Prehrana bez sumnje ima važnu ulogu u očuvanju zdravlja. U posljednje vrijeme raste zanimanje za funkcionalne sastojke hrane i prirodne proizvode koji jačaju vitalnost i sprečavaju različite zdravstvene tegobe. Pčelinji proizvodi jedinstvenog sastava i široke mogućnosti primjene sastavni su dio čovjekove povijesti od samih početaka njegova postojanja. Za propolisom posegnemo čim osjetimo prve znakove grlobolje. Med pomaže kod iscrpljenosti i cijenjen je sastojak mnogih slastica. Matična mliječ "i mrtve vraća u život". Zavređuju stoga da ih bolje upoznamo i češće koristimo.
PČELE LIJEČNICI
Apiterapija, termin za liječenje pčelinjim proizvodima, izvedenica je od latinskih riječi "apis", što znači pčela, i "therapia", što znači liječenje. Ova stara grana narodne medicine uključuje primjenu meda, propolisa, matične mliječi i proizvoda s njima kao samostalne ili pomoćne terapije u liječenju različitih zdravstvenih tegoba. Sve do otkrića penicilina apiterapija je imala važno mjesto u liječenju najrazličitijih bolesti. Među aktivnim komponentama meda, matične mliječi i propolisa su fenoli, koji potječu od medonosnih biljaka, a imaju antioksidativnu, antibakterijsku, antivirusnu i protuupalnu aktivnost. K tome, djeluju zaštitno na srce i krvne žile. Antioksidativnu aktivnost imaju i vitamin C, karoteni, neke organske kiseline (primjerice limunska) i drugi sastojci pčelinjih proizvoda. Nadalje, med i propolis sprečavaju prekomjerno lučenje želučane kiseline. Posebno se u tome ističe med od maslačka. Na taj način umanjuju rizik za čir na želucu, odnosno pomažu njegovo zacjeljivanje. Ovi pčelinji proizvodi neutraliziraju i djelovanje reaktivnih peroksida koji također pospješuju nastajanje čira.
U apiterapiji se koristi i pelud, koji je izvor brojnih vitamina, mineralnih tvari te esencijalnih aminokiselina koje naš organizam ne može sam sintetizirati. Pelud pomaže kod oslabljenog imuniteta, lošeg apetita i bolesti jetre. Ne može se izdvojiti jedan sastojak ovih prirodnih proizvoda, pozitivan učinak na zdravlje vezuje se uz međudjelovanje njihovih brojnih aktivnih komponenti.
MED JE NAJSTARIJE SLADILO
Med je, nema dvojbe, najstarije sladilo. Vjeruje se da ga je čovjek počeo koristiti još u kamenom dobu. O njemu se piše i u Starom zavjetu. U drevnom Egiptu med je bio rijetka i izuzetno skupa roba dostupna samo najbogatijima. Smatrao se hranom bogova. Njegovu prodaju kontrolirao je direktno faraon i dugo se koristio samo u vjerskim svečanostima. Stari su ga Rimljani jednostavno obožavali. Mnogi su ugledni ljudi u to doba u svojim priručnicima o poljoprivrednoj proizvodnji opisivali način uzgoja pčela. Med ima dugu tradiciju i u azijskim nacionalnim kuhinjama. Tako je u Koreji neizostavan sastojak rižinih kolača. U Rusiji se dobivanje meda veže uz uzgoj pčela u šumama. Budući da je bio na cijeni, njegova je prodaja donosila koristan prihod malim seoskim gospodarstvima. Tisućljećima je med bio najvažnije sladilo u prehrani čovjeka. Tek u 19. stoljeću zamjenjuje ga daleko jeftiniji šećer.
Godišnje se u svijetu proizvede oko 1,3 milijuna tona meda. Najveći izvoznici su Kina i Argentina. Najviše se meda proizvede, ali i pojede, u Europskoj uniji. Primjerice, u Njemačkoj, Austriji, Mađarskoj i Grčkoj prosječan stanovnik pojede oko 1800 grama meda godišnje.
SASTAV I AROMA MEDA
Sastav meda ovisi o vrsti biljaka koje pčele posjećuju, klimatskim uvjetima i sl. Ima više od 180 različitih komponenti od kojih se zastupljenošću u suhoj tvari izdvajaju jednostavni šećeri; glukoza i fruktoza. Drugi sastojci - organske kiseline, bjelančevine, aminokiseline, mineralne tvari i vitamini - prisutni su u tragovima. Dakle, suprotno nekim razmišljanjima, med se ne može smatrati značajnim izvorom mikronutrijenata. Ako se koristi svakodnevno, treba ga promatrati kao prirodno sladilo i namirnicu izuzetno bogatu energijom. Aroma meda je kompleksna i ne može se umjetno reproducirati. Stvaraju je nebrojene tvari među kojima se posebno ističu šećeri, aminokiseline te hlapljive komponente. Okus meda određuje njegovu prihvatljivost za kupca, kao i upotrebu u proizvodnji slastica, likera i dr. Važno mjesto tu imaju polifenoli, koji uglavnom nastaju tijekom sušnih i vrućih dana.
GLIKEMIJSKI INDEKS
Glikemijski indeks (GI) vrijednost je koja opisuje koliko brzo glukoza nakon konzumacije neke namirnice dolazi u krv. Što je GI veći, vrijeme dolaska glukoze krv je kraće, što dovodi do povećanja koncentracije šećera u krvi. Često konzumiranje namirnica visokog glikemijskog indeksa jedan je od rizika za pojavu šećerne bolesti. Med je koncentrat jednostavnih (slatkih) šećera, glukoze i fruktoze, i za pretpostaviti je da je njegov GI visok. Međutim, fruktoza je šećer niskog glikemijskog indeksa. Što je njezina prisutnost u medu izraženija, glikemijski indeks je niži. Fruktoza iz meda u jetri se pretvara u glukozu, a za to je, pojednostavljeno govoreći, potrebno određeno vrijeme. Zbog toga novonastala glukoza iz jetre dospijeva u krv s odgodom, što rezultira nižim glikemijskim indeksom.
Visoki GI ima med uljane repice, a niski GI ima bagremov med.
MANUKA S NOVOG ZELANDA
U svijetu danas raste zanimanje za novozelandski manuka med. Još su Maori, starosjedioci te otočne zemlje, spoznali njegovu kvalitetu i ljekovita svojstva. To je tamni med izrazito bogata okusa. Sadrži više aktivnih tvari od ostalih vrsta meda. Ima izuzetno snažno antibakterijsko djelovanje pa se u narodnoj medicini koristi u liječenju grlobolje, čira na želucu potaknutog djelovanjem bakterije Helicobacter pylori te kao terapija za zacjeljivanje rana čak i kada drugi oblici liječenja ne daju željeni rezultat.
Jeste li znali, djeca do godine dana starosti nikako ne bi smjela jesti med jer može imati štetne učinke na njihovo zdravlje?
PRIMJENA U MEDICINI
Primjena meda u liječenju seže u doba starog Egipta, gdje je bio jedan od najučinkovitijih narodnih lijekova. Nanosio se na rane sprečavajući njihovo gnojenje i potičući zacjeljivanje; tako se iskorištava velika količina jednostavnih šećera čija prisutnost sprečava rast i razvoj bakterija. Izražen je i učinak meda protiv gram-pozitivnih bakterija. Više je razloga za to; med ne sadrži vodu, a sadrži nešto vodikova peroksida, koji sprečava razvoj tih mikroorganizama. Tu su još aromatske kiseline, esteri, fenoli, flavonoidi koji oštećuju bakterijske stanice. Kvercetin iz meda povećava osjetljivost bakterija na lijekove i tako poboljšava učinkovitost lijeka. Također, kiselost meda sprečava razvoj bakterija.
Osim antimikrobnog, med pokazuje i antivirusno, protuupalno, antimikotičko i antitumorsko djelovanje. Jedenje meda potiče stvaranje antitijela tijekom imunosnog odgovora organizma. Tu je i njegov antioksidativni učinak, koji se javlja zahvaljujući prisutnosti flavonoida, vitamina C, fenolnih kiselina i drugih sastojaka pa med pomaže zaštititi čovjeka od kroničnih bolesti. Pomaže i kod bolesti jetre. Med olakšava prateće tegobe koje su posljedica terapije karcinoma zračenjem. Smanjuje i gubitak tjelesne mase kod osoba koje primaju kemoterapiju. Pokazalo se da med snižava koncentraciju kolesterola i masnoća u krvi. Svježiji i tamniji med sadrži dušik (II)-oksid koji širi krvne žile i snižava tlak. Sve ovo zajedno pozitivno utječe na krvožilni sustav.
RAZLIČITE VRSTE MEDA
Od bagrema do lavande
Bagremov med jedna je od najpopularnijih i najslađih vrsta meda kod nas, ali i u svijetu. Svijetle je boje, a odlikuje ga blag cvjetni okus. Sadrži veliku količinu fruktoze pa dugo zadržava tekući oblik. Bagremov med poznat je po terapeutskom djelovanju - potiče rad crijeva, uklanja otrove iz jetre te pomaže kod upala dišnog sustava.
Kaduljin med svijetle je boje, blagog i nježnog okusa. Izuzetno se dobro slaže s pikantnim sirevima.
Lipov med karakterizira jak, izražen okus, no uklapa se u mnoge recepte.
Ružmarinov med svijetli je med božanstvenog mirisa. Odlična je jednostavna kombinacija, mnogima draga iz djetinjstva - s maslacem namazan na kruh.
Suncokretov med je svijetle boje i zanimljive cvjetne arome. Ima veću količinu glukoze pa se lako kristalizira.
Lavandin med zadržao je izražajnu aromu izvornog cvijeta. Primamljiva je mirisa i idealno ide s čajevima planinskih biljaka.
Med je namirnica koju možemo jesti u svako doba dana i u svakom obroku, a samo o nama i našem ukusu ovisi za koji ćemo se odlučiti.
ANTITUMORSKO DJELOVANJE
Sjećam se kako je davnih dana moja majka negdje pronašla recept za pečenu patku s medom. Pisalo je da se cijela patka prije pečenja mora njime premazati. I uistinu, ima u tome znanstvene osnove. Bagremov, heljdin i sojin med neutraliziraju na neki način mutagenu aktivnost spojeva (heterocikličkih amina) koji nastaju pečenjem mesa. Nadalje, pokazalo se da uzimanje meda sprečava metastaziranje raka debelog crijeva i dojke. Uz to, med sprečava razvoj raka žučnjaka.
PROTIV KARIJESA
Nekoliko je znanstvenih istraživanja pokazalo da med, zahvaljujući svom antibakterijskom djelovanju, sprečava razvoj karijesa. Posebno se u tom smislu ističe med od cvjetova grma manuka koji istodobno štiti zube i desni. Nadalje, uvidjelo se da deset minuta nakon konzumiranja meda ne dolazi do oštećenja zubne cakline, kao što se događa nakon pijenja voćnog soka. Iako se može smatrati da med stvara manji rizik za nastajanje karijesa u odnosu na druge šećere, nedvojbeno je preporučljivo voditi brigu o higijeni i prati zube nakon jedenja meda.
POMAŽE I PROBAVNOM SUSTAVU
Liječenje probavnih tegoba medom seže još u starorimsko doba kada se njime liječio proljev. Uporaba meda u narodnoj medicini naroda istočne Europe i Bliskog istoka zabilježena je i kod liječenja čira na želucu i dvanaesniku. Modernom dijagnostikom pokazalo se da je med učinkovit u sprečavanju razvoja bakterije Helicobacter pylori, koja se drži za jednog od glavnih uzročnika spomenutih tegoba. Nadalje, sastojci kaduljinog meda i meda lucerne podržavaju rast i razvoj poželjnih crijevnih bakterija. K tome, ova namirnica pomaže probavu masti i bjelančevina.
NIJE SVEMOGUĆ
Premda ima ljekovita svojstva, med nije svemoguć i ne zamjenjuje propisanu terapiju lijekovima. Oprezne u njegovoj primjeni moraju biti osobe koje pate od kroničnih tegoba (primjerice šećerne bolesti) i prije početka svakodnevnog uzimanja valja se posavjetovati s liječnikom. Također, med je bogat energijom i zato nije bogomdana namirnica za osobe koje imaju problema s prekomjernom tjelesnom masom. ALERGIJSKE REAKCIJE SU RIJETKE Premda su alergije na med rijetke, opreza nikada dosta. Alergijske reakcije mogu se manifestirati kao kašalj i otežano disanje. Osobe alergične na pelud mogu biti alergične na med. I propolis kod nekih ljudi može izazvati alergijske reakcije pa pažljivi trebaju biti ljudi alergični na pelud.
Mala djeca lakše probavljaju med nego saharozu. U narodnoj se medicini djeci daje mlijeko s medom radi jačanja zdravlja probavnih organa i sprečavanja proljeva. Međutim, iako je malen, ne smije se zanemariti rizik od prisutnosti spora (neaktivnog oblika) bakterije Clostridium botulinum u medu. Nakon davanja takvog meda maloj djeci, čiji je probavni sustav nedovoljno razvijen, spore prelaze u aktivan oblik bakterija koje proizvode otrov koji može imati negativan učinak na probavni sustav, živce itd. Zbog toga se djeci mlađoj od jedne godine ne preporučuje davati med.
ČUVAR NAMIRNICA
Jedna od neželjenih pojava koja smanjuje kvalitetu voća i povrća je enzimsko dobivanje smeđe boje. No, u tom procesu, osim promjene boje, dolazi i do promjene mirisa i općenito opadanja nutritivne kvalitete plodova. U prehrambenoj se industriji za sprečavanje enzimskog posmeđivanja koriste brojni kemijski spojevi, među njima široku primjenu imaju sulfati, no oni kod osjetljivih osoba mogu izazvati dišne tegobe poput astme. Stoga se danas, kada raste svijest potrošača o mogućem štetnom djelovanju aditiva, prehrambena industrija okreće prirodnim antioksidansima. Upravo med sa svojim antioksidansima (vitaminom C, peroksidazom, malim peptidima, flavonoidima i dr.) može na prirodan način zaštititi osjetljive namirnice.
Ne znamo za vas, ali svježi sir sa smokvama i medom na raženom kruhu odmah nas asocira na ljeto...
SVAKI DAN NA JELOVNIKU
Med je namirnica koja se može jesti u svako doba dana i u svakom obroku. Iskušajte neke od zanimljivih ideja:
- Dobro pomiješajte čajnu žličicu meda s nekoliko kapi limunova soka. Ovu smjesu namažite na topli tost.
- Izrežite bananu na kolutove, prošarajte medom, uvaljajte u kokosovo brašno i nanižite na štapić za ražnjić. Ovo je zanimljiva slastica koju uz topli čaj možete ponuditi iznenadnim gostima.
- U zdjelici pomiješajte sir ricottu (200 g) sa sitno narezanim suhim šljivama (50 g) i čajnom žličicom meda. Držite u hladnjaku preko noći. Ujutro ovako obogaćeni sir ponudite kao doručak uz topla peciva i svježi narančin sok.
- Od svježeg sira, cimeta i meda možete pripremiti nadjev za palačinke.
- Voćnu salatu prelijte mješavinom limuna, maraskina i meda.
- Drugi puta kada ćete pripremati patku, marinirajte je u mješavini meda, soka od naranče i listića timijana.
- Ovisno o sezoni, sendvič za doručak obogatite svježim sirom, omiljenom voćkom i žlicom, dvije meda.
Jednostavan recept za detoksikaciju
U čašu mlake vode dodajte sok jednog limuna i jednu jušnu žlicu meda. Pijte svako jutro natašte za detoksikaciju organizma. Konzumiranje meda pomaže i razgradnju alkohola te izlučivanje iz organizma njegovih razgradnih produkata.