Tržište bezglutenskih proizvoda jedno je od onih koja (uz potražnju za veganskim i vegetarijanskim proizvodima) najbrže rastu i procjenjuje se da će u idućih nekoliko godina dostići vrijednost višu od osam milijardi dolara. Gluten je biljni protein, jedna je od osnovnih sastavnica pšenice, ječma i raži - žitarica koje su u raznim oblicima, količini i omjerima zastupljene u našoj svakodnevnoj prehrani. Zdrav organizam s normalnom tolerancijom hranjivih tvari i optimalnim funkcioniranjem imunosnog sustava bez poteškoća će probavljati gluten, no sve je više onih koji osjećaju neugodne pojave nakon što pojedu kruh ili tjesteninu. Kronični umor, nadutost, plinovi i manjak snage simptomi su na koje se žali sve više ljudi, a nema egzaktnih pokazatelja da je baš svima krivac gluten. Ipak, gluten je već neko vrijeme na nepoželjnoj listi, a tako će, čini se, i ostati.
Tzv. gluten-free dijeta stekla je ogromnu popularnost u posljednjih nekoliko godina. Prema istraživanju tržišta američke tvrtke NPD, 26-30 posto odraslih osoba u Americi tvrdi da smanjuju unos glutena ili ga potpuno izbjegavaju unatoč tome što im nije dijagnosticiran nikakav oblik osjetljivosti na gluten. Slično je i u Europi, odnosno u svim razvijenim zemljama.
Ovaj dijetetski pomak pripisuje se studijama koje tvrde kako izbjegavanje glutena može imati značajne prednosti za prosječnu osobu, kao što je gubitak težine, smanjen rizik od kardiovaskularnih bolesti, poboljšanje zdravlja mozga i prevencija demencije. Bezglutensku prehranu promoviraju i slijede poznate osobe, zdravi i oni načeti bolestima, osobe s alergijama i bez njih, unatoč tome što su neka istraživanja, poput, primjerice, jednog objavljenog u časopisu Gastroenterology iz 2013., utvrdila da prehrana bez glutena nema zdravstvenih prednosti za osobe kojima nije dijagnosticirana nepodnošljivost glutena - celijakija. No, sve više oboljelih od ove bolesti, kao i sve više alergija na gluten, može se povezati s boljom dijagnostikom, povećanom svijesti o prehrani, ali i s velikim brojem proizvoda u trgovinama koji izazivaju intoleranciju.
Problem nastaje kada protein gluten kod predodređenih pojedinaca dođe u crijeva i izaziva upalu koja se može manifestirati kao celijakija, alergija ili kao intolerancija na gluten.
CELIJAKIJA
Iako se sve češće otkriva, celijakija je i dalje nasljedna bolest o kojoj se premalo govori i premalo zna. To je i najčešća kronična gastroenterološka bolest. Prije dvadesetak godina celijakija je bila bolest "rezervirana" za dječju dob, no danas znamo da se može pojaviti u bilo koje doba života. Mnogi oboljeli i ne znaju da su bolesni, a ako se bolest ne liječi, mogu nastati ozbiljni zdravstveni problemi. Celijakiju (glutensku enteropatiju) karakterizira doživotna nepodnošljivost glutena - bjelančevine iz pšenice, ječma i raži, a možda i zobi. Javit će se u osoba koje imaju nasljednu predispoziciju za tu bolest, a njihov jelovnik sadrži proizvode od pšenice, ječma i raži. Ako se brzo dijagnosticira i osoba strogo izbjegava glutenske proizvode i kontaminaciju njima, neće nastati velika oštećenja sluznice tankog crijeva, koja, nažalost, mogu dovesti do vrlo teških i životno ugrožavajućih bolesti. Smrtnih bolesti je i 40 puta više kod osoba s neprepoznatom celijakijom nego u prosječno zdravih osoba. Nažalost, neke osobe na dijagnozu čekaju i cijelo desetljeće, a celijakiju otkriju slučajno, uglavnom u sklopu pretraga za druge bolesti koje su zapravo posljedica celijakije. Nikako se ili barem prerijetko uopće pomišlja na tu bolest, a kako upozorava ju stručna društva, od sto osoba čak tri mogu imati celijakiju! Službene statistike govore da danas oko jedan posto ljudi ima celijakiju, a broj oboljelih je u porastu. Celijakija je češća u žena (1,5 puta) nego u muškaraca. Liječnici u SAD-u procjenjuju da još uvijek na jednog dijagnosticiranog oboljelog celijakičara dolazi šest do sedam nedijagnosticiranih.
Doživotna bezglutenska dijeta
Ako na vrijeme počne doživotno liječenje strogom bezglutenskom dijetom, osoba može biti zdrava kao i drugi ljudi. Celijakija je bolest skrivenih lica i "kameleonskog" ponašanja. U prilog tome govori činjenica da se čak i godinama kod mnogih oboljelih ne vide neposredna pogoršanja zbog grešaka u prehrani, pa neki odustaju od striktne bezglutenske dijete, koju nije lako slijediti jer glutena ima skrivenog i u mnogim aditivima, konzervansima i različitim stabilizatorima u namirnicama (uglavnom u industrijski proizvedenoj hrani), lijekovima i nekim kozmetičkim sredstvima te sredstvima za održavanje higijene. Simptomi celijakije ovise o dobi bolesnika, trajanju i jačini bolesti te oštećenju organa. Osnovni oblici celijakije su tipična, atipična i tzv. tiha celijakija. Ovisno o obliku, može se manifestirati na crijevima, koži i drugim organima i organskim sustavima. Simptomi su dugotrajan proljev ili brojne, obilne, masne, pjenušave, zaudarajuće stolice, nenapredovanje ili gubitak na tjelesnoj težini, gubitak teka, nadutost trbuha, psihičko nezadovoljstvo. Neka istraživanja pokazuju da se ovaj tipični crijevni oblik bolesti javlja u samo 50 posto slučajeva celijakije.
Atipični simptomi koji su posljedica smanjene apsorpcije hranjivih sastojaka su anemija zbog nedostatka željeza, niski rast, rahitis, osteopenija, osteoporoza. Crijevni oblik celijakije kod odraslih može se manifestirati učestalim bolovima u trbuhu, povraćanjem, "masnom jetrom", povećanjem jetrenih enzima bez drugih uzroka bolesti jetre i sl. Postoje oblici ove bolesti koji se javljaju na drugim organima i organskim sustavima. Kožna celijakija (herpetiformni dermatitis) oblik je bolesti karakteriziran pojavom sitnih mjehurića na koži laktova i koljena. Simptomi koji mogu ukazivati na celijakiju su i hipoplazija zubne cakline, ponavljani aftozni stomatitis, neplodnost, impotencija, odgođena pojava puberteta, ponavljajući perikarditis ili dilatirajuće miokardiopatije i sl. Simptome može pokazivati i centralni živčani sustav, pojavit će se epilepsija, cerebelarna ataksija, neuropatije, depresija ili iritabilnost, poremećaji ponašanja i sl. Tihi oblik bolesti je tzv. asimptomatski oblik bolesti. Kod ovog oblika bolesnici su prividno zdravi.
Nemaju nikakvih simptoma bolesti, ali se biopsijom sluznice tankog crijeva otkriva njeno oštećenje. Ti se bolesnici obično otkrivaju među rodbinom bolesnika oboljelih od "jasne", simptomatske celijakije ili skrining pretraživanjima. Celijakija je nasljedna bolest, što podrazumijeva da ako imate srodnike u prvoj liniji koji su oboljeli od celijakije, vaš rizik da obolite je 1:10, a ako su srodnici u drugoj liniji, rizik je 1:39. Utvrđeno je da su većina oboljelih od celijakije nositelji gena HLADQ2 ili HLADQ8. Kod oboljelih od celijakije češće se javljaju neke bolesti i obrnuto - pri pojavi ovih bolesti treba misliti i na mogućnost celijakije. To je prije svega dijabetes tipa 1, čija je učestalost triput veća među oboljelima od celijakije nego u općoj populaciji; Hashimotova bolest, autoimuni hepatitis, autoimuni gastritis, upalne bolesti crijeva, Addisonova bolest (smanjena funkcija nadbubrežne žlijezde), alopecija, sindromi poput Downova, Sjögrenov sindrom (SS, autoimuna bolest koju karakterizira suhoća očiju i usne šupljine).
Kako se dijagnosticira celijakija
Osobu sa sumnjom na celijakiju liječnik treba uputiti, ovisno o dobi, pedijatru ili internistu gastroenterologu, koji će učiniti testiranje krvi i u slučaju pozitivnih nalaza biopsiju sluznice tankog crijeva. Testiranjem krvi s velikom se sigurnošću može postaviti opravdana sumnja na celijakiju. Međutim, negativni test antitijela ne isključuje ju s potpunom sigurnošću. Zlatni standard za dijagnosticiranje celijakije je analiza tkiva dobivenog biopsijom sluznice tankog crijeva. Može se raditi i antigen histološke kompatibilnosti tkiva, ali ne rutinski, nego u dvojbenim slučajevima. Važno je naglasiti da se ne smije započinjati s bezglutenskom dijetom prije biopsije sluznice crijeva i postavljene dijagnoze celijakije jer dijeta ometa postavljanje dijagnoze ili može omesti dijagnosticiranje neke druge bolesti s istim simptomima.
INTOLERANCIJA NA GLUTEN
Za razliku od celijakije i alergije, intolerancija na gluten je manje opasno zdravstveno stanje. Javlja se u slučaju nedostatka enzima za preradu glutena i ne prati je imunosna reakcija, tj. proizvodnja antitijela. Nije opasna za zdravlje, izaziva neugodu u probavnom traktu i ostale simptome poput kronične težine u želucu i crijevima, utrnuće nogu i ruku, glavobolje, drastične promjene težine i niz drugih neugodnih simptoma, ali osobe intolerantne na gluten neće imati pozitivan krvni test na celijakiju, kao što neće imati ni oštećenja crijeva karakteristična za osobe kojima je dijagnosticirana celijakija. Kako još nije utvrđena točna znanstvena metoda dijagnosticiranja necelijakičarske glutenske intolerancije, stručnjaci se slažu da se takva intolerancija najtočnije utvrđuje sistemom eliminacije glutena iz prehrane i praćenjem zdravstvenih tegoba. Kod osoba koje pate od intolerancije na gluten vjerojatnost da će se bolest dugo zadržati neotkrivena mnogo je veća nego kod osoba s celijakijom.