Cjeloviti i bogati hrvatski jezik dozvoljava nam da pravilnim odabirom riječi specificiramo i jasnije naglasimo pojam u bilo kakvoj vrsti komunikacije. Stoga naslov 'biljna prehrana' nije nasumično odabran. Do jučer smo se koristili pojmovima vegetarijanska i veganska prehrana s raznim verzijama i nastavcima, ali složit ćete se sa mnom da su ti nazivi pomalo zbunjujući. Jedni jedu jaja, drugi samo piletinu, neki pak ribu, ali ne morske plodove, neki kombiniraju jaja i mliječne proizvode.
Sve te verzije u koje se upliće hrana životinjskog podrijetla nisu ni predmet nekih velikih debata niti se smatraju ozbiljnijom prijetnjom fiziološkom i mentalnom zdravlju. Razlog? Vrlo jednostavan, hrana životinjskog podrijetla sadrži sve životno važne aminokiseline, odnosno gradivne elemente naših stanica. Sadrži i one male mikronutrijente i komponente poput nekih vitamina i minerala, u prijevodu sudionike kemijskih reakcija bez kojih dotične reakcije ne bi ni bilo. Stoga ni verzije s bilo kojim životinjskim sastojkom nisu toliko kontroverzne kada je zdravlje u pitanju. Čista biljna prehrana pak je.
Biljna prehrana
Mnogi od stručnjaka amatera neće se složiti s ovim što ću napisati u nastavku teksta, a sigurno ću opet dobiti nekoliko prijetećih i uvredljivih poruka u inbox, ali to je sasvim u redu. Prirodno je da postoje različita mišljenja i stavovi te da svatko bira svoj put, a dok je glas naroda zaključan u mom i inboxu mojih kolega do tada se smatrajmo sigurnim od pseudo znanosti.
E sad, biljna prehrana. Što reći o njoj? Je li zdrava? Je li opasna? Je li sigurna? Liječi li karcinom? Je li to neki trend? Pomaže li uistinu sportašima? Stvarno je veliki broj tema trenutno otvoren kada je u pitanju biljna prehrana. Na neka od pitanja sigurno je odgovor da! Biljna prehrana je zdrava za zdravog zrelog razvijenog čovjeka pa čak i ako se hrani isključivo biljnom hranom kroz duži period. Sigurno će dobro utjecati na zdravlje crijeva, želudca, unutarnjih organa i žlijezda. Možda mu neće omogućiti da istrči maraton ili da golim rukama sazida kuću, ali neće ga ni prikovati za krevet niti mu smanjiti kvalitetu života.
Ženama u predmenopauzi i menopauzi pomoći će da reguliraju androidnu debljinu ako uz ovakav model prehrane ne konzumiraju alkohol, pomoći će im pri vraćanju osjećaja svježine i odmora, budnosti i koncentracije. Međutim, što to znači biljna prehrana? Znači li to da je za doručak dobro servirati čokoladne kuglice ili jesti štapiće za užinu? Znači li to da bi gazirana pića trebala biti servirana uz obrok? Znači li to da grickalice i prerađena hrana s aditivima sigurno može zauzeti mjesto u našim redovnim obrocima? Znači li to da su krumpirići prženi u dubokom ulju dobar izbor za ručak? Sve je to čista biljna prehrana i naravno da ne znači!
Dnevni meni
Pod biljnom prehranom smatramo neprerađenu cjelovitu biljnu hranu. Jedan dnevni meni izgledao bi otprilike ovako: Zdjelica svježeg voća po izboru, sirove pahuljice (one tvrde, suhe, bez okusa) s nekom biljnom zamjenom za mlijeko koju ste pri tome napravili kod kuće (nipošto ne gotovu, prerađenu, s aditivima) ili kruh od cjelovitog brašna s namazom od povrća (kućna izrada), ili pak marmeladom (po mogućnosti koju ste sami napravili). Za ručak, varivo od mahunarki i popečci od prosa sa špinatom, za užinu zdjelica orašastog voća u kombinaciji sa suhim voćem, a za večeru popečci od tofua s blitvom i kuhanom blitvom. To je biljna prehrana. Može biti iznimno ukusna i kreativna, zanimljiva i zdrava, ali zahtijeva jako puno vremena za pripremu i edukaciju.
I sada kada vam netko kaže da je znanost potvrdila da je biljna prehrana dobra i za djecu i za odrasle, zašto ne biste povjerovali u to i istu počeli primjenjivati na sebi i na djeci? To je istina, dobra je. Međutim, važno je detaljno protumačiti što to znači “dobra je”. To znači da nije opasna za zdravlje i da vas taj model prehrane, korišten prema uputama za sigurnost, neće razboljeti niti ćete od njega umrijeti. Pri tome naglašavam ovaj dio “korišten prema uputama”. To nipošto ne znači brljaviti i jesti bez razmišljanja. To znači paziti da se svakodnevno jede voće, povrće, orašasti plodovi, sjemenke i mahunarke, i to više puta. Da se koristi što manje prerađene biljne hrane jer je mahom prerađenija od npr. komada pečene šunke ili mlijeka, maslaca, jogurta i jaja koji isto dolaze zapakirani.
Da je tako jednostavno odobriti zelenim svjetlom primjenu nekog modela i staviti ga u kategoriju “100% sigurno” onda bi se svjetske agencije za prehranu međusobno usuglasile, i to jasno potvrdile. Nije dovoljno pročitati dvije rečenice nekog konsenzusa pa kategorički tvrditi da je nešto “najbolje” i “jedino ispravno”. Znanost je jako slojevita i kritična, a takvo bi trebalo biti i naše mišljenje. I ovdje, kao i u svakom režimu prehrane, krije se puno zamki. Dijete odraslo na isključivo biljnoj prehrani od malena stvara kategorički stav o hrani. Potpuno indirektno dobiva informaciju da je neka hrana za njega opasna i neprikladna. Njegova crijeva nikada nisu dobila zadatak da prerade hranu poput mlijeka ili mesa, možda jaja.
Pitam ja vas sada da dobro razmislite i pokušate zaključiti je li to dobro? Mislite li zbilja da ste svome djetetu učinili uslugu? Mislite li da to dijete nikada neće otići na hamburger ili hot dog? Da nikada neće izaći s prijateljima vani na roštilj? Što će se dogoditi kada takvo što proba, a probat će sa 17, 18, ili 15 godina? Kako će njegov organizam reagirati kada zagrize ćevap? I što ćete onda? Reći mu: “Rekao/la sam ti da to ne jedeš, vidiš da ti škodi?”
Ne mislite li da to ulazi u kategoriju pasivno agresivnog nasilja? I dalje mislite da je to ispravan odgoj? Što je uopće ispravno? Svatko zna što je najbolje za njegovo dijete, ali mislite li iskreno da je to stav koji ima smisla? Napominjem, cijelo vrijeme kroz ovaj tekst vodim se osnovnom pretpostavkom da je prilikom nekog prehrambenog izbora riječ o zdravom tijelu, bez kroničnih patoloških bolesti i uvijek moram podsjetiti na to kada se obrađuje ovako složena tema.
Najvažnija stavka o kojoj moramo razmišljati tijekom života
Hrana nije lijek, žao mi je što moram biti tako gruba, ali nije. Iskreno bi voljela da postoji dovoljno dokaza, onih pravih znanstvenih dokaza da to opovrgnem, ali za sada hrana nije lijek. Hrana je jako važna, možda i najvažnija stavka o kojoj moramo razmišljati tijekom života, ali hrana nas nažalost ne može izliječiti ni od karcinoma, ni od metaboličkog sindroma, ni od dijabetesa. Hrana nam može pomoći da kontroliramo svoju bolest kada do nje dođe. Može nam pomoći da koristimo manje ili ništa lijekova, može preokrenuti tijek bolesti i zaustaviti njezin napredak, može nam čak pomoći da se ne razbolimo ako pravilno biramo hranu. Biljna prehrana jedan je od divnih i lijepih, ukusnih i sigurnih modela prehrane kod odraslih i zrelih osoba koji itekako može prevenirati razvoj nekih bolesti. Međutim i ona, poput svih drugih modela prehrane zahtijeva pomno biranje namirnica s naglaskom na kvalitetu i što prirodnije podrijetlo.
Hrana nam spašava zdravlje, okreće živote iz korijena na bolje, hrana nam vraća svježinu, hrana nas vraća u naše biološke godine. Neke osobe čak i pomlađuje, ali ne zato što je to lijek nego zato što razmišljanjem o hrani, a pravilnim izborom namirnica i obroka smanjujemo unos neprikladnih tvari, usklađujemo potrebe i potrošnju, osiguravamo sve vitamine, minerale, vlakna, fitonutrijente, vodu i makronutrijente pa tijelo radi na punom i najboljem potencijalu. U tom kontekstu, za svakog zrelog čovjeka koji želi unaprijediti svoje zdravlje i kvalitetu svog života, veliki like i palac gore za biljnu prehranu!