Kovanica je bačena, a izbor je na nama. Inteligencija, znanje, usavršavanje, grijanje klupa s jedne strane kovanice ili imidž, snalažljivost, slatkorječivost, gluma… s druge strane. Što zaista donosi uspjeh, poslovni napredak, poziciju u društvu, dobar dojam, poštovanje kojem svi tako teže, zaradu, sklapanje novih poslova i sve ostale beneficije. Mnogi će odabrati prvo, jer vjeruju kako bez znanja, novih spoznaja u onome čime se bave, danonoćnih istraživanja, davanje sebe u poslu do besvijesti, žrtvovanje privatnog života… bez toga nema ni uspjeha ni rezultata. Svi smo to iskusili na vlastitoj koži, što kasnije preporučujemo i vlastitoj djeci. Uči, uči, trebati će ti znanje, budi izvrstan, takvi su na cijeni, jer prosječne ne čeka blistava budućnost. Uz to naravno pod obavezno ide i poznavanje jezika. Koliko ih znaš, a bilo bi dobro što više, tvoja vrijednost u društvu skače u nebo.
Što to u sebi imaju oni koji su uspjeli
Mnogi su tako činili i ostvarili zapažene rezultate na raznim poljima. Čista logika. Ali postoji i druga strana kovanice. Ima dosta onih koji unatoč svom iznimnom znanju nisu ostvarili željene karijere, oformili velike i uspješne tvrtke, sagradili velebne domove, putovali po svijetu, krcali bankovne račune na sve strane svijeta. Kao da su zapeli. Rade, rade, ali ipak krpaju kraj s krajem, žive u stanu na kredit, iznajmljenim uredima, familijarnim putovanjima, ali po akcijskoj cijeni ako je ikako moguće. Takvi unatoč svoj svojoj naobrazbi ne odišu zadovoljstvom, nasmijanim licima, ni vjerom u blistavu budućnost. S vremenom se počinju povlačiti u sebe, ispoljavaju nezadovoljstvo na sve strane i nisu baš podobno društvo, pa se pitaju što to oni koji su uspjeli imaju u sebi, a oni nemaju.
Formulu uspjeha prilagodio sebi
Duje je bio čovjek mora, preplanule puti, četrdeset i pet godina, naočit odvjetnik (čija diploma i pravosudni ispit nije baš u njegove ruke došao u redovnom roku, što ga nimalo nije zabrinjavalo). On je formulu uspjeha prilagodio sebi. Obrazovnom znanju dodao je znanje promatrača. Uvijek sređen, pa čak i kad je išao u običnu pekarnu, svakome bi zapeo za oko. Ni vozni park mu nije prolazio nezapaženo. Iako se stalno kretao u raznim elitnim društvima vrlo malo se znalo o njemu. Zvali su ga misteriozni odvjetnik. Izuzetno pristojan prema klijentima, komunikativan, ali i odličan slušač koji bi već na prvom susretu klijentu ulio povjerenje. Odavao je dojam jedne vrlo staložene osobe koja u svakom trenutku zna kako se izboriti za ono što klijent od njega traži. Baš je kretao u novi poslovni izazov.
Problemi s papirima
Mnogi ljudi iz jednog priobalnog mjesta nisu imali sređene papire kojima bi se uknjižili u gruntovne knjige. Bilo ih je dvadesetak. Dogovorio je s njima sastanak u jednoj konobi i naravno sve ih počastio večerom kako to čini uspješni biznismen, te im krenuo objašnjavati svoju strategiju u rješavanju njihovih dugogodišnjih problema s administracijom. Stručnim izrazima objasnio im je kako će riješiti njihove probleme. Iako ga nitko nije razumio, on je za njih bio spasitelj. Uvjerio ih je kako su njihovi slučajevi već riješeni, jer pred sobom imaju eksperta. Skupljao je Duje bod po bod i sagradio povjerenje tih ljudi. Vrlo planski je učvršćivao svoju poziciju sa željom da se njegovo ime svuda pročuje. Često su ga viđali kako hodočasti po općini, katastru, gruntovnici i naravno da su mislili kako se Duje sav bacio u posao, ali što je on uistinu tamo radio malo tko je znao. Kada bi netko postavio pitanje kako ide posao uknjižbe Duje je smirujućim smiješkom molio za strpljenje, govoreći kako ti problemi nisu od jučer, pa se ni tako brzo ne mogu riješiti.
Projekt legalizacije
Puštajući da prođe neko vrijeme ponovno je organizirao večeru, ali ovaj put u drugoj konobi. S razlogom. Zamolio ih je da donesu pola dogovorenog iznosa za njegove usluge. Svi su oni pristali i donijeli novac bez ikakve sumnje i dalje uvjereni u njegovu maksimalnu angažiranost. Ova večera je završila pjesmom i kojom kapljicom previše. Razišli su se dobro raspoloženi međusobno raspravljajući kako je Duje njihov anđeo. Za tjedan dana dogovorio je drugi dio isplate pravdajući se velikim troškovima. I to je ostvario. Zbog silnog povjerenja nitko nije provjeravao Dujin rad. Dok su oni vjerovali, Duje je spremao konačni čin svog projekta legalizacije.
Naivna vjera skupo ih je koštala
Sve je on isplanirao u detalj, ali naravno u svoju korist. Grupu naivnog stanovništva čekalo je bolno otrežnjenje. Nakon konačne isplate usluga Duju su sve manje viđali na lokacijama na kojima je prije bio često viđen gost. Sve dok jednog dana Duje nije nestao iz mjesta gdje je obitavao, odjavivši se s adrese kuće u kojoj je zapravo bio podstanar, a ne vlasnik. Klupko se počelo razmotavati. Duje je lažnim imidžom prevario ljude, zbrisao preko granice. Nisu mu mogli ništa, jer ništa s njima nije ni potpisao. Igrao je na povjerenje u svoju riječ. Kasnije su saznali da je gruntovnicom samo prošetao, kao ni ostalim ustanovama. Naivna vjera u vanjštinu skupo ih je koštala. I emotivno i materijalno.