Tko sam ja, a tko smo MI? (prvi dio)
Potencijalni čitatelj ove kolumne mogao bi na osnovu ovog naslova jednostavno odustati od čitanja. Eto, toliko je naslov dobar! Što se tu ima pitati? Pa svatko od nas bi trebao znati tko je kada je sam i tko je kada se nalazi u nekom nosu, u ovom slučaju partnerskom.
Na ovu temu me nagnala situacija iz prakse. Naime, klijent je, sjedeći na rubu fotelje i čvrsto se držeći za rukohvate poluglasno upitao: 'Pa dobro, tko sam onda ja kada sam osamljen u tom mom odnosu, a tko sam kada sam s partnericom? Pa zar nisam ista osoba?'
'Kako se osjećate kada ste sami' -upitah.
'Kao da me nema. Kao da ne postojim.'
'Kako se osjećate kada ste u paru'- nastavih.
'Onda ja imam smisao. Osjećam da postojim.
'Upravo ste pojasnili razliku u doživljaju sebe. Vi zaista jeste ista osoba u oba slučaja , no doživljavate se drugačije. Iskustvo 'biti sam' i iskustvo 'biti zajedno' su dva različita iskustva. Jedno vam se sviđa i ugodno je, dok je drugo neugodno i neprivlačno.'
'Pa što da radim? Ne mogu biti netko drugi, zar ne?'
'Istina. Ne možete biti netko drugi. Možete samo biti vi.'
'Pa to i jesam!'
'Jeste li ok s time. kako jeste?'
'Nisam.'
'Što biste htjeli za sebe?'
'Da mogu biti ok i kada budem sam sa sobom.'
(ovdje se obojica nasmijasmo jer je klijent rekao da se osjeća kao u jednoj reklami za pivo u kojoj je poanta u tome da čovjek nikada nije sam ako pije sam sa sobom (vrstom jelena).
'Pa kako je moguće da sebe doživljavam na različite načine, ovisno o situaciji u kojoj se nalazim.'
'Situacije u kojima se nalazimo, i načini na koje se u njima doživljavamo stvaraju sliku o nama samima.'
Ljutimo se na doživljaj sebe
Ovaj uvodni dijalog pokazuje kako jesmo ista osoba, no nemamo isti doživljaj sebe kada se gledamo zasebno i u paru. Nekako mi je važno odmah navesti činjenicu s kojom se nećemo uvijek rado složiti. Naime, svaki puta kada se ljutimo na partnericu, mi se zapravo ne ljutimo na nju. Ljutimo se na ideju kako sebe vidimo u tom odnosu. Ljutimo se na doživljaj 'sebe'. Kroz 'situacije' s našim partnericama reflektiramo sliku o nama samima.
Što pod time mislim?
Ako smo si ok s nama samima, ako doživljavamo sebe kao realizirane ljude, u odnos ćemo unositi energiju koja daje mogućnost partnerici da i ona bude ono što jest. Sami sa sobom se nećemo osjećati kao da ne postojimo, već upravo suprotno. Ako u odnosu imamo mogućnost oboje biti ono što jesmo (ispuniti 'JA'), suživot će nam, vrlo vjerojatno, imati mirniju energiju jer neće biti međusobne kompeticije. Neće biti natjecanja tko je kada u pravu, tko je ispravniji, tko se više žrtvuje, tko više sluša, tko više popušta, tko trpi a tko tlači. Zašto je to važno?
Ako ulazimo u odnos s idejom da nam 'MI' daje smisao našem 'JA', u odnos unosimo prazninu i očekivanja. Otvoreno je pitanje što u takvom odnosu možemo kao partner ponuditi partnerici. Nerijetko ta očekivanja koja se unose u odnos ne izgovaramo, a istovremeno priželjkujemo da budu ispunjena.
Zaista, svatko od nas je ista osoba bez obzira iz kojeg se kuta i u kojem kontekstu promatrao. Želimo li imati, prije svega miran suživot s nama samima, važno je ne pokušavati biti netko drugi. Istina je da možemo imati ideju i želju biti drugačiji od onog što duboko u sebi osjećamo da jesmo. Istina je da možemo svijetu pokazivati lice za koje mislimo da svijet želi vidjeti. Možda nije suvišno upitati se što ćemo s takvim stavom unijeti u odnos s partnericom. Koju kvalitetu 'JA' unosi u 'MI'. Odgovor na ovo pitanje ujedno otkriva kako sukreiramo atmosferu i kvalitetu života u paru. Jeste li zadovoljni onim što vaš 'JA' unosi u vaš 'MI'?