Epidemiološke studije širom svijeta pokazuju da je pojavljivanje paničnog poremećaja tijekom životnog vijeka između dva i tri posto, a hoće li se on javiti baš vama, ovisi o mnogo čimbenika. Tipično se napadaj panike javlja između kasne adolescencije i sredine tridesetih (iako i dob može znatno varirati), žene su dvostruko češće pogođene od muškaraca, utjecaj ima i genetika. Nakon pandemije i potresa ovo je stanje sve češće. Klinička psihologinja iz Centra za kognitivno-bihevioralnu terapiju, Andrea Kostelić-Martić, autorica knjige "Napadaj panike ili neka teška bolest?" razbija najveće strahove koji se povezuju s napadajima panike.
Simptomi djeluju fatalno
- Panični napadaj je iznenadni napadaj intenzivnog straha ili intenzivne nelagode koja dostiže vrhunac unutar nekoliko minuta tijekom kojih se pojavljuju četiri ili više od sljedećih simptoma: palpitacije, lupanje srca ili ubrzani puls, znojenje, drhtanje, osjećaj nedostatka zraka, osjećaj gušenja, bol ili nelagoda u prsima, mučnina ili želučane tegobe, vrtoglavica, ošamućenost ili nesvjestica, navale vrućine ili hladnoće, osjećaj umrtvljenosti ili bockanja, osjećaj nestvarnosti (derealizacija) ili depersonalizacija (osoba je odvojena od same sebe), strah od gubitka kontrole ili osjećaj da će poludjeti te strah od smrti - kaže psihoterapeutkinja Kostelić-Martić. Dodaje i da upravo zbog tih simptoma osobe s napadajima panike imaju nekoliko iracionalnih strahova i uvjerenja.
Najčešće je pet iracionalnih uvjerenja: umrijet ću jer imam infarkt, imam moždani udar, prestat ću disati, past ću u nesvijest, a nitko mi neće pomoći pa ću umrijeti ili izgubit ću kontrolu i poludjeti.
- Ni jedna od ovih situacija zapravo nije moguća - kaže zagrebačka psihologinja. A evo i zašto.
Nećete dobiti srčani udar
Osobe s napadajima panike često imaju bol oko srca i u prsima ili trnjenje ruku, zbog čega pomisle da će doživjeti infarkt. No, kaže terapeutkinja, od napadaja panike se ne umire, umire se zbog srčanih teškoća. Istina je da su neki simptomi slični infarktu, ali osnovna je razlika u tome što se simptomi pri napadaju panike, kad primijenimo tehnike opuštanja, smiruju, a i sami nestaju za 20-30 minuta, dok kod infarkta nije tako, simptomi su stalno prisutni, a neki se i pogoršavaju.
Nemate moždani udar
Vrlo često osobe s napadajem panike imaju i jak pritisak u glavi, vrtoglavice, trnjenje, teškoće s vidom, ali ti simptomi nisu posljedica moždanog udara, već su stanja alarma u tijelu pri čemu zapravo svaki simptom ima pozitivnu funkciju unutar odgovora "napad ili bijeg" koji se aktivirao u stanju alarma.
- Za simptome moždanog udara vrijedi isto što i za simptome srčanog udara. Neće se smanjiti uslijed opuštanja i mirovanja i neće nestati nakon 20-30 minuta kao simptomi napadaja panike, nego će ostati isti ili će se i pogoršavati. Ne moramo se bojati simptoma odgovora "napada ili bijega" kao posljedice alarma u našemu tijelu jer ti simptomi nisu opasni i imaju pozitivnu funkciju. Jači rad srca i jača cirkulacija krvi su prijeko potrebni kako bi se mišići opskrbili kisikom i hranom, a mišići su važni za "borbu". Osobe s napadajima panike moraju se uvjeriti da je to stanje kao da su obavile neku fizičku aktivnost i da ga se ne moraju bojati. Zamislite da ste trčali do petog kata, vjerojatno biste se uspuhali i srce bi vam jače udaralo, ali ne biste se bojali. Rekli biste da vam je to od trčanja i da će proći čim se malo opustite. Upravo si to isto trebate reći pri napadaju panike - moj mozak je krivo percipirao opasnost i izazvao lažni alarm, ali to će proći, moram samo ostati gdje jesam i opustiti se - savjetuje psihoterapeutkinja.
Nećete se ugušiti
Osobe s napadajima panike vrlo često ubrzano dišu pa počinju osjećati i bol u prsnom košu. Pojavi im se osjećaj gušenja, a pomisle i da će im pluća od boli prestati raditi i da će umrijeti. Nemoguće. Disanje je funkcija koja je pod kontrolom autonomnog živčanog sustava, znači nije pod našom voljnom kontrolom. I kad smo pijani, i kad spavamo u najdubljoj fazi, tzv. REM fazi - dišemo, i kad imamo halucinacije - dišemo. I kad bi vam netko rekao da prestanite disati, uspjeli biste izdržati minutu do dvije zatvorenih usta, a zatim biste ih refleksno otvorili.
Nećete pasti u nesvijest
U nesvijest se pada od niskog tlaka, a u tijeku napadaja panike tlak se malo i povisi jer srce jače radi i mišići su napeti i spremni za akciju, a ne mekani i zato nećemo pasti u nesvijest. Vrtoglavica koja se pojavi je od hiperventilacije, prebrzog i plitkog disanja. Produljena hiperventilacija dovodi do niza fizioloških promjena.
- Da biste se uvjerili da se od napadaja panike ne pada u nesvijest, prisjetite se jeste li ikada bili u crkvi ili na koncertu gdje ste vidjeli da se netko srušio u nesvijest. Zašto? U tim je situacijama bilo puno ljudi, često i jako toplo i malo kisika i osobe koje imaju niski tlak su se srušile. U slučaju niskog tlaka pad u nesvijest ima, evolucijski gledano, zaštitnu ulogu. Naime, kad pada tlak, srce sve sporije radi i muči se jer mu je teško dok stojimo postići cirkulaciju krvi u vertikalnom smjeru (od nogu do glave i do 2 m visine). Mozak odluči pomoći srcu i olabavi mišiće (noge postaju kao od plastelina) i lagano spusti tijelo u nesvijesti na pod (nikad niste vidjeli da netko ukočen padne točno na glavu na pod i da riskira da se ozbiljno ozlijedi). Dok ležite na podu, srce lakše pumpa krv u horizontalnom smjeru i tako se nakon minutu-dvije oporavi i tlak se vrati na normalu - kaže psihoterapeutkinja.
Nećete izgubiti kontrolu ni poludjeti
- Isto tako, kad osoba tijekom napadaja panike bježi iz situacije, iz tramvaja, trgovačkog centra, to ne znači izgubiti kontrolu nego osoba to čini jer je uvjerena da je unutra ugrožena i da će joj vani, gdje nema puno ljudi i ima više kisika, biti bolje. To nije gubitak kontrole, nego zaštitno ponašanje i racionalni odgovor - kaže terapeutkinja i podsjeća da svi ti zaštitni mehanizmi rade za nas, a ne protiv nas i zato ih se ne trebamo bojati. Javlja se i strah i iracionalno uvjerenje vezano za osjećaj ludila, tj. osoba s napadajima panike se boji da ako se ne uspije izliječiti, nakon nekoliko godina će od slabijeg psihičkog poremećaja ući u teži poremećaj - psihozu ili shizofreniju.
- To je teško vjerojatno - kaže terapeutkinja jer se ne radi o kontinuumu psihičkih tegoba, nego o dvije odvojene skupine poremećaja.
Kako si možete pomoći
Osobi tijekom napadaja panike možete reći ova tri zakona, a pomaže i kada osoba koja doživljava napadaj to sama sebi govori: napadaj panike nije opasan - ne mogu umrijeti, tj. dobiti infarkt, moždani udar, srušiti se u nesvijest, prestati disati ili poludjeti, tj. izgubiti kontrolu; napadaj panike uvijek završi - maksimum doseže nakon 10-15 minuta, a već nakon 20 do 30 minuta završava; izlaganje smanjuje anksioznost, a izbjegavanje je povećava.
- Recite sami sebi "ovo što mi se događa nije opasno, proći će i mogu ostati u situaciji u kojoj jesam. Mogu polako abdominalno disati (iz trbuha), skrenuti misli na nešto drugo. Nazvati nekoga ili raditi nešto na kompjutoru, rješavati križaljku itd" - kaže Kostelić-Martić. Kada napadaje panike možemo sami kontrolirati, ne moramo potražiti pomoć, ali ako naša anksioznost koja vodi u napadaje panike postaje patološka, tj. kada nas panika preplavljuje i kada ona počinje kontrolirati nas, naš život i ljude oko nas, potrebno je potražiti stručnu pomoć.
- Takvo stanje ozbiljno narušava svakodnevno funkcioniranje, osoba često izbjegava različite situacije kao npr. prijevozna sredstva, trgovine, kina, kazališta..., radno i socijalno funkcioniranje ispašta jer osoba izbjegava socijalna druženja. Tada napadaji panike postaju onesposobljavajuća bolest i potrebna je psihoterapija i/ili farmakoterapija - objašnjava Kostelić-Martić.
Sve o tome čitajte u novom broju Doktora u kući, koji izlazi u četvrtak, 2. veljače. Nemojte propustiti slavljenički broj s kojim najčitaniji magazin za zdravlje puni 25 godina izlaženja!
