom dućanu.
Baš sam neki dan razgovarala s prijateljima koji imaju plantažu jabuka. Kažu mi da svoje jabuke nisu željeli prodati velikom trgovcu koji je od njih tražio da ih, da bi duže ostale čvrste i hruskave, tretiraju kemikalijama. Te kemikalije pak kod osjetljivih ljudi mogu izazvati tegobe poput svrbeži nepca, crvenila na licu i sl.
Ruku na srce, nisu sve jabuke u dućanima tretirane kemikalijama. Ima onih čija se kvaliteta čuva skladištenjem na niskoj temperaturi u rashladnim komorama. Međutim, kako mi na tržnici sigurno nitko neće priznati da su jabuke tretirane vinobranom i tzv. ovlaživačima, onda se radije držim jabuka od prijatelja iz Lekenika. Oni ih po starinski drže u hladnom podrumu.
Ne treba ići u krajnost
Reći ćete možda da jabuke koje su dozrele prošlog rujna sada više nisu sezonska hrana. Pravo zborite, no vodeći se tom logikom u ovo doba godine ne bismo jeli ni krumpir, ni luk, ni češnjak, ni pšenicu, ni kukuruz.
Istina je da se skladištenjem gubi kvaliteta i određena količina hranjivih tvari, no isto je tako potrebno imati na umu kako voće i povrće trebamo jesti svaki dan. Što se mene tiče, radije ću danas za užinu pojesti našu domaću jabuku ili krušku nego jagodu s Novog Zelanda.
Jedna je obitelj iz Vancouvera u Kanadi provela jednogodišnji eksperiment. Jeli su samo sezonske namirnice (svježe i konzervirane na domaći način) proizvedene u radijusu od 50 kilometara. Prema njihovom kazivanju, ljeti im je nabava i priprema obroka bila jednostavna. S druge strane, zimi je to iziskivalo popriličan trud i angažman koji su usporedili s poslom od pola radnog vremena. Uistinu, s ničim ne treba pretjerivati.
… i nije samo voće i povrće u pitanju
Kada govorimo o sezonskim namirnicama obično mislimo o voću i povrću, no pojam sezonskih namirnica se odnosi i na one životinjskog podrijetla.
Tako je sada u proljeće janjetina najbolja.
Ljeti krave idu na ispašu pa je mlijeko najukusnije.
Tijekom zime je u doba mriještenja sitne plave ribe na snazi lovostaj. Želi se tako sačuvati riblji fond, no nije loše znati da je kvaliteta ove ribe u doba mriještenja lošija. Manje je u njoj cijenjenih omega-3 masnih kiselina. Nema do debelih ljetnih srdela. Sve druge su mršave i bez okusa, znala bih davno čuti od iskusnih susjeda u godinama.
Ako se i vi držite zimskih jela - gulaša, lešo raštike, jote, zapečenog graha, pirjanog kiselog kupusa i pašta-fažola neka vam je uslast. Što bi se reklo, sve u svoje vrijeme.
Salata od kiselog kupusa
Sastojci:
- kiseli kupus
- ekstra djevičansko maslinovo ulje
- češnjak
- papar
- mljevena slatka paprika
- čili (po želji)
Priprema:
- Isperite kupus pa ga izrežite na trake debljine 1 cm.
- Začinite svježe mljevenim paprom, paprikom, sitno isjeckanim češnjakom i maslinovim uljem.
- Sve promiješajte i ostavite desetak minuta da se okusi prožmu.
Ova salata odlično ide uz meso u umaku s pire krumpirom ili tjesteninom, jetricu u umaku i palentu, rižoto od piletine i povrća i sl.
Meni je super kombinacija prženih jaja, salate od kiselog kupusa i heljdinog kruha. Sada zimi često to pripremim za večeru.
A što ja jedem možete vidjeti na mome profilu EatToSlim.