Vrijeme za promjene - mnogi se pitaju što to znači i kako se možemo pripremiti. Promjene mogu biti teške, ali ako se na njih dobro pripremite, mogu biti popraćene uspjehom.
Pravo vrijeme za promjene - priča o leptiru
Satima je dječak gledao leptira kako se pokušava probiti i osloboditi kroz malenu rupu na kukuljici. Odjedanput, leptir je djelovao kao da je na kraju snaga i da više ne može. Dječak je odlučio pomoći leptiru. Vrlo oprezno porezao je škaricama kukuljicu i rastvorio je. Leptir je bez problema kliznuo iz kukuljice, ali tijelo mu je bilo mlitavo i krila zgužvana.
Dječak je gledao pun iščekivanja trenutak kada će leptir raširiti krila i poletjeti. To se nije dogodilo. Leptir je ostatak života proveo pužući sa svojim mlitavim tijelom i zgužvanim krilima. Dječak u želji da pomogne leptiru i da bude ljubazan, propustio je razumjeti da čvrstoća kukuljice i napor koji leptir ulaže da izađe iz nje samostalno, je put, koliko god je vremena potrebno. To je put koji je priroda namijenila da se tekućina iz leptirovog tijela utjera u krila kako bi on mogao sam sebe osloboditi.
(Inspirirano pričom Henry Millera “ Zašto je leptir umro”.)
Jeste li vi nekada nekome leptiru u vašem životu bili dječak, ili ste možda dječak sami sebi?
Očigledno vrijeme za promjene
Odnosi u životu su izazovni, zapetljani. I odnos s nama samima je izazovan. Ja bih rekla najizazovniji od svih. Vjerujem da vam je svima poznato kada ste vi nekome govorili ili ukazivali na nešto što je vama bilo očigledno, ta osoba to nije mogla razumjeti, nije čula, nije mogla vidjeti. Nije bilo vrijeme za nju da vidi, piše ekreator.hr.
I koliko vi utrošili napora da joj ukažete nailazili ste na otpor, nerazumijevanje, “da da jasno mi je” i ponovo je napravila/napravio po svome. A, vi ste poput dječaka u priči s nestrpljenjem gledali da poleti, a ona/on nije mogla.
Tako je i s nama samima. Primijetimo i osvijestimo da bismo nešto trebali promijeniti i onda kreće igra. Igramo se sa sobom. Sa svojim dijelovima unutar sebe. Pričamo, razmišljamo, ignoriramo, potiskujemo, svađamo se, negiramo, pokušavamo odrezati. Radimo - a zapravo ne radimo.
Ja to zovem one cover up promjene. Čitamo, pričamo, razmišljamo, dobivamo dojam da radimo na promjeni, a u biti se samo vrtimo u krug, stavljamo make up na njega. Bježimo od nje.
Pravo vrijeme i prihvaćanje
Iz kuta mindfulnessa prihvaćanje je prvi korak na putu promjene. Prihvaćanjem ne odustajemo od sebe, vidimo nešto kod nas što nam više ne služi, razumijemo, svjesni smo da je tu i prihvaćamo sebe kakvi smo u tom trenutku i iz te točke spoznaje sebe kreće promjena. Mindfulness je tehnika koja je dostupna svima. Umanjuje patnju, potiče razvijanje pozitivnih kvaliteta poput svjesnosti, uvida, mudrosti, suosjećanja i jednakosti.
Pravo vrijeme i nježnost prema sebi
Uz prihvaćanje je usko povezana i nježnost prema sebi. Kada primijetimo u sebi nešto što nam se ne sviđa, ne odobravamo, a tu je. Kada si ponudimo nježnu podršku i prihvaćanje tog dijela nas djeluje nam izglednije. Stvorili smo prvi korak na putu stvaranja odnosa s dijelom sebe koji prihvaćamo. Koji je napravio neka djela, poduzeo neke korake, izazvao reakcije i stvara emocije u nama. Kako bi naučili kako biti nježni prema sebe ja bih savjetovala da napravite mali niz rituala koji za vas znače “biti nježan prema sebi”. Za to su vam potrebni mali koraci znanja.
Kada izgovorite” Biti nježan prema sebi” ili provrtite rečenicu mentalno po umu kakav trag ostavlja na vašem tijelu? Primjećujete li osjećaje i senzacije u tijelu?
Uzmite vremena
Često žurimo. Požurujemo vrijeme i proces. Guramo se negdje gdje se ne osjećamo ugodno, gdje ne pripadamo. Samo zato što smo primijetili i želimo to promijeniti. U današnje vrijeme to je normalno. Informacije su nam nadohvat ruke, kada želimo nekoga čuti - nazovemo ga. Serviraju nam se zadaci koje moramo odmah riješiti. Dobili smo dojam da je vrijeme za rješavanje stvari odmah sada.
Znamo zaboraviti da se priroda pobrinula da je za sve potrebno vrijeme. Da bi nešto, izraslo. Niknulo. Stvorilo se. Da je za svaku promjenu potrebno vrijeme i da je to vrijeme onda kada smo mi spremni.
Možda se sada nalazite u procesu razmišljanja o promjeni, prihvaćanju ili nosite u mislima neku staru situaciju koja vas muči i blokira.
Zapitajte se:
- Za što sam spreman u ovom trenutku?
- Što mi je trenutno moguće i nadohvat?
- Postoji li nešto što nazivam pravi trenutak ili pravo vrijeme?
Mindfulness je vještina koju sam uključila u svoj rad i u svoj život. Ona je postala dio moje svakodnevice. Da bi se mindfulness i prihvaćanje mogli razumjeti važno je da prođete kroz radionice, edukacije u kojima se nude vođene prakse. Nije dovoljno samo čitati o njima. Većina stručnjaka složila se s tim.
Sortiranje misli prvi je korak našeg razvoja. Da misli možemo primijetiti. Razumjeti da su to samo misli, da to nismo mi i da se ne moramo vezati ili odlutati za svakom misli. Da se misli mogu umiriti. Da možemo postati promatrač vlastitih misli, a ne samo aktivan sudionik.
VIŠE O OVOJ TEMI ČITAJTE OVDJE.