Kada bi bilo koga upitali opiši mi što je život, opisi riječima bi se razlikovali, ali donekle sadržavali i sličnosti. Jer, svesti pojam života na jednu riječ jako je teško, stoga i naša sklonost kompliciranom opisu. Jednostavnost u bilo čemu kao da odudara od ljudske prirode, očito iz nama poznatih razloga. To je ekonomija vremenom. I mi ljudi smo na tom istom nebu. Dijelimo ga s mnogo toga vidljivog i nevidljivog. Kažemo da živimo, odnosno dolazimo na ovaj mali kamenčić u Svemiru i odlazimo s njega. Pa dok nam je dopušteno da koristimo ovaj i za nas stvoren prostor, umjesto ljubavi prema svemu i svakome, mi sudimo, kudimo, prijetimo… sve u svemu više negative nego pozitive. Čak i negativna razmišljanja, a kamoli izgovorene rečenice otvaraju negativan put, jer su u njih uključeni naši osjećaji. To su vrlo teški osjećaji koji lome našu dušu napola, a slomljena duša ni sebe ne sluša, a drugom oponira.
Pogled u daljinu
Dugotrajna negativnost mijenja vidno polje našeg života, pa tako zbunjeni od silne tjeskobe kao popratne pojave mi uzdišemo za izgubljenim, ne shvaćajući kako smo mi obuzeti negativnošću potrošili sebe. Potrošen čovjek komplicira vlastito postojanje pokušavajući svim izmišljenim sredstvima vratiti izgubljeno ili barem nadoknaditi što ga još više troši, a zadnji stadij je izgubljenost u vremenu i prostoru. Nije život ekonomija, nego spoznaja dijeljenja. Povoditi se tko je dobio više, a tko manje od života i zašto, gubitak je sam po sebi, jer ionako nećemo prošlo vrijeme pretvoriti u današnje. Danas ću preživjeti, a sutra ću nastojati, vrlo je motivirajuća sila zbog dva skrivena pitanja: kako i što. Znači, kako ću danas preživjeti ovisi o našim osjećajima. Ako ih uporno ne želimo mijenjati u pozitivne, osjećaji će nas sami uvjeriti koliko smo sebi oduzeli od samo jednog dana života. Pa, kad čovjek zbroji dane krećući se unatrag, budućnost ga mora plašiti htio ili ne. Onda je svakako bolji pogled u daljinu, a upravo je daljina ekvivalent budućnosti. Ma gdje stajali, na planini ili u nizini, gledajući u daljinu ljudi vide što god žele. Tek dolaskom na najudaljenije mjesto koje smo uspjeli okom uhvatiti dokazuje kako naše oko nije bilo u dovoljno dobroj suradnji s našom dušom.
Znak upitnika
Mi svjesno dajemo prednost oku, jer njega vidimo, a dušu ne vidimo, pa potpuno povjerenje u njezino postojanje, uz dužno poštovanje, ipak stavljamo pod znak upitnika. Zato oko formira naše želje, jer ne želimo iznevjeriti vlastitu točnost viđenog u daljini. O preciznosti ne razmišljamo, jer ćemo pogrešno viđenje opravdavati ako je potrebno do sudnjeg dana. To pokazuje koliko je velika čovjekova želja da bude u pravu. S obzirom da svi želimo biti u pravu, krivih nema. Ali jedno je željeti, a što ćemo vidjeti na kraju, može nas opet potrošiti. Tako se krug potrošnje širi. Želje su taj famozni okidač zašto je nama život pod istim nebom postao tijesan. To je vrlo rizičan proces koji iziskuje previše truda s potencijalnom mogućnošću razočaranja. Usput rečeno, to je i borba s vremenom, jer onaj koji čeka ne znači da uvijek i dočeka. Većina odustane, većina promijeni želje, većina to pripiše nekim magijskim obredima zavidnih osoba… svašta se tu nađe, ali prava istina ostaje duboko zakopana ispod površine, u kutku našeg bića koji skrivamo i od sebe samih. Jednostavnost života ima samo jedno pravilo. Živimo da bi ljubili. Jer tko istinski ljubi i kad gubi, ne mora se bojati budućnosti.
Početni zanosi
Svaki čovjek ovog svijeta u nečem je uspješan. Netko je uspješan kuhar, netko automehaničar, netko arhitekt, netko književnik… ako uspjeh bodujemo po novčanoj dobiti, primljenim nagradama, umjesto po zadovoljstvu, neuspješnih nema. Nagrade i količina šuškavih papira i dionica samo su dodatak uspjehu, no bez duševnog zadovoljstva zbog onog čime se bavimo i što smo u životu odabrali učiniti od sebe, slici našeg uspjeha uvijek će nešto nedostajati. Zato one ljude koji tvrde da imaju sve i da se ne mogu požaliti, ne uzimajte zdravo za gotovo. Početni zanos obično ubije vrijeme, pa iako se oni trude nastaviti u još jačem ritmu dokazujući materijalne vrijednosti, čime nezadovoljstvo koji ih izjeda skrivaju lošom glumom. Jer, zadovoljan čovjek zrači pozitivnim shvaćanjem svog životnog izbora. Ta pozitiva vrlo je prijenosna na ostalu populaciju, ali samo onu koja nije zaražena nepovjerenjem kako jedan prosjak ili čistačica mogu osmjehom, šaljivim dosjetkama…svoj radni dan proglasiti uspješnim. Mogu. Jer oni su shvatili poentu samog postojanja. Ne radim da bi živio, nego živim da bi radio ono što me doista opušta, što istinski volim, u čemu se osjećam dobro. To se zove svoj na svome. Posumnjati u ovakve ljude, smatrati ih lažljivcima ili neuspješnim ljudima, te ih ponižavajuće gledati i pritom im dijeliti lekcije o životu, vrlo je nezahvalno, jer kako čija glava funkcionira i u čemu pronalazi zadovoljstvo nije vaša briga.
Prevrtljive lopuže
Radije porazmislite, je li vas ono čime punite svoju glavu obavljajući djelatnosti zbog prestiža u društvu, sve više umara ili odmara. Jer, bez obzira na malo ili veliko izgrađeno poslovno carstvo, lešinari će podupirati vaš entuzijazam i ambicije, ali zbog očekivanja kako ćete im prepustiti svoje mjesto kad onemoćate. Naravno, vi ste toga svjesni kako je materijalno uspješna osoba itekako uvijek na meti, ali se nadate da vas neće pregaziti oni kojima ste dali kruh u ruke. Vama je nada božji odvjetnik, a njima đavolji. Prirodno je da se preispitivanja pomiješana inatom i dozom straha polako uvlače u vaše srce i sve ono prvobitno zadovoljstvo dok ste stvarali za vaše i tuđe bolje sutra nestaje u vama. Više vas ni ona uvaženost kao uspješnog čovjeka ne zadovoljava već razdražuje, što pokušavate negirati ne bi li spasili samog sebe od unutarnje propasti. Materijalna uspješnost vremenom mijenja ljude oko vas i njihovu odanost vama. Svi smo mi prevrtljive lopuže koje vole spavati na tuđim lovorikama, olako ih pripisujući sebi. Zato je najbolje pri prvom primjećivanju takvih simptoma bez imalo ustezanja ili žaljenja donijeti odluku koja će vama prirediti istinsko zadovoljstvo. Prodati sve, dok se stvari ne zakompliciraju ili dok nije prekasno. To je ulaganje u sebe i svoj užitak. Jer tko uživa, taj i profitira. Dobar kraj donosi i dobar početak novog načina života. Jednostavno, a dostupno svima.