Ako ste se ikada zapitali zašto ne možete prestati jesti pizzu, znanost ima odgovor - dopamin. Kemikalija (neurotransmiter) zbog koje se osjećamo dobro oslobađa se u mozgu i ima značajnu ulogu u tome zašto određene namirnice na nas djeluju toliko primamljivo.
Naime, kada jedemo nešto što ima dobar okus ili nam pruža zadovoljstvo, naš mozak oslobađa dopamin koji nam pomaže da se osjećamo dobro, sretno i nagrađeno jer radimo nešto lijepo - u ovom slučaju jedemo ukusnu hranu. Zbog toga toliko žudimo za nekim namirnicama iako nisu uvijek najzdraviji izbor.
Prema novoj studiji na Sveučilištu Michigan, pizza je hrana koja najviše izaziva ovisnost! Postoje, naravno, i drugi faktori koji određuju koliko hrana izaziva ovisnost, uključujući njezinu hrskavost, slanost i punoću, ali pizza sadrži neodoljivu kombinaciju ugljikohidrata (šećera) koji će trenutačno pokrenuti sustav nagrađivanja našeg mozga kada je jedemo. Centar za nagrađivanje mozga odgovorit će na jedenje hrane iako u njoj možda uopće nema nutritivne vrijednosti zato što određene namirnice izazivaju veću ovisnost od drugih na temelju njihove sposobnosti stimuliranja dopaminskih receptora u mozgu. A to uzrokuje da uvijek iznova tražimo te iste ugodne osjećaje jedući sve više i više ovisničkih poslastica.
Hrana koja najviše izaziva ovisnost
Hrana koju će ljudi najvjerojatnije kompulzivno jesti ima nešto zajedničko - kombinaciju ugljikohidrata (poput rafiniranih žitarica i/ili šećera) i masti. Nećete naći mnogo primjera ove neodoljive kombinacije u prirodi. Na primjer, riža je bogata ugljikohidratima, ali s malo masti, dok orašasti plodovi imaju puno masti, ali imaju minimalne ugljikohidrate. No, industrija prerađene hrane počiva na miješanju sastojaka i kemijskom pojačavanju okusa kako bi stvorila okusne senzacije toliko privlačne da stalno želite više. Osim pizze visoko na popisu namirnica kojima ne možemo odoljeti su i:
* čokolada
* sladoled
* pomfrit
* keksi
* čips
* cheeseburger.
Ovisnost o hrani - je li stvarna?
Možemo li zaista biti ovisni o hrani? Zapravo to pitanje nema jednostavan odgovor. Ovisnost o hrani nije službena medicinska dijagnoza, iako su ovisnička ponašanja u prehrani povezana s ozbiljnim zdravstvenim stanjima uključujući pretilost, prejedanje, dijabetes, srčane bolesti, depresiju i rak.
- Neki ljudi vjeruju da ne možete biti ovisni o tvari koja vam je potrebna za preživljavanje i da sama hrana zapravo ne izaziva ovisnost. Uostalom, hrana nas ne stavlja u promijenjeno stanje uma kao što to čine ovisničke droge. Također ne postoji niti jedan sastojak koji se može izdvojiti da dovodi do ovisnosti. Za neke ljude je to masna brza hrana. Za druge slatkiši. Ali čak i tada, ne bi se prejedao na zdjelu granuliranog šećera. Čini se da je to prerađena hrana s nekom kombinacijom sastojaka koji postaju problematični za ljude - kaže psihologinja dr. Susan Albers iz Klinike Cleveland
Ipak, drugi istraživači, poput dr. Elize L. Gordon, iz Odjela za kliničku psihologiju Sveučilišta Florida ili tima iz michiganskog sveučilišta, tvrde da hrana doista izaziva ovisnost jer pokreće oslobađanje kemikalija dobrog osjećaja kao što je dopamin, slično kao i druge ovisničke tvari. Kod ljudi koji su predisponirani za ovisnost te kemikalije mogu nadjačati druge signale iz mozga koji im govore da su siti ili zadovoljni, što može dovesti do ciklusa prejedanja.
Ipak, kaže dr. Albers, nije rijetkost da s vremenom ljudi mogu razviti toleranciju na hranu o kojoj su ovisni, pa je moraju jesti sve više kako bi osjetili istu razinu užitka. I premda shvaćaju negativne posljedice svog prejedanja i žele prestati, čini se da ništa što pokušaju ne djeluje.
"Mnoge riječi koje ljudi koriste kako bi opisali kako se osjećaju s hranom uvelike su povezane s ovisnošću, poput žudnje, povlačenja i osjećaja da je to izvan kontrole", napominje dr. Albers, ali i da "to nije prava ovisnost o hrani nego dobrim, umirujućim osjećajima i zadovoljstvu koji idu uz jelo, a ne o samoj hrani".
Ponekad ljudi pribjegavaju ovisničkom prehrambenom ponašanju kao načinu suočavanja sa stresom i neugodnim emocijama. Potrebno je više istraživanja na ovu temu, ali ono što je jasno jest da je jedenje nalik ovisnosti stvarnost za mnoge ljude i može utjecati na njihovo zdravlje, samopoštovanje i kvalitetu života na mnogo negativnih načina.
Pazite na ove zabrinjavajuće obrasce ponašanja:
* jedete i dalje iako osjećate da ste siti
* skrivate se dok jedete i noću se šuljate po hranu
* osjećate se kao da ne možete kontrolirati žudnju za određenim namirnicama
* stalno razmišljate o određenoj hrani što vas dovodi u stanje stresa
* aktivnosti koje su vam nekada bile ugodne više to nisu
* trudite se nabaviti određenu hranu i kada nije lako dostupna
* izbjegavate društvene ili profesionalne situacije zbog hrane
* nastavljate s takvim ponašanjem unatoč negativnim posljedicama koje uočavate.