Supruga i ja upravo se vratismo sa 6- dnevne ljetne škole. Oboje smo, svatko iz svog kuta, govorili o važnosti osviještenosti, vjerovanja i nade u Čovjeka. Tjedan dana prije ljetne škole posjetio sam, nakon slučajnog informiranja preko neta, događaj koji je promovirao ljudsku kreativnost izraženu preko tiska na majicama. Za oko mi je zapala majica s natpisom 'Siđi s uma'. Odmah sam kupio dvije, za dragu i sebe. Natpis možda, na prvi pogled samo provocira i ne nudi nikakvu alternativu. Može zvučati destruktivno. Ja sam, međutim, taj natpis shvatio vrlo proaktivno. Podsjetio me na osnivača Geštalt terapije (koju supruga i ja koristimo u svom radu), Fritza Perlsa.
On je pak bio vrlo osebujna osoba i nije mu bilo strano izjavljivati rečenice koje su za cilj imale osvijestiti ljude, istinabog, ponekad i zbuniti te iste ljude. Jedna od njegovih zapamćenih izjava bila je:'Izgubite svoj razum i urazumite se'!
Stalno procjenjujemo
Bilo kako bilo, s natpisom 'Siđi s uma' sam stao pred svoje slušatelje. Nije mi bila namjera propitivati važnost ljudskog uma, no imao sam ideju napraviti malu provokaciju (na koju se, uzgred budi rečeno, nitko nije uhvatio).
Zašto mislim da je Fritz Perls bio u pravu i zašto u potpunosti stojim iza majice koju sam nosio za vrijeme predavanja?
Gledam, svaki dan je tako, sebe i ljude uokolo kako stalno procjenjujemo, važemo, uspoređujemo, dajemo si ciljeve i dinamiku, padamo, razočaramo se, potiskujemo osjećaje i mislimo kako smo zbog toga jaki.
Gledam sebe, gledam druge kako počesto mislimo da je sve u umu. Ako kontroliramo um, sve je ok. To bi trebalo značiti da vladamo situacijom. Gledam parove koji određuju pravac suživota i ciljeve koje moraju postići. Ako se ti cijevi ne postignu, cijela ideja suživota može doći u pitanje. Gledam sve to i zaključim kako nam se život opasno približava životu trkaćeg psa koji pokušava uhvatiti mehaničkog zeca, ili što već. Pas ne zna da je zec uvijek brži jer....zapravo nije zec.
Možda smo i mi zaboravili da nije sve u utrci za...čime god jurimo. Možda je vrijeme za usporiti i vidjeti što je oko nas, tko stoji uz nas, gdje zapravo stojimo mi, tko ili što su naši trkaći zečevi?
Usporite
Ima jedna korisna tehnika koju često koristim u radu, a bazira se na 'usporavanju i osvjetljavanju'. Nekako vjerujem da je važno usporiti tu životnu utrku, vidjeti osobu do sebe. Ako samo jurimo i povećavamo brzinu prolaska kroz život, velika je vjerojatnost da nećemo vidjeti jako puno detalja. A netko (pametan) reče kako je ljepota života u detaljima. U tom smislu nam brzina nije na pomoć.
Usporimo stoga, pogledajmo osobe do sebe, pogledajmo dobre ljude koji nam život čine ugodnim i osvijetlimo taj moment. Dajmo malo prostora doživljaju. Pokušajte si dopustiti biti sretni jer postojite, jer postoje ljudi do vas. Pokušajte samo malo slušati osobu do vas u krevetu kako diše dok spava. I osvijestite kako je ta osoba odabrala vas za životnog suputnika. To je važno. A biti životni suputnik nije cilj koji treba tek dostići. To je proces, životni proces koji možemo ispuniti tako da ponekad usporimo i vidimo to nam je suputnik. Ni bi škodilo niti da stanemo na tren. I osvijestimo kako imamo jedinstvenu ulogu u svom i u životu osobe do sebe.