U pukotinama stijena, gdje se zadržavaju more i tragovi zemlje, rastu grmovi mesnatih listova specifične zelene boje. Motar, to samoniklo bilje koje još zovu matar i petrovac (lat. Crithmum maritimum L.), oduvijek se koristi u mediteranskoj prehrani zbog svoje gastronomske posebnosti, ali i neupitnih zdravstvenih koristi za ljudski organizam. Za njega doista možemo reći da raste iz kamena, zalijevan morskom pjenom. Motar ne treba slatku vodu i upravo to što ga oplahuju morske kapljice čini ovu biljku nutritivnom bombom.
Posebnost motaru daje eterično ulje dilapiol. Neka se istraživanja bave učinkom korisnih tvari iz motara na kožu, posebice onu oštećenu čimbenicima iz okoliša.
Poput komorača i kapara
Iznimno snažna, ali sitna biljka savršena je u detoksikacijskim dijetama, a koristi se kao diuretik (potiče izlučivanje tekućina), digestiv (koristan za probavu), karminativ (smiruje grčeve), depurativ (potiče čišćenje organizma). Kod male djece u manjim količinama može pospješiti apetit. Ubire se i priprema slično kaparima. Čak im je i okus sličan, iako je motar aromatičniji. Neki ga uspoređuju i s komoračem (Englezi ga čak i zovu morskim komoračem), no mnogo je gorči od njega. Okus se može opisati kao kiselo-slatko-gorak. I najmanje količine motara mogu jelo učiniti ukusnim i mirišljavim. Nezaobilazan je sastojak tradicionalnih marinada. Bere se prije cvjetanja, u proljeće i početkom ljeta. Koriste se mladi, meki i sočni izdanci. Tvrdi listovi su gorki i nejestivi. Ukiseljeni motar može se kupiti u specijaliziranim trgovinama, a možete ga ukiseliti i sami.
Za mornare i turiste
I danas je u našim krajevima najrasprostranjenija upotreba ukiseljenih listića mladog motara. U prošlosti su te listove pomorci nosili na svoja putovanja te ga jeli za dugih izbivanja na morskim pučinama. Naime, uz kapulicu i kapare motar je bio jedan od rijetkih i dragocjenih izvora vitamina C, koji je jamčio pobjedu u borbi protiv skorbuta. Prednost kiselog motara je postojanost i malen volumen, što je na brodovima bilo vrlo važno. Inače, motar se spominje čak i u Shakespeareovim djelima (u “Kralju Learu” pojavljuje se lik koji bere motar), jer je ta biljka bila izuzetno popularna u Engleskoj u to doba.
Iako ga najčešće spremaju na salatu, pravi znalci samoniklog bilja od motara će napraviti juhu, rižoto, pa čak i namaz.
Posljednjih je godina, kada se vraćaju i postaju hit neke stare, zaboravljene i zanemarene namirnice, i motar ponovno postao popularan. Može se naći i na jelovnicima nekih restorana i još češće tamo gdje se domaćini bave seoskim turizmom, po našim otocima. Dodaje se u mnoga jela, stavlja u salate, a u svakom slučaju vrijedi ga kušati i obogatiti svoj jelovnik i znanje još jednom korisnom, zdravom biljkom.
Što je jestivo
Ako sami odlučite skupljati motar, ne zaboravite da su jestivi samo mladi izdanci, i to s nezagađenog prostora.
U grčkoj mitologiji
Priče o jelima s motarom sežu još do grčke mitologije. U priči o Posejdonu i Zeusovoj miljenici, nimfi Dahomar, te njihovoj zabranjenoj ljubavnoj na obali Jadranskog mora grčki povjesničar Teopomp zapisao je kako su ljubavnici ležali na motaru koji je u pukotinama stijena nicao od Posejdonova sjemena.
Bog mora, Posejdon, zaveo je nimfu Dahomar te onako zaljubljeni, strepeći pred bijesom olimpskog vrhovnika, pobjegnu u Hadrijski zaljev, kako se tada zvalo Jadransko more. Misleći da su pronašli utočište, na usamljenoj hridi prepustiše se strasti. Ipak, nisu mogli tek tako pobjeći Zeusu. Dok su zagrljeni ležali na postelji od motara, Zeus, izbezumljen od ljubomore, hitnu s neba smrtonosnu munju na iznenađene ljubavnike. Prije nego što je munja zapalila postelju od motara, zaronili su u more, a Posejdon je svoju ljubavnicu zaštitio svojim leđima pokrivenim školjkama i morskom travom. I baš kad je strast dosegnula vrhunac, sjeme koje je izbacio Posejdon krenu prema površini. Tek što su kapi iskočile kao mali vodoskok spali ih Zeusova munja i pretvori u kameno otočje. Po nekima u Kornate, a po nekima Paklenske otoke pred Hvarom. Zeus je stišao svoj bijes i oprostio svom bratu zadovoljan što je od njegova sjemena uspio stvoriti nove otoke. Kad se vratio na Olimp, zatražio je da mu posluže neko jelo od motara. Njegov kiselkasto-gorkast okus, upotpunjen mirisom mora i eteričnih ulja, posve je smirio njegovu ljutnju te je odmah zaspao.
Kasnije su tu aromatičnu biljku ljubavnici jeli kuhanu s ugorom i uzastopce se prepuštali strastima. Božica Heketa Tezeju je pripremala jelo od motara, a jeo ga je i Zeus, koji bi nakon njega zaspao i sanjao snove o stvaranju novih otoka, gradova i luka.