Ovaj tjedan imam završni sat s dvoje klijenata - s jednim klijentom i s jednom klijenticom. Počeci terapije su, uglavnom teški, a završeci terapije su najčešće lijepi pa mi je tako ovaj tjedan duplo lijep.
Na završnom satu s klijenticama/klijentima radim vježbu kroz koju se one/i osvrnu na cijeli put koji su prošli: uvid u to da problem postoji, osvještavanje da je potrebna pomoć neke stručne osobe, početak terapije sa stidom i bolom koji se često jave, istraživanje sebe i svojih odnosa do rješenja problema, odnosno uspješnog završetka terapije.
Uvodni sati
Klijenti zastanu na pojedinim dijelovima tog puta koji im se čine posebno značajnima i osvještavaju svoj uspjeh, svoje uvide, sve promjene koje su se dogodile u odnosu prema sebi samima, svojoj seksualnosti, svojem partneru/ici i općenito svojoj okolini.
Takva vježba može dati puno energije i motivacije za nastavak rada na sebi i svom odnosu/braku. Takav pogled unazad, na sebe i svoja postignuća također pridonosi jačanju samosvijesti i većem samopouzdanju. Vježba pomaže da se klijenti na kraju osjećaju kao 'pobjednici'.
Ovakve vježbe nisu rezervirane samo uz terapijski proces. Svaka osoba koja osvijesti problem ili izazov u svom emocionalnom ili seksualnom životu (ili nekom drugom segmentu vlastitog života) i koja se sama počne nositi s tim izazovom može povremeno napraviti sličnu vježbu i osvještavati svoj uspjeh te tako graditi samopouzdanje i koristiti tu motivirajuću energiju u svom životu.
S klijentima u terapiji ja ju radim na način koji ću vam sada opisati, ali na vrlo sličan način može svatko to raditi i sam. U uvodnim satima terapije pitam klijentice kakva očekivanja imaju od terapije i koji je cilj koji žele postići. Njihova očekivanja i cilj/eve zapisujem. Na isti način, svaka osoba koja počinje raditi na sebi i svojoj smetnji može sama zapisati svoja očekivanja i ciljeve koje bi željela ostvariti.
Kako se pomičemo u terapijskom procesu, kako osoba sagledava svoju seksualnu/emocionalnu ili neku drugu smetnju s različitih točki, tako se, ponekad i ciljevi mijenjaju.
Osoba ulazi sve dublje u sebe, postaje svjesnija različitih momenata koji su je oblikovali i trenutaka kada je (ili nije) prihvaćala odgovornost za samu sebe i svoje odluke i postupke. Osoba koja to čini sama, može pisati dnevnik ili neki oblik pisama samoj sebi ili jednostavno svoje misli, sjećanja, uvide stavljati u rečenice i riječi.
Kada je prijeđen jedan dio puta, onda je važno pogledati taj put i uvidjeti da li su ciljevi isti kakvi su bili na početku? Da li su neki već ostvareni? Kakve emocije prate te ostvarene ciljeve? Ne rijetko osoba tijekom rada na sebi, postane svjesna da u stvari ne želi to što je postavila kao prvotni cilj već želi nešto što je više u skladu s njenim bićem kako ga ona doživljava u tom trenutku. I to je važno osvijestiti ili zapisati, npr. „..Ono što sam spoznala o sebi i svojoj smetnji pomaže mi definirati moje ciljeve drugačije, Ja u stvari ne želim .... već želim za sebe i od sebe ovo... „Traženje metafore ili slike koja najbolje prikazuje sebe u odnosu na početni problem je jako korisno. Slika govori više od tisuću riječi, a pomaže i jače osjetiti vlastite osjećaje i reakcije.
Na primjer – osjećam se da sam na brijegu, a dolina u kojoj su moji problemi je ispod mene; ili kao da sam balon koji se izdignuo iznad onog što me mučilo. Ili npr. ona je kao maslačak, vjetar je otpuhnuo padobrančiće i oni sada lete i ona je (u tim padobrančićima) slobodna i mirna. Važno je napiti se energije uspjeha na različitim dionicama svoga rada na sebi i odati sebi priznanje. Vrijedno je biti ponosna/an na sebe, uvidjeti svoj uspjeh. Taj uspjeh u početku može biti i mali, ali je početni. Na njemu će se graditi dalje.
Pobjednici
Neki dan sam pričala s jednim klijentom koji je na terapiju došao zbog erektilnih smetnji koje je uspješno riješio, ali je odlučio nastaviti terapiju i raditi na nekim drugim emocionalnim sadržajima i svojim odnosima.
Pitala sam ga da li ponekad zastane i osvijesti si da sada ima svaki puta uspješan seksualni odnos, a da je bilo drugačije kad je došao? Zastao je, zadovoljno se nasmijao i rekao mi da se u stvari ni ne sjeti baš često da je imao erektilne smetnje i da ga odnosi koje sada rješava, poprilično zaokupljaju i čine nezadovoljnim i tjeskobnim.
No, kaže, sad, kad se sjetio svog primarnog problema s kojim je došao i kad se sada prisjetio da tog problema više nema, osjeća se jako dobro i moćno. Pitala sam ga da mi pojasni taj svoj osjećaj 'moćno'. Kaže da osjeća da je 'pobjednik' i da mu to daje jako puno snage i osjećaja vlastite vrijednosti te da je sada osjetio veliku motivaciju da nastavi raditi na sebi i na izazovima s kojima se, na ovom dijelu svog životnog puta bavi.
Kada razmišljam o zadovoljstvu i miru sa sobom, koji klijenti na kraju terapije uglavnom osjećaju u sebi, iskreno sam sretna što sam mogla biti prisutna u njihovim životima i pratiti njihov put. Dakako da će život donositi nove izazove svakome od njih ali znam da oni sada imaju snažne resurse da se sami nose s tim izazovima koji će doći. Kvaliteta njihovih života je sada po njihovoj mjeri, a to je prekrasan osjećaj. Oni sada znaju kako osvijestiti svoje uspjehe i osjetiti sebe moćnima te iz toga crpsti snagu za daljnje dionice svoga puta.
Imam jednu svoju metaforu završnog sata - kad je problem riješen, kad terapija završava i kad sam na završnom satu s klijentima ili klijenticama osjećam se kao da stojim na rivi i gledam brod koji odlazi na pučinu. Sve je ukrcano: gorivo, hrana, posada, putnici ... i avantura putovanja moćnog broda počinje. A ja se osjećam sretnom što mogu stajati na rivi i mahati im u daljinu.