Biljka wasabi (lat. Eutrema japonicum) poznata je i kao japanski hren ili namida. Pripada obitelj krstašica; druge poznatije biljke iz te obitelji su kupus, brokula, hren i potočarka. Najraniji podaci o uzgoju ove biljke datiraju iz 10. stoljeća. Od davnina wasabi je bio protuotrov za želučana otrovanja (ima odlična antimikrobna svojstva), neke njegove tvari imaju antikancerogeni učinak (kod raka dojke, debelog crijeva), a ima dokaza da djeluje i protiv ugrušaka. Ova je biljka izazov za uzgajivače, stoga je i jako skupa.
Uzgoj
Wasabi je zeljasta trajnica, ima mesnatu podzemnu stabljiku (podanak) koja kod kultiviranih primjeraka može biti promjera 5 cm i dugačka do 30 cm. Može doseći visinu od 30 cm, dok listovi tamnozelene boje i u obliku bubrega mogu narasti do 15 cm.
Sjeme ove biljke nalazi se u bijelima cvjetovima koji su pričvršćeni uz deblo.
Budući da wasabi treba idealne uvjete za rast, uspijeva samo u određenim područjima Japana, a istodobno je potražnja za njim vrlo velika. Osim u Japanu, donekle povoljne uvjete za rast wasabija pronašli su i uzgajivači u Sjevernoj Karolini i Britanskoj Kolumbiji.
Wasabi je trajnica koja u prirodi raste u planinama uz tekućice, a voli sjenovita mjesta. Idealna temperatura je između 8 do 20°C, a voli i dosta vlage u zraku. Cvjeta u siječnju, cvjetovi traju sve do svibnja, dok se biljka plodi od svibnja do lipnja.
Skup i ljekovit začin
Svaki dio biljke wasabi koristi se za dobrobit organizma. Listovi i peteljke temelj su antibakterijskih lijekova koji pomažu u liječenju kašlja, prehlade ili upale sinusa. Wasabi se koristi i u liječenju proljeva, potiče apetit te uklanja toksine iz tijela. Najčešća i najpoznatija upotreba ove biljke je za odčepljivanje sinusa.
Budući da je miris wasabija intenzivan, za samo nekoliko sekundi poteškoće u disanju nestaju. Ipak, prečesta inhalacija može izazvati pečenje i bol u nosnoj šupljini.
Nedavno je otkriveno i da wasabi pomaže sprečavanju stvaranja ugrušaka, a u tijeku su istraživanja djelovanja wasabija na sprečavanje rasta stanica raka na sluznici želuca. Wasabi je i začin jakog okusa. U Japanu je najpopularnije koristiti wasabi uz sushi i sashimi (svježa riba). Ova biljka može biti dobar sastojak paste za zube jer sprečava karijes.
Ovaj začin jakog okusa koristi se uz sushi i sashimi.
Fileti lososa s wasabijem
Sastojci:
- 4 mlada luka
- 2 češnja češnjaka
- 1 vezica korijandra
- 600 g fileta lososa bez kože
- 3 žlice ulja
- sol
- papar
- 4 žlice vrhnja za kuhanje
- malo soka od naranče i limete
- žličica wasabija
Priprema:
- Mladi luk narežite na kolutiće.
- Češnjak sitno nasjeckajte.
- Nekoliko listova korijandera odvojite za ukrašavanje, a ostatak nasjeckajte.
- Losos narežite.
- U širokoj tavi zagrijte ulje na srednjoj vatri i losos pecite s obje strane oko šest minuta i zatim posolite i popaprite.
- Vrhnje pomiješate sa žlicom soka od naranče, posolite i popaprite.
- Češnjak i mladi luk dodajte ribi i pirjajte oko minutu.
- Podlijte sokom od limete i ostatkom narančinog soka.
- Dodajte 100 ml vode i zakuhajte, umiješajte vrhnje.
- U umak umiješate wasabi.
Nije svaki wasabi pravi
Naribani podanak wasabija vatreno je ljutog okusa koji brzo nestaje u ustima, a iza sebe ostavlja dugotrajan slatki okus, bez peckanja. Wasabi je tradicionalni začin u japanskoj kuhinji, hrani daje jedinstven okus i ljutinu. Osušeni listovi mogu se koristiti kao dodatni začin u preljevima za salatu, siru i krekerima, dok se svježe nasjeckani listovi koriste u salamuri ili soja sosu. U specijaliziranim prodavaonicama u Japanu moguće je kupiti i wasabi vino, a tu je i liker od wasabija. Budući da je uzgoj wasabija vrlo zahtjevan, pravi wasabi jako je skup i smatra se rijetkom delikatesom. Japanski izvozni proizvod baziran na hrenu naziva se seiyo wasabi, dok ga u zapadnoj kulturi zovu jednostavno wasabi. Naime, kada su se Japanci prvi put upoznali s hrenom, nazvali su ga seiyo wasabi (hren-wasabi), jer ih je njegova pikantnost podsjećala na pravi wasabi.