Čak 25 posto žena imalo je vulvodiniju u nekom trenutku u životu, pokazalo je istraživanje provedeno na Sveučilišnoj medicinskoj školi u Michiganu.
Bol, žarenje, peckanje, svrbež ili samo pojačana osjetljivost simptomi su koji se mogu javljati povremeno, a mogu biti i stalno prisutni, onemogućavati spolne odnose, ali učiniti nepodnošljivim čak i sjedenje. Mnoge žene misle da je takva bol normalna i da se događa svima pa i ne traže pomoć ili im je neugodno o tome razgovarati, čak i s ginekologom.
Isto je istraživanje pokazalo i da od svih žena koje imaju vulvodiniju, samo njih 2 posto dobije točnu dijagnozu. Nekima se dijagnosticira gljivična infekcija, nekima manjak estrogena (što također može uzrokovati bol u vagini), a nekima liječnici savjetuju da se opuste dok vode ljubav. Ukratko, čini se da ni brojni liječnici nisu upoznati s dijagnosticiranjem i liječenjem vulvodinije, dok oboljelim ženama takvo stanje može znatno narušiti kvalitetu života.
I hodanje postaje bolno
Seks za žene s kroničnim bolovima vulve postaje noćna mora. Umjesto užitka, one osjećaju snažno žarenje i pečenje ili neizdrživu bol, zbog čega im spolni odnosi postaju nemogući, što utječe i na vezu.
Bol uzrokovana vulvodinijom ne upropaštava samo seks i odnos s partnerom, nego može dovesti do "kolapsa" i u ostalim aspektima života.
Bol ponekad postaje stalna i tako snažna da čak i hodanje i sjedenje postaju problem, pa su takve žene prisiljene odustati od mnogih uobičajenih aktivnosti, hobija, druženja, a ponekad može trpjeti i karijera. Što je uzrok vulvodiniji te može li se liječiti, objašnjava dr. Sanja Gršić-Burić, spec. ginekologije i porodništva.
Kako 'izgleda' vulvodinija
Vulvodinija je kronična bol koja se javlja na vulvi oko ulaza u vaginu i nema jasan uzrok nastanka. Osjećaj boli može biti tako nepodnošljiv da onemogućuje seksualni odnos ili čak dugotrajno sjedenje. Simptomi mogu trajati mjesecima ili godinama, ali isto tako mogu i spontano iznenada nestati.
Bol može biti u obliku žarenja, osjetljivosti, bockanja, osjećaja ranjavosti, kuckanja, svrbeža. Postoji i stanje slično vulvodiniji, vulvarni vestibulitis, no tu se bol javlja samo kod pritiska na ulaz vagine, ili klitorodinija koja zahvaća samo klitoris. Kod pregleda vulva izgleda normalno te nema znakova crvenila niti upale ili su oni minimalni.
Ne šutite o tome
Postaviti dijagnozu vulvodinije ponekad može biti vrlo teško. U diferencijalnoj dijagnozi treba isključiti infekciju (gljivice, genitalni herpes, HPV), dermatološku bolest lichen planus, maligne bolesti (karcinom vulve ili Pagetovu bolest) te neuralgiju, objašnjava dr. Gršić-Burić navodeći da postavljanje dijagnoze otežava i to što se pacijentice često srame simptoma, osobito ako su mlade i na početku spolnog života. No, isto tako upozorava da i mnogo ginekologa ne obraća previše pozornosti simptomima, pa takve pacijentice obično šalju psihijatru jer ne nalaze uočljive znakove bolesti. To samo potvrđuje rezultate američkog istraživanja koji kažu da vrlo malen postotak pacijentica koje se zbog vulvodinije uopće jave liječniku dobije točnu dijagnozu i odgovarajuću terapiju.
Ignoriranje problema ne znači da će on sam od sebe nestati, to ste već vjerojatno i sami naučili...
Danas se, doduše, u medijima sve više govori o vulvodiniji, no u stvarnom životu o njoj se uglavnom šuti, kaže dr. Gršić-Burić. Stoga je važno naglasiti da bi žene koje imaju spomenute simptome svakako trebale potražiti liječničku pomoć što prije i bez srama jer se uvijek može pronaći terapija koja će pacijentici pomoći i popraviti kvalitetu života.
Kako se liječi
- Terapija ovisi o simptomima i iskustvu liječnika. Jedan od načina ublažavanja simptoma je izbjegavanje iritacije vulve tako da se koriste pamučno donje rublje i ulošci, izbjegavaju sapuni i gel za pranje, koriste lubrikanti kod spolnog odnosa te da se vulva nakon uriniranja redovito osuši. Mogu se koristiti i lokalni anestetici (anestetička krema prije odnosa), estrogeni u vaginaletama ili kremama, triciklički antidepresivi u niskim dozama koji onda djeluju protuupalno na živčane završetke i analgetski. Dobre rezultate daje i TENS terapija (transkutana električna stimulacija živaca), metoda kojom se pomoću malih elektroda zalijepljenih na kožu bolnog područja sprečava prijenos bolnog impulsa do mozga. Može pomoći dijeta s manje oksalata, odnosno izbjegavanje namirnica koje mogu mokraću učiniti nadražujućom, poput bobičastog i orašastog voća, crnog papra, čokolade, kakaa, špinata, kikirikija i drugih namirnica bogatih oksalatima. Pokušati se može i s biofeedback terapijom, gdje pacijentice nauče kako opustiti zdjeličnu muskulaturu. Uz to, seksualni terapeut može pomoći pacijentima da pronađu seksualnu aktivnost koja uzrokuje manje boli - kaže dr. Gršić-Burić te dodaje da zadnja opcija ostaje kirurški postupak vestibolektomija.
Zahvat se radi kada nijedna druga metoda nije uspješna, a njime se presijecaju neuralne niti koje inerviraju vulvu. Uspješnost metode je od 60 do 93 posto.
Nepoznat uzrok
Uzrok vulvodinije nije poznat, no liječnici tvrde da se nekim od mogućih uzroka smatraju ozljede ili iritacije živaca oko vulvarne regije, učestale vaginalne infekcije, alergije ili lokalna preosjetljivost kože, upotreba oralnih kontraceptiva, autoimune bolesti te osjetljivost na alergene iz okoline. Također, smatra se da ključnu ulogu u nastanku poremećaja imaju mastociti koji su "preosjetljivi" na normalne podražaje iz okoline i reagiraju kao da se radi o upalnoj reakciji.
