Pomalo smo se svi zasitili kupusa, blitve i kelja. Dok ne dođe proljeće, treba se nekako snaći. Tako sam se ja sjetila neki dan skuhati kiselu repu i leću. I baš sam bila zadovoljna.
Uzgoj repe je vrlo jeftin, pa se u mnogim našim krajevima ona sije prvenstveno za ishranu životinja. Na našem jelovniku prisutna je vrlo rijetko, ako i tada. Prava je to šteta jer bismo od njezinog češćeg uključivanja u prehranu imali velike koristi. Za malo novca dobije se dobra namirnica koja nas štiti od glave do pete.
Malo povijesti
Repa potječe iz područja današnje Turske. Divlju repu jeli su još u prapovijesti prvi ljudi; sakupljači i lovci. Uzgaja se već 4000 godina i može se reći da je jedna od najstarijih vrsta povrća koje su ljudi prigrlili za vlastitu uporabu. Vjerojatno se to može zahvaliti jednostavnosti njezinog uzgoja i otpornosti. Za ishranu životinja se uzgaja repa krupnog gomolja, dok mi za sebe koristimo repu malog gomolja. Uspijeva u hladnim klimatskim uvjetima, a nakon vađenja iz zemlje, može se držati na hladnom i nekoliko mjeseci.
Izribana svježa repa zanimljiv je sastojak zimskih salata. Dodaje se juhama i varivima, pirja, peče, a isto tako sprema se i za zimnicu. Najčešće se riba i kiseli poput kiselog kupusa. Posebno se taj običaj njeguje u našim zapadnim dijelovima.
Štoviše, jestivi su i njezini mladi listovi bogati magnezijem. Mogu se kuhati lešo ili dodati povrtnim varivima.
Repa za zdravlje
Osim što se konzumira kao povrće, repa je pomoć u liječenju artritisa i gihta, bolesti jetre te želučanih tegoba (uključujući kronični gastritis). Pouzdan je prijatelj crijeva i sigurna pomoć kod zatvora stolice. Kisela repa izvor je probiotičkih bakterija što dodatno doprinosi zdravlju crijeva i imunitetu.
Znanstvena istraživanja pokazuju kako repa, poput drugih vrsta povrća iz porodice kupusnjača, igra zapaženu ulogu u sprječavanju pojave različitih vrsta raka. Značajan doprinos njezinim poželjnim učincima na zdravlje nedvojbeno daju flavonoidi neutralizirajući djelovanje slobodnih radikala koji se neprestano stvaraju u našem organizmu.
Nadalje, fitonutrijenti repe doprinose prevođenju toksičnih spojeva u organizmu u manje toksične, pa njihova prisutnost u prehrani također smanjuje rizik za pojavu ateroskleroze i nekih vrsta raka. Repa je od koristi ljudima koji imaju problema s povišenim kolesterolom u krvi jer prisutna vlakna doprinose njegovoj normalizaciji. Obilje glukozinolata, karotenoida i vitamina C veže se uz zaštitu zdravlja srca i krvnih žila. Tu su još vitamini B2 i B3 koji u organizmu sudjeluju u stvaranju energije iz konzumiranih ugljikohidrata i pomažu zdravlje živaca. Od mineralnih tvari u repi su prisutni kalij, kalcij, mangan, cink i dr. Sok repe pomaže otapanju bubrežnih kamenaca. Osim toga, repa je povrće niskog glikemijskog indeksa i male energetske vrijednosti, pa je od koristi u liječenju šećerne bolesti.
Vjerujem da je ovaj tekst pobudio vaše zanimanje za repu. Evo mog recepta s početka priče. Neka vam bude uslast.
Pirjana repa s lećom
Sastojci:
- kisela repa
- leća
- luk
- ulje
- češnjak
- lovorov list
- papar
- peršinov list
- mljevena slatka paprika
- voda po potrebi
Priprema:
- Leću stavite namakati u vodu nekoliko sati.
- Potom je stavite kuhati.
- Kada voda proključa, skinite posudu s vatre i odlijte vodu.
- Na zagrijanom ulju blago popržite luk.
- Isperite kiselu repu, pa ju dodajte luku.
- Dodajte papar, lovorov list, usitnjeni peršin i češnjak, te mljevenu papriku.
- Pirjajte uz povremeno miješanje oko 1 sat. Po potrebi dolijte malo vode.
- Potom dodajte leću i nastavite pirjati dok ona ne omekša.
- Gotovo jelo pospite usitnjenim peršinom i poslužite uz kuhani krumpir ili palentu.