Stručnjakinja za mirise i umjetnica koja prepoznaje gotovo sedam tisuća raznih miomirisa, Norvežanka Sissel Tolaas, žena je koja istražuje carstvo mirisa i tvrdi kako je ljudski rod prema tom pitanju još uvijek u povojima. Teško ju je strpati u određenu ladicu. Ona je umjetnica, kemičarka, teoretičarka mirisa i žena s misijom. Želi promijeniti način na koji razmišljamo o njuhu. Tvrdi da bi naš život bio puno ispunjeniji da više cijenimo osjetilo njuha.
- Bez nosa smo ništa. Onaj tren kada prestanemo disati mrtvi smo. Sa svakim dahom udišemo tisuće molekula - rekla je Sissel u intervjuu za web izdanje Spiegela.
Već 20 godina istražuje mirise i u svojoj arhivi u stanu u zapadnom Berlinu ima ih oko 6.700. Uz to trenira svoj nos ne samo da njuši već i da se riješi emocionalne prtljage pune pitanja je li neki miris dobar ili ne.
Svatko od nas ima jedinstveni miris, poput otiska prsta!
Jadno stanje svijesti
Sissel tvrdi kako je naše osjetilo njuha posve podcijenjeno i da rijetko razumijemo informacije koje dolaze kroz nos, a fali nam i riječi kojima bismo to iskustvo opisali. No, za naše povezivanje s okolinom i ljudima primaran je njuh.
- Tolerancija ne počinje s vidom i sluhom, bojom kože i religijom, već s mirisom, nosom - kaže Sissel. Radi s mladima da bi preokrenula naše “jadno stanje svijesti o mirisima”. Već sedam godina nastoji promijeniti unaprijed stvorene pogrešne predodžbe djece o “dobrim i lošim” mirisima.
- Odvodim djecu u opasne i ružne kvartove gdje osjećaju strah. Potom u svom laboratoriju reproduciram te mirise. Do petog dana djeca se naviknu na miris koji ih je tako preplašio. Mi nismo rođeni da nam se sviđaju ili ne sviđaju stvari. Svaki se miris događa u emocionalnom kontekstu i morate ga iskusiti da biste na njega mogli reagirati - kaže umjetnica mirisa. No, priznaje da je samo jedan jedini miris univerzalno prihvaćen kao grozan - miris smrti. Iako je prava stručnjakinja za tisuće mirisa, Sissel ne proizvodi parfeme. Kaže kako nema ništa protiv njih, kao ni protiv dezodoransa, ali mora se znati što se njima prikriva prije nego što ih nanesemo.
Nemamo pojma što bi
- Svatko ima jedinstveni miris, poput otiska prsta, i taj se miris miješa s nanesenim parfemom - tvrdi. Uz izlaganje na Bienalu u Berlinu napravila je i izložbu mirisa straha na Tehnološkom institutu u Massachusettsu, a radila je i sa Sveučilištem Harvard na rješavanju problema zagađenosti u Meksiku.
- Postoji toliko toga što ne znamo o njuhu. Što bi se sve dogodilo da možemo istrenirati nos i za druge stvari osim za udisanje i izdisanje... Kad je riječ o našem nosu, još smo uvijek bebe i nemamo pojma što bismo s njim - uvjerena je stručnjakinja.